Neka im je vječna hvala i slava!

Oznake: povijest, Vukovar, Škabrnja, domovinski rat, Hrvatska, žrtve, obljetnica

diši
još malo
hrvatski zrak
i pozdravi domaju

najradije bi je odnijela sa sobom
poput djeteta koje trči za balonom

dobre ljude
susretljivost
ljubaznost
brižnost
obazrivost
dok rade
na šalterima
u restoranima
muzejima
kafićima
institucijama
knjižarama
trgovinama
...
njihovu nadu u bolje sutra
upornost
i onu
"sve ćemo preživjeti"
hvala im

Oznake: putovanje, odmor, Hrvatska, domovina, ljeto

- Otišli vi iz Hrvatske, ali Hrvatska stalno dolazi k vama. - poručila mi je stanodavka.

Službeno smo postali "hrvatska zgrada" s obzirom na to da se u posljednje vrijeme doselilo nekoliko ljudi. Novog stanara smo čekali do jedan sat ujutro, predali ključ, pomogli unijeti stvari u stan i podrum, nahranili, odvezli u kupovinu, pomogli oko svega što treba i ubuduće se ponudili za bilo što. Danas smo ga pozvali na večeru. Najteži su prvi mjeseci. Ne želim se ni prisjećati, a kamoli ponovno proživljavati.

U gradu se, bili vi u Elisenstraße, na glavnom trgu, Pennyu ili Mülleru, neprestano čuje hrvatski jezik.
Osjećam se kao da sam kod kuće; kao da nikad nigdje nisam otišla. Vidjela sam dva auta s registracijom mog rodnog BJ. Međusobno smo mahali baš kao da se poznajemo sto godina, a zapravo se nikada nismo susreli. Moram pozdraviti svaki put kad čujem materinji jezik. Jače je od mene. Izvan privatnog kutka, čitanje knjiga, filmovi ili serije - Deutsche Sprache.
Upućeni smo da uskoro dolazi još ljudi iz Hrvatske.

S nestrpljenjem i nervozom smo dočekali proljeće. Napokon smo ispratili previše dana kiše, tuče, vjetrova i depresivnog sivila.

Prošli tjedan smo napravili kratko putovanje vlakom. Vikend je većinski proveden u prirodi. Otkrili smo pješčanu plažu na Majni. U krugu od 50 metara je sve prekriveno malim riječnim školjkama. Dečki su spustili ključ od automobila u poštanski sandučić, a "princeza" je imala sve ključeve sa sobom pa su prisilno morali naučiti kako provaliti u poštanski sandučić. Susjed Nijemac ih je prvo napao zašto to rade, a potom se priključio donošenjem aparature poput kuhinjske kuhače te utvrdio kako su prezabavni pa ih je na kraju snimio. Muške snage "hrvatske zgrade" su išle u subotu u kupovinu. Suzdržala sam se od komentara: "Nemojte kupovati gluposti". Na kraju sam dobila 3 aluminijske folije, 10 spužvica i više od polovicu sadržaja "mistery" kutija koje su kupili u MediaMarktu. Htjeli su se nagraditi jer nitko dvije godine nije ništa kupovao osim nužnog za život. Suzdržala sam se od: "Rekla sam vam". Sami su zaključili da ne idu više u kupovinu.

Oznake: inozemstvo, Njemačka, njemački jezik, Hrvatska, jezik, ljudi, život

"Mala glagoljska početnica" oslikava dugogodišnji trud nastavnika, učenika te Osnovne škole Ivanska (Bjelovarsko - bilogorska županija) u njegovanju dragocjenog staroslavenskog pisma - glagoljice.

Profesorica hrvatskog jezika Katica Šarlija te knjižničarka Tanja Nađ su izradile "spomenar" koji je zabilježio sve aktivnosti škole po pitanju promicanja glagoljice, a ujedno i udžbenik koji prikazuje metodički pristup multidisciplinarnom te kreativnom procesu usvajanja glagoljice kroz pet zabavnih poglavlja.

