Proljetna

petak , 13.05.2022.




nećemo gledati vijesti
kupati se u svetoj vodi
glasno raspravljati
nema pomoći
ti bi onako
ja bih ovako
oni su tako
mi ne bi sigurno
ne činiti ništa
žvakati tuđe sudbine
nepoznatima zabijati nož u leđa

pusti nam pjesmu
"što je danas lijep i sunčan dan"
idemo kupiti sladoled
ljubiti se u parku
brojiti hrušteve
promatrati eksponate
utapati se u suncu
trčati za bumbarima

da
ozbiljna sam
i sretna
idemo
tko zna što će nas kasnije dočekati ispred vrata




Oznake: proljeće, vikend, Sunce, sreća, život, partner

amor eterno

ponedjeljak , 25.04.2022.


rekla mu je
zamisli
nestanem
ne javim se više nikad
ne postojim u tvom životu
nema me
kakav je osjećaj

povraća mi se
rekao je
udaj se za mene
kupili su prstene
dogovorili datum

rekli su im
šalite se
ne ideš ti nigdje
ljutili se jer nema svadbe
što će selo reći
gdje je bijela haljina
zar si se školovala da bi se mlada udala
nije ti to trebalo u životu
uništavaš nam sve
jednom odeš, više se ne vraćaš

Spremila je odjeću i obuću u devet vreća za smeće
auto je bio pretrpan
pjevali su cijelim putem
all you need is love

potpisali su papire i
otišli na ćevape

oni su onaj par koji se neprestano drži za ruke
i ne pušta




Oznake: ljubav, vjenčanje, sreća, prijateljstvo, život, brak

Te amo, seńorita

ponedjeljak , 07.03.2022.


Dođi, legni tu kraj mene.
Hajde, dođi.
Požuri!
Pusti tanjure i mrvice.
Ne ljuti se zbog kapljica kave na podu.
Nemoj ništa brisati, slijedi ih.
Potrči u sklonište.
Zatvori oči.
Mi, nomadi u potrazi.
Gdje bi htjela biti?
Gdje se nalazimo?
Što radimo?
Pobjegnimo barem ovaj vikend.
Namjesti alarm u 6:10 i smjesti se u žlica zagrljaj.
Polijećemo, gospođice!







Oznake: amor, ljubav, more, plaža, sreća

Historia de navidad

četvrtak , 23.12.2021.


Privio me na svoja prsa.
- Što kažeš da odemo na izlet dan prije Badnjaka? - šapuće mi na uho.
Šutim i čekam da nastavi.
- Ma znam da ćeš raditi kolač i moraš svu hranu pripremiti, ali ja ću ti sve pomoći drugi dan. Obećavam! Ne treba nam puno. Sami smo. - ljubi me po nosu i obrazima. Podižem glavu i uranjam u njegove zelene oči.

- Pravit' ćemo se da smo Harley i Joker. - izgovara napadno "hi - hi!".

Fotografijama ćemo zabilježiti naš peti Božić.
Obući ćeš haljinu i cipele koje prkose zimi.
Držat' ću te za ruku cijelo vrijeme.
Volim te, mali bombončiću.



Romantika i ja cijeli dan za tebe.
Što kažeš?
Mogli bismo ići do mosta vidjeti kako izgleda dvorac iz daljine.
Auti će juriti kao ludi oko nas, a ja ću te obujmiti kao Jack svoju Rose i ti ćeš poletjeti.
Zvuči nevjerojatno, ali zbog tebe će se sunce pojaviti nad sivim nebom iznad Njemačke.



Radio se oglašava: "Santa Claus is comin' to town" dok jedemo krafne punjene karamelom.
Dvije ružičaste šalice; miris kave i tople čokolade, zamagljena stakla auta i tvoji crteži po prozorima.
Ti si znala da smo par.
Razlike u godinama ti nisu bile važne.
Čula si našu melodiju.
Kažu da je dom tamo gdje je srce.
Onda si ti moj dom.
Možemo se odseliti u Španjolsku ili Australiju.
Nije važno, mala.



Nas dvoje zajedno.
Mi smo zapleteni bršljan oko istog korijena.
Kamen temeljac nam je jedan.



Suton će se igrati tvojim očima.
Neću razaznati lješnjak, metvicu ili med u njima.
Navečer će nam stan mirisati na tvoje lazanje, salatu, mozzarellu i kupinovo vino.
I duga je noć pred nama. :)




Želim vam blagoslovljeno i ljubavlju ispunjeno blagdansko vrijeme. Od srca, sretan Božić!

Zapamtite, čarolija postoji! Tiha je, a toliko glasna. Dovoljno je voljeti život i ljude oko sebe, a osmijeh će vam sve pokazati. On je glas duše. Tražite čaroliju i ne pristajte na manje! :)





Oznake: Božić, ljubav, sreća, prijateljstvo, izlet, srce, dom

Otkrit ću vam tajnu...

petak , 10.12.2021.


Zašto "Izgubljena u galaksiji?" :)

Od početka 2020. godine sam bila konstantno pod stresom, tjeskobna, nisam mogla spavati, stalno zabrinuta, prestrašena, pod pritiskom, nesigurna i jednostavno rečeno nisam imala vremena biti sretna. Na sve sam mislila osim na sebe i zdravlje. Razbijala glavu "što ćemo, kako ćemo, što ako, kakvi će biti naredni događaji..." i tako iz dana u dan. Bila sam zaglavljena u toksičnim mislima.

