Suze brišu sve tragove

četvrtak , 21.10.2021.



Njih dvoje ne broje dane i noći.
Zajedno leže na zvijezdama i pokrivaju se oblacima.
Dodiruju sunce i plešu nebom u kapljici kiše.

Oni nemaju sat.
Ionako vrijeme trči brže od njih.
Još uvijek je djevojka koju prima oko struka i baca u zrak ispod prigušenog svjetla ulične lampe.

Drže se za ruke i hodaju polako.
Tko je prvi pronašao kartu do skrivenog blaga?
Prvi je tražio svoje srce.
Drugi je ranjen klečao i proklinjao sebe.
Krvavi prsti su iščupali pulsirajuću polovicu iz jecajućeg mesa.

Kako nitko nije vidio dječaka s rupom umjesto srca?
Kako nitko nije vidio ozlijeđenu djevojčicu?
Utisnula je u njegova prsa svoj dlan i pokrpala prazninu, a on je podignuo njeno krhko tijelo i odnio ga daleko.
Svaki je zgrabio svoju planetu.

Izvadili su metke iz tijela i previli rane.
Duboko su zakopali stare skelete.
Nitko ne mora znati.
Obukao je crni smoking i zatražio jedan jedini ples.
Poželjela je vatreni tango bez kraja.

Dugo su gradili kameni paviljon jer je trebalo pronaći prave sastojke za čvrsto vezivo.
Ružin grm je iz pukotina niknuo i zaštitnički omotao zdanje.
Mast od dodira, pogleda i šapata je prekrila zašivene rubove.
Njene suze su isprale tragove.
Zalijepili su ruke i lebde poput balona.








Oznake: ljubav, pjesma, život, misli, vrijeme

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.