voljela bih biti u tvojoj kuhinji
skakutati po bijelo - plavim pločicama
i donijeti ti kriglu s vodom
hranile bi kokoši
brale ribizle
kosile djetelinu za svinje
ruljile kukuruz
slušale radio
smijale se tvojim zelenim špagericama
bolnim žuljevima
išle na misu
hodale bose po užarenom asfaltu
divile se jorgovanima
rješavale križaljke
gledale vesterne
jele napolitanke
mlijeko bi nam iskipjelo po šparetu
veliki medo bi sjedio na čelu stola s ogromnom šalicom čaja
tisuću i prvi put bi listale albume
ti bi bila u oblaku dima
ja bih se pravila da me guši
nitko me više ne pita
kakvo je sunce kad protrljaš oči
koliko si zvijezda padalica prebrojala
šteta što ti ne mogu skuhati ručak
voditi te na more
nazvati tvoj broj
zbog tebe mi smeta svibanj
halo ženo, ti si vječna
vidiš da nisi izblijedila
znam da vidiš

Oznake: ljubav, sjećanje, uspomene, prijateljstvo, život

Oznake: Hrvatska, sjećanje

Nastavni materijal je pažljivo prilagođen djeci kako bismo ih odgajali uočiti vrijednost ljudskog života na stvarnoj ljudskoj patnji i žrtvi te da vide što znači oprostiti i ljubiti.

U fokusu nastavnog materijala nalazi se dječja populacija i utjecaj rata na nju, s naglaskom na socijalne, psihološke te svakodnevne promjene. Glavni je cilj bio ukazati kroz prikaz životne svakodnevice na dječju patnju, stradanja i žrtve Domovinskog rata. Analizom dokumentarnog filma „Od toga dana…“, učenici se mogu senzibilizirati za dubinu patnje mnoge djece i njihovih obitelji za vrijeme trajanja Domovinskog rata te će na taj način shvatiti neprocjenjivu vrijednost ljudskog života, uz poruke ljubavi, mira i praštanja.

Hvala Ministarstvu znanosti i obrazovanja te ministru Radovanu Fuchsu što će ovaj snažan i potresan film, djeci i učenicima hrvatskih škola, prikazati bolne posljedice rata.

Oznake: sjećanje, žrtve, film, povijest, Hrvatska

Miris toplog kravljeg mlijeka i pokošene trave koja je pozivala malene dječje nogice na lutanje za osmijesima. Odrastali smo uz ljupke priče seoskih baka i prikaze s crno - bijelih fotografija iz njihovih mladosti. Sunčane zrake kupale su naše igre, a hladna zima donosila slalome s najviših seoskih uzvisina. Zelena polja su grlila naša jutra i ispraćala naše noći. Ručice su nam milovale krave i konje; koje naši roditelji požrtvovno uzgajaju još i danas. Naše najljepše more su bili ribnjaci, a šumski puteljci mjesta za sanjarenje o budućnosti. Kapelica sv. Antuna u centru sela je ispratila naše odrastanje pod zvijezdama. Svako iskradanje je značilo udahnuti našu oazu podno Moslavačke gore. Kada bi jedan imao posla kod kuće, znalo se da stiže "mali čopor" u pomoć - sudjelovati u istrpavanju kukuruza, ječma, pšenice, tritikala, sijena, berbi vinograda ili pripremi silaže. Obrstili smo svaku voćku koju bi ugledali i nitko nam nije zamjerio jer su poručili da na nama svijet ostaje.

Gdje god sam pošla i gdje god sam došla, nigdje nisam osjetila ljubav koja je bila u našim srcima kada smo pekli kolače od moslavačke zemlje i mljevene cigle. Nigdje kao u doba žutih žganaca, šćipanaca, domaćeg kruha, gibanice i urlika koji su se orili našim dvorištima. Okupljanja u vrijeme dolaska na mljekaru kada bi naši očevi žestoko raspravljali o politici, životu na selu te izazovima vremena. Ponekad smo razgalili srca starijih koji su odlučili zaigrati graničara, lovice i skrivača. Nismo ni slutili da će se zrelost približiti i odaslati nas diljem Hrvatske te svijeta. Ništa nas nije zanimalo osim "biti zajedno" u simbiozi s prirodom našeg malog mjesta izdvojenog od urbane vreve.

Kod bake Drage bi nas dočekao narezani domaći špek, a naša stara Roza bi nas čekala da je odvedemo ruku pod ruku na groblje. U predvečerima, susjed Mirko bi nas okupio kod svog zdenca i prepričavao nam moslavačke legende te predaje. Otputili smo se posjetiti Anu na kraju sela koja je jedva dočekala da stigne ogromno društvo. Oronule i obrasle kuće su nas dozivale istražiti i potražiti u njima postojanost "Babe Roge" ili "Željeznog Djeda" zbog kojih smo treperili od dobrote. Priče djeda Joce o djetinjstvu, životu poslije rata, dječje brojalice bake Marice te izložbe stolarskih predmeta majstora Steve samo za naše oči. Pješačenje prema školi i natrag kako bi upijali naše okruženje te proveli što više vremena skupa. Izleti na Garić grad u potrazi za zmijom u kojoj je zarobljena prekrasna kneginjica. Zatvoreni mlin starog Žohara kao simbol onih prije nas. Dječje duše i priroda Moslavine.

Čuvam u sebi mirise moslavačkih šuma i polja, poglede s proplanaka, zvukove radnih strojeva, neumornost poljoprivrednika u marljivosti, sjećanje na toplinu ljudi i žubor rječice Srijedske. U blizini sudbinske ljubavi Sudetinog Mora i njegove Šu.

Oznake: Moslavina, djetinjstvo, priroda, sjećanje, radost, sreća, ljuba, rodni kraj, nostalgija