Davne 2009. godine, i sama sam bila dio zanimljive "Male glagoljaške akademije" u Roču, a četiri godine kasnije i moja sestra. Profesorica Šarlija ima sposobnost motivirati učenike da se zaljube u jezik, književnost i glagoljicu. Četiri godine sam sjedila u njenoj učionici i promatrala kako nas je svaki put uspjela genijalnim te stvarnim životnim pričama zalijepiti za gradivo. "Mali glagoljaši" i "Video grupa" pod njenim vodstvom su uvijek bile najbrže popunjene izvannastavne aktivnosti.

Glagoljica je neraskidiv i poseban dio hrvatskog kulturnog identiteta, a umijeće čitanja, pisanja i tiskanja nematerijalna kulturna baština Republike Hrvatske, stoga je očuvajmo, njegujmo i zaštitimo.

Čestitike autoricama, školi i učenicima na ovoj divnoj ukoričenoj kruni višegodišnjeg plodonosnog truda, učenja i rada!

Oznake: Glagoljica, pismo, Hrvatska, povijest, Kultura, tradicija, Obrazovanje

Djevojčica se igra s vršnjacima skrivača.

Sakrivena je i čeka.

Nekoliko godina stariji adolescent joj prilazi s leđa te stavlja ruku oko prsa.

Pokušava joj zarobiti ruke i oboriti je na tlo.

Djevojčica se jedva uspijeva othrvati te dati u bijeg.

Mlade djevojke i dečki provode svoje ljetne dane u slobodi od škole.

Susjed srednje dobi, oženjen čovjek i politički aktivan u svojoj općini, dolazi do njih te im predlaže da plešu za njega; nakon nekoliko minuta općenitog razgovora.

Usput, utvrdi da bi se sada trebale zabavljati s muškarcima njegove dobi, čisto onako - "radi prakse".

Gospođica zadovoljno korača ulicom.

U crvenoj lepršavoj haljini i visokim platformama.

Ususret joj dolazi namrgođeni muškarac i pljune ispred nje. - "Droljo!"

Za vrijeme vožnje tramvajem, u kutku nasuprot vrata stoji čovjek odjeven u crno.

Na licu mu sunčane naočale.

Iskorištava gužvu i pokušava trljati svoje tijelo o ženu koja se nalazi ispred njega.

Žena se odmiče, a on se opet "nevino" približava.

Okrenula se i obratila - "Kada se misliš prestati nabijati?".

"Tko? Ja? Nisam ništa!" - izlazi za deset sekundi na Glavnom kolodvoru i bježi.

Žena sjedi ispred starijeg muškarca u prostoriji punoj ljudi.

"Vi pokazivanjem svojih listova samo izazivate. Da je neka druga vlast u pitanju, ne biste takvi hodali ulicom!" -obraća joj se na uho.

"Kakav ćeš ti posao obaviti? S dva štapa gore i dva štapa dolje? Primi se bolje one stvari i kuhače. Dvjesto grama parizera će to uraditi?" - podsmijeh odzvanja.

Promatrala je i slagala puzzle.
Puhala u svjećice na torti.
Složila je sliku. Dugo joj je trebalo.
Shvatila je između reda suza, namjerne gladi i privida tame da kroz rupicu uvijek vidi svjetlost.
Napokon je pružila ruku onoj djevojčici što na podu leži.
Zagrlila je i poslala u daljinu.

Ne odustaje od sebe!
Ne dopušta da je netko šapom pritisne.
Nitko joj neće spriječiti lepet krila!
Može biti vila.
Može biti ptica.
Može biti sve.
Slobodna i svoja.

#genderequality #womenrights #stoptheviolence #unwomen

Oznake: 16 dana aktivizma, prava žena, stop nasilju nad ženama, Hrvatska, prevencija

Ovog vikenda sam u jednom dahu pročitala "Tamu", prvu knjigu iz duologije "Beskraj", autorice Marije Klasiček. :)

Ova skladba riječi, prikazuje svaku boju ljudske duše. Odnos tonaliteta Tame u osobnoj povijesti jednog srca. Ne, ta tmina nije negativna, ne ujeda i ne povrjeđuje. Ona zna zagrebati ispod površine. Ustrajna, korijenita, nepokolebljiva i sigurna igračica, koji povlači dugo učene poteze, bez vjere u druge pokušaje. Šansa, bezbroj poteza i jedna konačna odluka. Tama nije osvetnica, već detaljno propitkuje,   analizira i zaključuje. Ona želi da ljudi zasluže mjesto u njenom životu kako bi mogli dobiti puninu Svjetla koje čeka. Ono pak želi bez pitanja pokloniti beskrajno mnogo ljubavi, topline i svoju ruku u svakoj oluji. Vjeruje u ljude i oprost.