Selidba iz Zagreba u Bjelovar krajem 2019. godine, ustajanje u pola 5 ujutro, a povratak kući u 23 sata, pandemija i njen utjecaj, pisanje diplomskog u tom periodu, online predavanja, nastava u gimnaziji, selidba u Njemačku za par mjeseci i online obrana diplomskog daleko od RH (diplomu nikada nisam primila u ruke, samo kopiju), selidba iz grada u grad u stranoj zemlji, novi početak...Kaos! Baš sam bila "izgubljena u galaksiji".

Kosa mi je počela nekontrolirano padati. Moje dugogodišnje 52 kile su se počele gubiti iako sam imala normalne obroke. Prvo sam pomislila da je sezonski zbog promjene godišnjeg doba, ali nije prestajalo bez obzira na uzimanje vitaminskih dodataka i vremenski odomak.

Lice me počelo peći te svrbjeti, obrazi i područje oko nosa stalno u crvenilu, vidljive kapilare...

Bez obzira na pravilnu prehranu, pažljivi program tjelovježbe, nekonzumaciju alkohola, duhanskih proizvoda i kofeina, redovitu osobnu higijenu te održavanje čistoće životnog prostora - pojavila se rosacea. Iako je u mom slučaju također genetski uvjetovana, neprestani stres je bio okidač pojave.

Uz pridržavanje dermatoloških uputa,  postalo je bolje tek kada sam prestala biti neprijatelj vlastitom mentalnom zdravlju, razgovarala s psihologom, trudila se navesti na put pozitivnih misli i činiti sve da bih se osjećala spokojno, odmorno, zadovoljno i sretno.

"Sve će biti u redu." - rečenica od koje više ne odustajem.

Čuvajte svoje zdravlje. Mislite na sebe.




Ispunite se toplinom i prenesite je drugima. Osmijeha i ljubavi nikad dosta. :)





Oznake: selfcare, ljubav, mentalno zdravlje, sreća

Tea time party

srijeda , 08.12.2021.


Hrpa maramica, litre čaja, limun i med u potocima, temperatura zbog koje jedva držite oči otvorene, knjiga u ruci iako ne vidite slova, a u pozadini na Netflixu Alma plače jer misli da je Dario poginuo, ali živ je i smišlja razne planove kako bi osvetio zatvorsku kaznu svog pokojnog oca.

Zvoni mobitel.

- Što radiš?
- Nije mi danas dobro.
- Aha. Ja sam ti lijepo govorila da se treba bolje oblačiti. Ne nosiš potkošulju, niti najlonke, na vjetrometinu ideš bez kape. Što se ne oblačiš bolje?
- Nosim najlonke i sve što nam treba zimi.
- Ne bih ja baš rekla da ti nosiš. Znam ja vrlo dobro kako se ti oblačiš. Tko zna, možda si sjedila negdje vani. Budu ti bubrezi otkazali. Sjetit ćeš se ti mene jednog dana. Čekaj kad prođu dvadesete. Da, sad sam luda baba.
- Otkad ne živim u Hrvatskoj je drugačije. Ovdje je previše hladno. Da, sigurno sam sjedila negdje, a lockdown je na snazi.
- A je? I mi u Hrvatskoj znamo što znači zima!
- Hoćeš li skuhati juhu?
- Neću, jučer sam napravila i skuhala 15 punjenih paprika.

(Nakon sat vremena, mobitel ponovno zvoni.)

- Piješ li dovoljno čaja? Imaš kakvih lijekova u Njemačkoj? Najbolji su naši domaći lijekovi.
- Ne, mi ovdje nemamo ljekarne ni lijekove.
- Jesi složila limun i med?
- Jesam.
- Ma čisto sumnjam da jesi. Evo vidiš, da si sada doma, ja bih ti ga složila, imala bi sve gotovo i bilo bi ti baš dobro.
- Pa nisam ja više mala.
- Brine li se muž o tebi?
- Isti je kao ti. Zove me svakih sat vremena.
- A čuj, da nemaš ti možda koronu?
- Nemam, test je negativan.
- Dobro, mislila sam da nije možda tebe novi soj sustigao. Skuhaj si ti ipak kasnije juhu od luka!

Tko zna koliko će puta mobitel zvoniti, ali neka, neka zvoni što više. Briga dragih ljudi otapa ledenjake, pomiče brda i prekida oluje. :)





Oznake: hladnoća, ljubav, briga, Zdravlje, obitelj, prijatelji, sreća

Običan dan Romea i Juliet

četvrtak , 10.06.2021.





Ustaju veoma rano. Romeo uvijek trči što prije do kupaonice da lice zalije hladnom vodom, a Juliet juri prema kavi i šalicama kako bi mu pripremila onu njegovu s tri kockice šećera, iako je ona uopće ne pije i ne razumije zašto se on toliko veseli kavi. On se neprimjetno kreće poput duha do prozora, kako bi gurnuo glavu van na jutarnju hladnoću i zapalio, prema njegovim tvrdnjama, "hranu" kojom ne želi trovati svoju Juliet. Do zadnjeg dima, čeka ga doručak na stolu, ali prije negoli prvi put zagrize, povlači je sebi, poljubi, a ona odleprša prema svojim jutarnjim ritualima.

