Suze brišu sve tragove
Njih dvoje ne broje dane i noći. Zajedno leže na zvijezdama i pokrivaju se oblacima. Dodiruju sunce i plešu nebom u kapljici kiše. Oni nemaju sat. Ionako vrijeme trči brže od njih. Još uvijek je djevojka koju prima oko struka i baca u zrak ispod prigušenog svjetla ulične lampe. Drže se za ruke i hodaju polako. Tko je prvi pronašao kartu do skrivenog blaga? Prvi je tražio svoje srce. Drugi je ranjen klečao i proklinjao sebe. Krvavi prsti su iščupali pulsirajuću polovicu iz jecajućeg mesa. Kako nitko nije vidio dječaka s rupom umjesto srca? Kako nitko nije vidio ozlijeđenu djevojčicu? Utisnula je u njegova prsa svoj dlan i pokrpala prazninu, a on je podignuo njeno krhko tijelo i odnio ga daleko. Svaki je zgrabio svoju planetu. Izvadili su metke iz tijela i previli rane. Duboko su zakopali stare skelete. Nitko ne mora znati. Obukao je crni smoking i zatražio jedan jedini ples. Poželjela je vatreni tango bez kraja. Dugo su gradili kameni paviljon jer je trebalo pronaći prave sastojke za čvrsto vezivo. Ružin grm je iz pukotina niknuo i zaštitnički omotao zdanje. Mast od dodira, pogleda i šapata je prekrila zašivene rubove. Njene suze su isprale tragove. Zalijepili su ruke i lebde poput balona. Oznake: ljubav, pjesma, život, misli, vrijeme |