Autorica prenosi važne lekcije koje je uočila u svom letu na lokacijama unutar sebe i u odnosima s drugima. Stranice Tame su ogledalo ljudske duše, "ich" emocije na pladnju, godine preobrazbe, kolekcija krhotina, balans srca i razuma, izlog ponosnih ožiljaka te zbir niti koje vode do spoznaje što ljubav ne predstavlja ili predstavlja.

Putokazom pokazuje na Svjetlo, važnost utočišta u vlastitom biću, rast i učenje; jer nas ono vodi spoznaji "da je svaka mala smrt možda imala smisla jer...upravo nas je ona naučila, kako zaista živjeti".
Čitajući, imate osjećaj da Vas autorica želi zagrliti, potapšati po ramenu i poručiti - "Sve je u redu! To je život.".

Marija, svaka čast! Moj aplauz i naklon! S nestrpljenjem iščekujem Svjetlo.

Knjiga :))) (link)

Oznake: knjiga, Hrvatska, Književnost, život

Posljednji podaci govore da raste broj femicida. U posljednje dvije godine porast je od preko 50 posto u oba ključna parametra - u broju ubijenih žena i u broju ubijenih od strane sadašnjih ili bivših intimnih partnera. Broj prekršajno prijavljenih osoba je u padu. Na jedno prijavljeno silovanje dolazi čak 15-20 neprijavljenih slučajeva, a kod obiteljskog nasilja na jedno prijavljeno dolazi 10 neprijavljenih slučajeva. (Izvor: Sigurna kuća)



"Šaputanje.

Zgražanje.

Uperen prst.

Najbolniji osmijeh na licu - "Nije ništa. Sve je u redu."

Tragovi.

Najradije bi vrisnula.

"Pomozite mi molim Vas! Želim živjeti!"

Iz usta izlazi - "Sve je OK!".

Nemaju pojma što se događa iza zatvorenih vrata.

Prođu godine, odjekuju pitanja i rečenice:

"Kako si to mogla dopustiti?

Gdje ti je bila pamet?

Ti stvarno nisi normalna.

Nemoj o tome pričati.

Ja bih se sramila na tvom mjestu.".

Šutnja jer razni strahovi vrebaju iz svakog ugla.

Nemojte se praviti da ne vidite.

Pomozite!"



Kontakti koji mogu pomoći u prevenciji nasilja:

STOP!.




25. 11. Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama.

Oznake: nasilje, žena, svijet, Hrvatska, Pomoć, Stop

Nemojte dopustiti da se ikada više dogodi zlo, patnja i sukob, a mržnja uvuče u srca. Birajte život, ljubav, mir, dijalog, razumijevanje, pomirenje, jednakost, ljubaznost... Odaberite opciju "biti čovjek".

Oznake: Hrvatska, sjećanje

Ministarstvo znanosti i obrazovanja je odobrilo ovog svibnja, na temelju pozitivnog stručnog mišljenja Agencije za odgoj i obrazovanje, korištenje dokumentarnog filma "Od toga dana..." redateljice Slavice Šnur u odgojno-obrazovne svrhe u više nastavnih predmeta (Povijest, Vjeronauk i Hrvatski jezik) za osnovne i srednje škole te nastavni materijal koji sam izradila zajedno s profesoricom Vjerom Brković.

U ponedjeljak 15. studenog, Ministarstvo znanosti i obrazovanja je poslalo dopis svim ravnateljima osnovnih te srednjih škola u Republici Hrvatskoj da se film "Od toga dana..." iskoristi za obradu povodom 30. obljetnice od pada Vukovara.