Na rastanku se uvijek izljube i izgrle. Poruka "Volim te" joj je stizala na Viber, svakog jutra čim se on probudi, otkad su se upoznali. Sada joj zvuk signalizira novu obavijest čim izađe iz stana. Tradicija se nije prekinula bez obzira na zajednički život. Romeo je uvijek smatrao da njemu ne treba nikakav papir da potvrdi ljubav, a kada je Juliet istaknula nakon podosta vremena da se napokon slaže, odmah se predomislio i poželio „drevni papir“. Tijekom dana, u pauzama od obaveza i svakom slobodnom trenutku do ponovnog susreta slijedi podsjetnik koliko si fale, zašto se vole i da jedva čekaju biti doma. Ne daj Bože da Romeo ne dobije poljubac kada se pojavi na vratima. Iste sekunde slijedi pitanje: "Pusa ništa, a toliko sam ti falio?". Izgrli ga, izljubi, već na stolu čeka pripremljeno sve jer ljubav ide i kroz želudac. Standardno, njemu je njena hrana nešto najbolje što je ikada okusio, a ona skeptično ispituje kako to da nikada nema niti jednu jedinu zamjerku. Potom, Juliet ima hrpu primjedbi, pitanja, zahtjeva i prohtjeva - ne jedi kao divljak jer ćeš se zadaviti, nemoj hodati bos, nemoj piti leden sok iz hladnjaka, zašto se ne obučeš, zašto nisi pojeo bananu na poslu, jedeš samo jabuke i moram te tjerati da konzumiraš drugo voće, sutra ću ti spremiti breskvu uz gablec, nemoj previše buljiti u igrice jer te to dodatno umara, trebali bismo ići u šetnju da budemo na zraku barem malo... Romeo uvijek naglas pomisli da Juliet viče na njega, ona mu objašnjava da nikako to ne radi i da ga ne kritizira, ali ne ulazi u duboke rasprave jer zna da će on istaknuti kroz određeni period da se doista brine za njega. On zna koliko Juliet strogo voli red pa je do savršenstva usvojio sva pravila čistoće kako bi vladao mir. Prolazi im zajednički ostatak dana u razgovoru oko njegovih virtualnih ratnika, krila i kamenja, novih događaja unutar njihove stvarnosti, naučenih informacija u okviru tog dana, a zatim mu Juliet pročita poneku riječ koju je osmislila. Romeo ustvrdi da njemu to sve divno - krasno zvuči, ali da je seljak i da on to ništa ne razumije. Uz neizostavan dodatak: „Svaka čast, Juliet! Opet se o meni radi?“. Smiješno mu je kako se ona naljuti dok on izgovara da ne razumije. Ona se samo ljuti da bi on prišao bliže i ponovno je obasipao zagrljajima.

Stigla im je prebrzo večer i pomalo se žale jer nije petak pa da su dva cijela dana zajedno. Juliet je navečer previše spora jer uči, piše, vrti knjige oko sebe, vježba, slaže svom čovjeku gablec, priprema mu odjeću, namirnice za sutrašnji ručak koji će skuhati prije ostalih obaveza... Romeo je nervozan jer je on čovjek koji voli spavati, a ova njegova Juliet je stalno u pokretu pa on ni ne zna da ona ide na spavanje u dva ujutro, no prije snova moraju biti u obostranoj simbiozi zbog zagrljaja i poljubaca s odgovorom na pitanje "Zašto me voliš?" - "Neću ti reć'. Zato. Hihi!". Nakon što utone u duboki san, Romeo je zagrljen do jutra još tisuću puta. Samo jedan dan u prekratkom trajanju iz knjige još jednog Romea i njegove Juliet.

Kakvi su Vaši ulomci iz vlastitog romana o modernom Romeu i Juliet?







Oznake: ljubav, prijateljstvo, život, pria, romeo, julija, brak, sreća

Lagali su svima

petak , 28.05.2021.


Odavno su oni prošetali ispod duge. Nečujno je dotaknuli. Neočekivano, nespremno i bojažljivo osjetili njezine boje. Pojavila se povremeno, dala znak prisutnosti te nastavila igru skrivača. Lagali su svima... Tražili su je svaki dan, svaki sat, svaku sekundu. Gladno su se pokušavali dočepati samo nje. Ona je bila kisik njihovom moru! Ona je bila voda u njihovim požarima! Svatko svojim makadamom u zagonetnoj utrci. Lagali su da im nije bitna. Lagali su da im ne treba. Lagali su da su sretni bez nje. Skrivali su njezinu veličinu, a otvarali su svaki prozor i sva vrata samo kako bi je vidjeli na tren. Pružali su ruke da bi je ulovili poput krijesnice, a onda se trkača staza počela sužavati. Ostala je samo tanka linija zbog koje je na mjestu spajanja došlo do sudara svjetova. Ulovili su je za krajeve i vuku je držeći se za ruke. Ona lebdi i pleše iznad njih. Viče im čas jedno, čas drugo: "Čvrsto me držite!", "Nemojte me pustiti!", "Ja sam i dalje tu!", "Nemojte se udaljavati jer će moje boje nestajati!", "Ne znate vas dvoje koliki su me ulovili pa su me pustili!"... Ne zna ona da je njima najlakša na svijetu. Nema ona pojma da su je zašili za sebe. Ona je njihov dom, njihovo blago i njihova tajna. Dok ih sretnete, nećete je vidjeti. Vama je nevidljiva, no možda ipak na trenutak uočite onaj bljesak u zjenicama koji je odaje. Odavno su oni prošetali ispod duge. Sada šeću zajedno s njom.

Oznake: ljubav, brak, muškarac, žena, odnos, sreća, duga, priroda

Kakao s jednorozima :)

utorak , 27.04.2021.



Dogodio nam se "neplanirani" život - novo normalno. Nadam se da niste usamljeni te iscrpljeni vremenom i događajima oko sebe.
Pitaju li Vas često kako ste? Jeste li sretni? Imate li vremena za sebe? Živite li kao da je svaki dan posljednji? Dobivate li mnogo virtualnih zagrljaja kada nam oni pravi izostaju? Imate li prijatelje koji su Vam uvijek oslonac? Postoji li mjesta u Vašem srcu za nove ljude? Jeste li naučili slušati druge i udijeliti toplu riječ?

Nalazimo se na mirisnoj, cvjetnoj livadi uz maleni potok. Piknik na travi uz šarene jednoroge na popodnevnom suncu uz pjev ptica. Probušila sam oblačić.

Crtam drugi oblačić. Zamislite da imate sat kojim vrijeme možete vratiti unazad. Posvetiti se svim ljudima s ljubavlju koju možda niste udijelili, postupiti drugačije ili proživjeti ponovno najbolje trenutke Vašeg života. Nažalost, taj uređaj ne postoji. Ne treba zaboraviti činjenicu da život može završiti dok si rekao "keks". Tko Vam uljepšava dan? Kada pogledate svojih nekoliko posljednjih poruka i poziva, postoje li ljudi koji su u ovo doba učinili za Vas sve kako bi slika izgledala isto? Vi i oni u oblačiću - nasmijani, pijete svoj omiljeni napitak, sunce Vam miluje lice. Vidite li kako Vam velika sreća sjedi na ramenu?

Treći oblačić. Gusjenica se umorila jer svaki dan s nasilnom nestrpljivošću čeka kada će se pretvoriti u leptira. Još se nije pretvorila u leptira, ali se jedno jutro probudila, pogledala u kapljice kiše na listu te zaključila: "Svaki dan ću živjeti kao da mi je prvi". Tada je počela cijeniti sebe i svijet u kojem živi. Preobrazba je ubrzo započela. Još traje, ali kamen po kamen - palača.

Što ti je život; jedan dan SF film, drugi romantika, a treći nastupa komedija, no cijenite li Vi tu čaroliju repertoara s Vaše filmske trake?



Oznake: život, izolacija, sreća, prijatelji, vrijeme, Leptir, film, oblak, Sunce, gusjenica

My birthday girl

subota , 17.04.2021.


Džepna venera, rođena 1949. godine u Čalincu pokraj Varaždina, je odlučila reći "ne" pater familiasu nakon naredbe - "udaja ili odlazak u Njemačku". Kao druga rođena u obitelji s petero djece, nije imala
pravo na daljnje školovanje jer je trebalo podignuti ove manje i mlađe. Ustrajno i hrabro, ali plašljivo i tiho je odlučila otići u Zagreb u šesnaestoj godini. Borila se, zaposlila i ubrzo pronašla ljubav svog života dok je obavljao praksu. Godinu dana mlađeg, ali s obzirom da je on išao u srednju školu, strpljivo je čekala. S dvadeset godina je na svijet donijela njihovu jedinu djevojčicu. Bila je to nestvarna ljubav, romantično filmska. Svaki vikend su skupa došli na selo da ta dva dana budu s nama. Odradila je svoj radni vijek u Končaru. Sretno, zadovoljno i s lakoćom. Pred očima joj umre suprug, no od tada - tih dvanaest godina je zadivljujuća i motivirajuća. Taman im je za godinu dana trebalo biti četrdeset godina braka. Iako, na rođendan je uvijek tužna jer je njen suprug preminuo dan poslije njenog rođendana.

Sama, ali jaka. Uvijek nasmiješena. Dobra kao kruh. Manekenka u mini verziji i danas. Najljepših pet godina života sam provela s njom. Svaki dan bih joj poslala SMS poruku kada sam izašla sa sveučilišta za koliko vremena stižem. Odgovora nikad nije bilo jer zna samo pročitati poruku, nazvati i odgovoriti na poziv. Hrana me uvijek čekala u fotelji u njenoj sobi, uz TV da joj budem bliže, a dok sam jela pripremala je nescaffe da se podružimo uz njene serije. Najstrašnija uvreda je bila ne jesti ono što je pripremila s nevjerojatnom ljubavlju. Budila me s ljubavlju i uvijek dočekivala. Ta žena ne bi nijedne kune uzela za ništa, jedvice je pristala da joj se kupi jeftina bugarska boja za kosu koju smo slučajno otkrile u KTC-u. Kada je trebalo odabrati haljinu za maturalni ples, znala sam tko ide sa mnom... Moderna i mladenačkog duha. Znala je ponekad prišapnuti - "Šteta što nisam mlađa, i ja bih to nosila!". :) Nakon udaje na petoj godini fakulteta, svaki dan bih krenula najranijim vlakom iz Bjelovara da stignem kod nje prije 7 sati, a veliku većinu vremena i nakon predavanja. Nije bio problem doći doma u 23 sata i nakon svega par sati sna ponovno u Zagreb.