Dokumentarni film je dostupan na službenoj stranici i Youtube platformi te ga i Vi dragi blogeri možete pogledati.

"Od toga dana..."

Nastavni materijal je pažljivo prilagođen djeci kako bismo ih odgajali uočiti vrijednost ljudskog života na stvarnoj ljudskoj patnji i žrtvi te da vide što znači oprostiti i ljubiti.

U fokusu nastavnog materijala nalazi se dječja populacija i utjecaj rata na nju, s naglaskom na socijalne, psihološke te svakodnevne promjene. Glavni je cilj bio ukazati kroz prikaz životne svakodnevice na dječju patnju, stradanja i žrtve Domovinskog rata. Analizom dokumentarnog filma „Od toga dana…“, učenici se mogu senzibilizirati za dubinu patnje mnoge djece i njihovih obitelji za vrijeme trajanja Domovinskog rata te će na taj način shvatiti neprocjenjivu vrijednost ljudskog života, uz poruke ljubavi, mira i praštanja.

Hvala Ministarstvu znanosti i obrazovanja te ministru Radovanu Fuchsu što će ovaj snažan i potresan film, djeci i učenicima hrvatskih škola, prikazati bolne posljedice rata.

Oznake: sjećanje, žrtve, film, povijest, Hrvatska

Iris je pospremala odjeću u torbe. Nikada nije znala dobro procijeniti što joj treba na putovanju, a što ne. Što ako se vrijeme naglo pogorša ili ako bude nesnosno vruće, a njima nešto nedostaje? Misli su joj letjele po kući i zalazile u sve ormare i ladice. Sto puta je pregledala novčanik jesu li dokumenti i kartice na mjestu. Ponavljala mu je svakih pet minuta kako ujutro ne smiju zaboraviti punjač za mobitel.

- Ti si moj tehnolog za sve! – pogledao ju je i djetinjasto se nasmijao tako da je istovremeno podignuo obje obrve.

Okrenula se i namrgodila.

- Što bi ta izjava trebala značiti? – nastavila je spremati stvari i brojati koliko je čarapa pripremila.

- Paaaa, to bi značilo da si moja organizatorica, sekretarica, njegovateljica, kuharica… Sve si! Ne mogu se sjetiti što sve radiš za mene, ali uvijek uradiš sve! – tu rečenicu je svaki dan istaknuo ispočetka. Reci mi što si tužna! Vidim da se čudno ponašaš. - dodao je zabrinuto.

- Recimo da mi u glavi svira „O Fortuna“ jer ću vidjeti svekrvu, „Can Can“ jer ćemo vidjeti prijatelje, „Labuđe jezero“ jer ćemo ići na more i Vivaldijeva „Oluja“ jer ću vidjeti svoje doma. Znaš kako to ide, „svakog gosta, tri dana dosta!“. – Iris se prebacila na peglanje i u glavi stvarala slike kako će sve izgledati jer ipak nije nikog vidjela skoro dvije godine.

- Huh, gospođice, ovdje imamo kašu različitih melodija! – hihotao je i stavljao ruke na njene bokove.

- Budalo, ja sam ozbiljna, a ti me zezaš! – pravila se da joj smeta, a najradije bi prasnula u smijeh.

- Gospođice, opustite se! Kud' vam se žuri? Pegla nigdje neće pobjeći. – rastezao je rečenice i zadirkivao je.

- Uvijek to radiš, zar ne? Nasmijavaš me dok sam pod stresom i zaokupljena mislima? – peglala je njegovu plavu majicu za sutrašnji put.

- Eh, vidi, ti si ona ozbiljna i glas razuma, ali ponekad zaboraviš biti opuštena i nasmijana. Taaaa- daaa, u tim slučajevima sam vaš majstor za osmijeh, gospođice! Zamisli da zalutaš negdje takva namrgođena, smrknuta i u brigama. Sve nevolje bi se odmah prikrpale za tebe! – razmahao se objašnjavajući svoju ulogu u kriznim situacijama.

- Ajde ti, majstore ili vojniče, kako si ono napomenuo… Idi tamo u kupaonicu i potrpaj svoje „deziće“ i pjenu za brijanje u kozmetičku torbicu. - nastavila je s procesom priprema.