Bakica svaki dan vježba, kuha si, obavezno u sedam ujutro ide u šetnju, ponekad i popodne, sve obavlja sama i ne da se! Danas sam je nazvala pod pauzom od obaveza, pere žena sve prozore u stanu. Nije mi problem nazvati je ujutro prije početka dana i nakon završetka dana pa makar i da joj pročitam komentare na novinskim portalima jer se ne razumije u tehnologiju. Najslađa je kada pita dok dugo telefoniramo (ima mobitel na tipke) - "Mobitel mi je jako vruć, može li eksplodirati?". Onda kad mi mama kaže - "Ista si tvoja baka.", mislim daj Bože da jednog dana budem identična takva. Topla, brižna, najnježnija na svijetu, s borilačkim duhom za onaj jedan jedini život koji imamo, uz doze vječne mladenačke vedrine. Uvijek kada pomislim da je život pretežak, uzor si.

Sretan ti rođendan, najdraža moja bako! Neka mi budeš uvijek zdrava i sretna!






Oznake: baka, ljubav, rođendan, obitelj, sreća, dobrota

Ispod duge + SRETAN USKRS!

subota , 03.04.2021.

Sreća je u svakom kutku našeg prebivanja. Čeka na nas u ogromnom prostoru, iza šarenih vrata koja doista nisu zaključana. Pogledamo li preko ramena unazad, u daljini vidimo obrise malenih sitnica koje su nam risale veliki osmijeh. Tračak radosti koji možemo dijeliti s ljudima oko sebe. Iskre u očima upijene iz zraka sunca, nebeskog plavetnila, procvjetalog zelenila... Sreća nije nigdje zalutala! Drži se za nas, a mi je s vremena na vrijeme jednostavno ne vidimo. Život, zdravlje, ljubav, obitelj, prijatelj, posao, kućni ljubimac, pomaganje, mir, dobrota - naziv: sreća. Sitnice samo dočaravaju portret života duginim bojama. Živjeti i nasmiješiti se onom rasporedu te redu - katkad moraš, katkad želiš. Takav životni kufer je pun bogatstva. Ako zavirimo u njega, ne nedostaje ni svijetlih, ni tamnih boja. Sitnice mogu zauzeti veliki prostor u našem srcu i učiniti da s nas padaju svjetlucave šljokice zadovoljstva. Svi smo mi čarobni. Naša vanjština je unikat, a unutra se skriva topla ili hladna zvijezda. Vi koji ste svjesni sreće, ne štedite na zahvalnosti! Znam da je svaki dan novi izazov i nova borba - jedinstveno naša. Puna snova, osmijeha i suza. Bačeni da volimo, grlimo, ljubimo, učimo, stvaramo i dijelimo. Mi u vremenu, savršeno - nesavršeni, u neprestanom otkrivanju. Život nam je najveći dar i najveća nagrada, stoga svaki novi dan možemo shvatiti kao novo rođenje. Dijeliti radost i dobrotu u ljepoti svakodnevice. Slavite svoj život i svijet oko sebe - tiho, ponizno i s osmijehom na licu! Odlučite se za ljubav jer uz nju sve ima smisla.















Sretan i blagoslovljen Uskrs Vama te Vašim obiteljima!




(Pisanicu fotografirala moja A. u mom rodnom Bjelovaru.)

Od srca, Vaša M.




Oznake: čestitka, Uskrs, sreća, radost, život, priroda, Životinje, ljepota, srce

Zagrljaj proljeću!

ponedjeljak , 01.03.2021.


Jedvice sam dočekala da sunčeve zrake okupaju sve što me okružuje. Osjećam se kao da mi je baterija puna nakon dugo vremena. Poslije teškog i nemirnog zimskog sna kao da sam procvjetala poput prvih proljetnica. Cvijeće koje je čekalo sunčevu čaroliju da se namjerno bahato, ali ponosno razgrana.





Izmamila nas je toplina da upoznamo još jedan dio našeg Leidera. Naišli smo na evangeličku crkvu St. Lukasa koja pripada istoimenoj župi. Službeno postoji od 1964. godine, a prethodno je od 14. stoljeća na tom mjestu bila katolička Laurentiuskirche koju sam spomenula u prvoj "razglednici" iz Njemačke. Dakle, prostor je kupljen od katoličke zajednice 1955. godine.



Pokraj crkve se nalazi stara škola izgrađena 1900. godine, a danas služi kao društveni centar zajednice.



Prostor između te dvije građevine krasi brončana kompozicija "Česma galeba" (1993. - 1995.) - djelo Guntera Ullricha koji je u poslijeratnom periodu imao presudan utjecaj na umjetnička i kulturna događanja grada Aschaffenburga.



Do 20. stoljeća je Leider bio poljoprivredno selo, a ruralnu prošlost samog naselja krasi sjećanje na mljekarice koje su svakodnevno odvozile svoja "mliječna kolica" u Aschaffenburg. Svakog su dana sa sobom iz Aschaffenburga donosile najnovije vijesti, a neke od njih su se u gradu upoznale sa svojim budućim supružnicima. U njihovu čast je danas podignut brončani spomenik.



Zidno slikarstvo posvuda oko nas:





Na kraju, da upoznate "vješticu - no makeup". Vjetar, kose posvuda, vruće, a ja "pametna" obukla "dlakavi oversize" pulover. Toliko sam bila sretna jer vidim sunce da sam zgrabila prvo što vidim te istrčala van. :))




Oznake: proljeće, priroda, sreća, osmijeh, radost, cvijeće, grad, Njemačka, urbani život, građevine

Nakon nas

nedjelja , 14.02.2021.

Bojiš se moje mladosti
jer kažeš da bi te mogla progutati.
Za nas je trebalo imati hrabrosti.
Ti znaš da mogu sve tvoje nemire zaključati.

Naučila sam tvoje rascjepe zabosti.
Kažeš da sam te ogolila do kosti.
Znaš li ti koliko je bilo teško do pravog tebe doplutati?
Koliko je vjetrova trebalo obuzdati?

Pitaš me zašto se bojim,
kada se uvijek u krilu tvom sklonim.
Ne plašim se izgaranja,
strepim od odvajanja.
Kazaljke trenutak skrivaju,
tiho počivaju.

Želim nas zalediti.
Zauvijek pospremiti.
Kad tad će nas sudbina objesiti.
Našu ću sliku na zid ovjesiti.
Ona će joj pištolj usmjeriti.
Nikada neće naš trag izgnječiti.

Kažeš mi - s tobom sam dok god dišem.
Moliš me - dođi da ti suze obrišem.
Dragi, jedino se tog čudovišta plašim,
što dolazi s tunelom strašnim,
što vodi smjerom bespovratnim.

Ne boj se, jedino moje:
pronaći ćemo se i tamo gore.




Jutro dana kada smo potpisali dovijeka. :)


Oznake: ljubav, sreća, Zajedništvo, život, osmijeh, radost, prijateljstvo

Izgubljena u tvojoj galaksiji

petak , 29.01.2021.

Rijeke su šaputale da je zabranjeno dotaknuti tebe.
Zaboravile su da goruće srce titra za čežnje.
Planeti su napokon smjestili sebe.

Egzotiku upoznah kroz tvoje kretnje.
Zaronih u mirne oceane
i potražih bisere sjajne,
osjetih ubod meduze strepnje.

Na tlu od zagrljaja posadismo sjemenke trajne,
gdje se dvije ptice poljupcima hrane.
U vremenu kad se lome grane,
stigne čas da se krilima mahne,
odabiru se vječno jednake strane.

Album sam kojeg godinama listaš.
Ispuni ga slikama koje oduvijek snivaš.
Zar sam stvarno jedina koju u sebi skrivaš?

Tajna oaza u zelenilu tvog oka
- preduboka i preširoka.
Izgubljena u galaksiji tebe u trenu.

Obelisk sam tvoj i ne budi me snenu.
Dok naše zvijezde ne uvenu,
dok god nam imena u kamenu ne uklešu.





Ususret mjesecu ljubavi. Imate li svoju galaksiju? Volite li svim srcem? Izgarate li zbog ljubavi? Darujete li srce životu, ljudima, sebi, prirodi i svim živim bićima? Jeste li odlučili biti ljubav? Pokreće li ona vaš svijet? :)

Oznake: ljubav, snaga, Zajedništvo, mjesec ljubavi, srce, zaljubljenost, galaksija, svijet, ljudi, sreća, brak, veza

"I ja jesam moslavačko dijete"

petak , 15.01.2021.

Miris toplog kravljeg mlijeka i pokošene trave koja je pozivala malene dječje nogice na lutanje za osmijesima. Odrastali smo uz ljupke priče seoskih baka i prikaze s crno - bijelih fotografija iz njihovih mladosti. Sunčane zrake kupale su naše igre, a hladna zima donosila slalome s najviših seoskih uzvisina. Zelena polja su grlila naša jutra i ispraćala naše noći. Ručice su nam milovale krave i konje; koje naši roditelji požrtvovno uzgajaju još i danas. Naše najljepše more su bili ribnjaci, a šumski puteljci mjesta za sanjarenje o budućnosti. Kapelica sv. Antuna u centru sela je ispratila naše odrastanje pod zvijezdama. Svako iskradanje je značilo udahnuti našu oazu podno Moslavačke gore. Kada bi jedan imao posla kod kuće, znalo se da stiže "mali čopor" u pomoć - sudjelovati u istrpavanju kukuruza, ječma, pšenice, tritikala, sijena, berbi vinograda ili pripremi silaže. Obrstili smo svaku voćku koju bi ugledali i nitko nam nije zamjerio jer su poručili da na nama svijet ostaje.

Gdje god sam pošla i gdje god sam došla, nigdje nisam osjetila ljubav koja je bila u našim srcima kada smo pekli kolače od moslavačke zemlje i mljevene cigle. Nigdje kao u doba žutih žganaca, šćipanaca, domaćeg kruha, gibanice i urlika koji su se orili našim dvorištima. Okupljanja u vrijeme dolaska na mljekaru kada bi naši očevi žestoko raspravljali o politici, životu na selu te izazovima vremena. Ponekad smo razgalili srca starijih koji su odlučili zaigrati graničara, lovice i skrivača. Nismo ni slutili da će se zrelost približiti i odaslati nas diljem Hrvatske te svijeta. Ništa nas nije zanimalo osim "biti zajedno" u simbiozi s prirodom našeg malog mjesta izdvojenog od urbane vreve.