- Jasno, šefice! Smatraj obavljenim! Aliii, svejedno još ti za svaki slučaj baci pogled. Ti ćeš bolje znati ako nešto fali. Obavim i onda može maženje? – namiguje i šalje dugi niz "zračnih pusa".

- Navečer? Pogledaj koliko me još posla čeka. – pokazivala je rukom na neraspoređene stvari po cijeloj sobi.

- Da, ma može, nema problema! Zaboravio sam da smo u Njemačkoj. U skladu s tim, moramo imati termin za maženje? – okrenuo je očima i odlazio prema kupaonici.

- Vidjela sam te! Vidim te i dalje! Ajde, dođi po zagrljaje! – počela je namigivati i ugasila peglu.


Ostavljam Vam svima zagrljaje! Ovim kratkim, brzinskim tekstom se odjavljujem i pripremam za sutrašnji put u Hrvatsku, gdje stižem nakon više od godinu dana! Srce mi je veliko kao kuća! Svaku večer prije spavanja ću pročitati i prokomentirati Vaše divne postove! Puno pusa!!!

Oznake: pusa, pozdrav, Hrvatska, Ljetovanje.., more, godišnji odmor, fikcija

5. 12. 2016.

Ponedjeljak, dva sata poslijepodne. Sjedila je u predavaonici, taman je počela pauza. Stigla joj je poruka: "Hoćeš li danas doći da se vidimo? Umoran sam od puta iz Njemačke, ali ne mogu se dočekati da te vidim." Skočila je kao da ju je netko piknuo iglom. Svi su je pitali što joj je. Sakupljala je papire -"Odlazim, imam neodgodiv termin." Kolega uporno ponavlja - "Što ti je, za deset minuta imamo mini kolokvij iz Opće povijesti srednjeg vijeka? To su ti dva boda." Pozdravlja se, juri jer vlak ide u pola šest. Otvara poruku i odgovara - "Vidimo se u pola osam."

2018.

„Ne idem na Mars. Jednog dana ćeš doći kod mene. Treba mi mir dok odlazim, a ne da mislim kako se ti osjećaš jer ćeš me nokautirati. Kužiš? Ako si ti dobro, ja sam dobro. Moram ovo učiniti. Nemoj samo dramiti jer sam na to alergičan. Umiri se. Vidiš da ovdje ne ide.“

Dva dana poslije...

Promatrao je kroz prozor vlaka prve pahulje snijega kako se lijepe za staklo. U daljini se nalazila malena točkica koja još uvijek nije prestala plakati. Izdahnuo je nekoliko puta te otvorio kuvertu.

„Nikada ti nisam znala reći sve što želim jer uživo previše filozofiram zbog tvojih zelenih očiju i dječačkih gluposti. Sad, dok te ovu posljednju večer gledam kako igraš „Miscreated“, vrtim naše dane, godine, mjesece, slušajući „Because the Night“; imajući na umu da je posljednja večer kako ću spavati s tobom u „našem“ krevetu – osjećati tebe, tvoju kožu i miris prije tvog odlaska. Molim Boga da večer što duže traje! Izgradio si me u ovih godinu dana. Oblikovao riječima, pogledom, dodirom, svojim postojanjem. Znam da ćeš biti dobro. Pametan, marljiv, drag, plah. Svim srcem vjerujem da ćeš uspjeti. Nemoj dozvoliti da te ikada išta pokoleba. Uvijek će ti biti otvorena sva vrata za nove pokušaje, a zauvijek ćeš imati nekog tko u tebi vidi iznimnu vrijednost. Oduvijek! Kako god bude, ja ću te uvijek čekati. U mom srcu i mislima si stalno.
...
P.S. Jedna ribica neka ide s tobom, jedna ostaje sa mnom.“

Muškarac uzima svoju prtljagu i silazi na prvoj stanici „Zagreb - Zapadni kolodvor“. U Talovčevoj ulazi u prvu „dvojku“ koja nailazi. Nervozno gleda na sat u mobitelu. Bljesnula je poruka uz njeno ime. Napisala je: „Već deset minuta stojim na istom mjestu i pokušavam uloviti zrak.“

Nervozno je cupkao na mjestu. Glas obavještava - stanica „Botanički vrt“. Ustaje i uzima svoje stvari. Srce mu želi iskočiti iz tijela. Tramvaj kreće. Vidi je u daljini, u sebi glasno psuje kako je uopće mogao poželjeti otići bez nje. Oni nisu taj par. Napokon je sišao. Potrčao i stavio ruke na njene oči. Uplašila se. Osjetio je kako ubrzano diše. Okrenula se i vrisnula. Lice joj je još uvijek bilo crveno od suza.