Kod bake Drage bi nas dočekao narezani domaći špek, a naša stara Roza bi nas čekala da je odvedemo ruku pod ruku na groblje. U predvečerima, susjed Mirko bi nas okupio kod svog zdenca i prepričavao nam moslavačke legende te predaje. Otputili smo se posjetiti Anu na kraju sela koja je jedva dočekala da stigne ogromno društvo. Oronule i obrasle kuće su nas dozivale istražiti i potražiti u njima postojanost "Babe Roge" ili "Željeznog Djeda" zbog kojih smo treperili od dobrote. Priče djeda Joce o djetinjstvu, životu poslije rata, dječje brojalice bake Marice te izložbe stolarskih predmeta majstora Steve samo za naše oči. Pješačenje prema školi i natrag kako bi upijali naše okruženje te proveli što više vremena skupa. Izleti na Garić grad u potrazi za zmijom u kojoj je zarobljena prekrasna kneginjica. Zatvoreni mlin starog Žohara kao simbol onih prije nas. Dječje duše i priroda Moslavine.




Čuvam u sebi mirise moslavačkih šuma i polja, poglede s proplanaka, zvukove radnih strojeva, neumornost poljoprivrednika u marljivosti, sjećanje na toplinu ljudi i žubor rječice Srijedske. U blizini sudbinske ljubavi Sudetinog Mora i njegove Šu.




Vaša M. iz doba bezbrižnosti.

Maturantica bjelovarske Gimnazije 2015. godine koja se otisnula u novo poglavlje života...


Oznake: Moslavina, djetinjstvo, priroda, sjećanje, radost, sreća, ljuba, rodni kraj, nostalgija

Postanite PRIJATELJ PREKO PISMA

četvrtak , 17.12.2020.

Dragi moji,

u trajanju je akcija "Prijatelj preko pisma". Štićenici doma za starije i nemoćne osobe trebaju pokoju toplu riječ, dobronamjeran razgovor i pažnju u ovom blagdanskom periodu kada su im posjete zbog COVID virusa ograničene, stoga Vas molim da izdvojite malo vremena te dobre volje kako bismo im uljepšali ove blagdane. Vaše pismo ili crtež će nekome ispuniti srce i donijeti osmijeh na lice.

Adresa jest sljedeća:

Obiteljski dom "Marija" - navesti ime štićenika -
Stanka Ilića 46
33 000 Virovitica
Republika Hrvatska.

Vi koji koristite društvenu mrežu Facebook lako ćete doći do podataka na stranici "Obiteljski Dom Marija". U nastavku Vam postavljam prilog koji je stigao do mene...



Moje pismo odlazi na put, već sutra.



Budimo svjetlost.

S ispunjenom dušom i srcem Vas pozivam da učinimo maleno, ali dobro djelo!

Oznake: pismo, prijatelj, ljubav, duša, srce, radost, sreća, blagdani, humanost, zajednica

Hvala dragocjenim prijateljstvima

ponedjeljak , 14.12.2020.

Ovih dana osjećam sjetu i nostalgiju. Često sam zamišljena pa me suprug zbog toga zabrinuto ispituje - "Jesi li ljuta na mene? Jesam li što krivo uradio mom šuškavom bombončiću? Što je tužna mala dagnjica?". Ipak sam popustila pod pritiskom zbivanja oko nas. Mislila sam da ću biti usamljena kada se odselimo, ali mobilne usluge su mi dokazale da su uz mene ostale osobe s kojima se obostrano cijenim i poštujem - rječju te djelima.

Svaki dan u slobodno vrijeme zovem moju bakotu V. (tako je zovem od milja) da joj ispričam sve što mi se dogodilo u danu i pažljivo poslušam kako je prošla njena dnevna šetnja, što je kuhala, radila ostatak dana, što je novo u Hrvatskoj i da joj kažem neka pazi na sebe. Svaki dan otkada ne živim s njom nakon udaje. Ona je moderna, vitalna i zgodna žena u svojoj sedamdeset i prvoj godini života, no svejedno mi slomi srce kada kaže "Milo, ti si jedina koja me se sjeti, jedina kojoj budem falila kad me ne bude!". Odmah mi se oči napune suzama, a glasovi podrhtavaju. Baka kao da je studirala sa mnom svih pet godina - slušala moja glasna učenja; jednim uhom na meni, a drugim i očima na turskoj seriji. Hvala mojoj bakotici na svemu - svakom skuhanom ručku, radovanju mojim uspjesima, popodnevnoj čajanki i svoj brizi ispunjenoj ljubavlju.


Kava moje bake.

Moja rođakinja I. je bila sestrična mog djeda. Razlika u njihovim godinama je 38, a u našim 8 godina; što je rezultat velikog broja djece u obitelji tijekom prošlosti. I. je dolazila na ljetovanja kod moje prabake Lj., njene tete u naše mjestašce. Tada je postala moj anđeo čuvar i sa sedam godina sam je proglasila mojom kumom u svim budućim životnim događajima. Osjetila sam kao dijete da je plemenita duha te da će se jednog dana posvetiti humanitarnim djelima. Obistinilo se. Postala je moja kuma na krizmi, a zatim na vjenčanju. Hvala ti što si bila zaštita, moralni kompas i glas razuma kada je to bilo najnužnije za moje dobro.