- Na meni je da nas čuvam. Neću dopustiti da nas dijeli jedan milimetar. Ti si moja dobra strana mjeseca. Proći će jednom ovo sve i neće biti nas, ali sada smo „mi“.

2021.

Njemačka. Zavezali su malom žicom kamene ribice. Puštaju ih u Majnu.




Kako Vi promatrate svijet posljednjih dana? Ja kroz prozor. Pomalo me to umorilo, ali živim za onu - doći će i bolji dani.


Vaša M.

Oznake: ljubav, vlak, Zagreb, Njemačka, Hrvatska, Osjećaji, život, brak, odnos, muškarac, žena

Ujedinjena srca u tamnim vremenima mogu upaliti najsnažnije svjetlo. Bez obzira na događaje i posljedice, uvijek smo zajedno. Životna rijeka našeg doba je iznjedrila prizore vrištanja, jaukanja, pomicanja i razaranja utrobe majčice Zemlje na našim prostorima. Dinamično, nepouzdano i prevrtljivo teče. Nanijela je epizode koje smo promatrali u osebujno maštovitim filmskim sadržajima i pretočila ih u tmurnu stvarnost.

Jedva čekamo odgurati ovu godinu i snažno zalupiti vratima za njom. Osjećaji straha i bespomoćnosti obavijaju naša bića nepredvidivošću te bujicom patnje oko nas. Pomozimo potrebitima oko sebe - podrškom, ohrabrenjem, materijalnim od srca koliko možemo i suosjećanjem; kako bi znali da će izrasti te zaviti duboke rane koje su nanesene. Sada je važno biti dostupan – otvoriti srce, ruke i širok zagrljaj za svijet oko nas. Bića do nas. Kada nevidljive sile u obliku virusa ili prirodne katastrofe, koja uzrokuje elementarnu nepogodu, zavladaju – svatko od nas treba biti brat i sestra unutar velike obitelji. Zajednički pomozimo nositi teret i održati čvrstoću za lakši i smireniji korak u novo sutra.

Ubrzani rad srca, oči pune suza, težina udisaja, nesanica, naježenost od straha i brige za sve Vas koje poznajem ili nepoznajem. Snaga usmjerena u misli i molitvu na usnama za mirne te tihe dane. Želja da se stabilnost useli u naše živote. Nada da će nakon mračne i silovite oluje nastupiti svjetlinom okupan obzor. I kucaju hrvatska srca kao hrabri mušketiri – jedno za drugo, a jedno za sve! Srca obnavljaju, grade, liječe, pomažu, paze i poklanjaju najveći dar utkan u moć empatije.

Mirna ili ubrzana rijeka protječe, izvodi svoj performans i sve nas okupa raspoloženjem i ritmom koji ne poznajemo. Nismo uvijek oni umjetnici koji drže kist te prikazuju portrete i pejzaže po svom ukusu. Ipak, zajedno tvorimo branu i sudjelujemo u raznovrsnoj umjetnosti života svojim djelima te mislima preuzetih iz širokih prostranstva toplih srca.

Želim da nam svima vidici bliske obale 2021. donesu mir, stabilnost, sigurnost, zdravlje, ljubav i osmijeh! Neka nova obala milostivo čuva naše živote, zagrli nas krilom bezbrižnosti i zaustavi neočekivane nemire majčice prirode. Ostalo možemo uresiti vlastitim srcima za ponovni procvat i dobro svih oko nas.

Oznake: srce, ljubav, briga, strah, svjetlost, Hrvatska, snaga, Molitva, priroda, nova godina 2021., želje, misli