Mojoj A. želim zahvaliti što je dopustila da postane moja prijateljica (danas najbolja i jedna od rijetkih iskrenih) bez obzira što je deset godina starija od mene i bivša žena mog supruga. Vjerujem da nas sudbina nije ovako spojila, sigurno bi pronašla put. Hvala što me uvijek strpljivo i s empatijom poslušaš, pronađeš riječi ohrabrenja, a uz to nikada ne dvoumiš podijeliti sve sa mnom. Kada pomislim na snažnu ženu - uvijek si mi ti prva u mislima. Hvala što si dopustila da sudjelujem u oblikovanju života, Vašeg tj. našeg, malog stvorenja.

Mojoj sestri koja je potpuno drugačija od mene, ali uvijek pronalazi nonšalantne i šaljive trenutke koji uljepšaju svaki dan. Da mi je tvoja bezbrižnost i flegmatičnost u životu, vjerojatno bi ga produžila za nekoliko godina. Uz to, ti si moja najdraža umjetnica.


Nacrtala me ugljenom.

O E. i Kleopatri sam Vam ispričala priču. Zahvalna sam životu i na njima. Posljednje javljanje iz Rusije je izgledalo ovako:



Voljela bi da ubrzo skinemo maske, virus nestane, a naši se životi nastave u stilu "Živjeli su dugo, zdravi i sretni!".


Eto i mene.

P.S. Suprugu sam zahvalna što me čuva kao samoga sebe i neizmjerno voli. Voli dagnjica i tebe (znam da me čitaš u pauzi na poslu - tvoj BND sve vidi). :)

Koliko ste Vi zahvalni Vašim prijateljstvima što obogaćuju Vaše živote?

Maya Sar - Hvala :)

Oznake: ljubav, prijateljstvo, sreća, hvala, zahvala, odnos, ljudi, život

Potražimo dobrotu i ljubav u svojim srcima

utorak , 01.12.2020.

Jutros u pola šest me dočekao ovaj prekrasan prizor zimske idile.



Ponukana prizorom, navela sam se na promišljanja; jesmo li danas zarobljeni u vlastitom izobilju? Imamo mnogo toga, a želimo još više. Što više želimo - smatramo kako bez toga ne možemo. Unutar velikog gravitacijskog bunara.

Zapadno kršćanstvo je ušlo u razdoblje došašća, no ono se percipira daleko od svog izvornog smisla; što je pridonijela komercijalizacija, a kao ishod je stvoren obavezni konzumerizam. Možemo sami učiniti da rastemo izvan naših granica. Ovaj period bi trebao biti puno više od upakiranih darova, bezbrojnih kolača, kićenja bora i zapaljene adventske svijeće na stolu. Materijalnost u društvu je odbacila neke od bitosti ovog razdoblja - iščekivanje, nadu, savjesnost, čisto srce i otvorene oči.

Samo mi možemo sačuvati nadu i ljubav. Ove godine se možda ipak smanji rasipništvo te licemjerje. Preživjet će se bez skupog kuhanog vina, kobasa i bez "Adventskih priča" s ulica svjetskih gradova. Iskrenu priču dobrote trebamo potražiti u vlastitim srcima, a potom je graditi počevši u našem domu kao prvoj stanici za izgradnju boljeg i sretnijeg društva. Možda je vrijeme za zapitati se (ako već niste do sada) - koliko je gladnih na ulicama oko nas, bez doma ili osoba s praznim blagdanskim stolom, a koliko je samo djece bez poklona. Svih ovih godina smo bili divni i krasni, a nepotrebna trulež je bujala u nama.

Ove godine, situacija je specifična. Nalazimo se pod restriktivnim mjerama kako bi se povećala sigurnost, no evo nam i prilike odomaka od materijalizma i konzumerizma. Prilike da bismo odvojili vrijeme i zagrlili svoje bližnje, razmislili o istinski važnim pitanjima čovjeka te njegovog djelovanja u društvu, pružili toplu riječ i učinili dobro djelo.

Učinila sam svoje prvo dobro djelo u ovom razdoblju završetka godine, stoga sam ispunjena toplinom oko srca kada znam da jedan čovjek u Hrvatskoj ustaje s nadom i osmijehom na licu, pošto njegova osobna prava koja su povrijeđena u devedesetima napokon bivaju predmetom rješenja.

Sve se može, ukoliko dolazi iz dubine naših iskrenih srca! Učinite dobro djelo - osjećaj topline je nemjerljiv i neprocjenjiv. Vi sami za sebe, uradite ono što volite te što Vas smiruje u svoje slobodno vrijeme; u ovim napetim vremenima. Moja antistresna terapija za vrijeme "prvog vala" je bilo pjevanje (kako god ono zvučalo). Evo jedna prigodna "Hallelujah" s divnom Bernice iz Mađarske: Hallelujah .

Kako Vi provodite svoje slobodno vrijeme sada?

Mislite na vlastito te kolektivno zdravlje i opće dobro - čuvajte sebe i sve oko Vas!



Vaša M.

Oznake: dobrota, ljubav, nada, iščekivanje, Advent, sigurnost, sreća, dobro djelo, Zima

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.