Vjetar joj je izgužvao haljinu i razbacao kosu.
- Nema veze. Mogla si obući vreću krumpira, meni je sasvim svejedno. - šapuće joj na uho.

Sjaji.
Kad se vrati.
Kad čuje korake na stepenicama.
Poruku u 6:45.
Dok joj kaže "opsjednut sam tobom".
Dok mu kaže "opsjednuta sam tobom".
Kupa se u njegovu pogledu.
Primjećuje, ali šuti.
Ovo je htjela.
Šale se, ali se ne šale.
Nitko te ne može zamijeniti.
Ni na nebu, ni na zemlji.

Što ste budni toliko dugo?

Pokrijem te, otkriješ me, brojim madeže na tvojim leđima, prsti jure tvojom kosom, zagrlim te, legnem u tvoje naručje, uplašim se da me slučajno ne stisneš dok spavamo i ode oklop krc - krc - nema dagnjice, vučeš me po krevetu, zalijepimo se, vruće nam je, ali želimo se zalijepiti, zagrliš me, ljubiš mi nos, pitam te koliko me voliš (zašto? od kojeg trenutka? što ćemo sutra? kako ćemo?), gnijezdimo se lijevo - desno, idemo na WC, moramo popiti vode, jedva čekamo opet biti skupa...Još malo, još samo malo.

Oznake: ljubav, život, odnos, brak, nježnost

Rekao si joj da je mala, zelena djevojčica kojoj oči svjetlucaju zbog sitnica.
Bit ćeš s njom samo do jutra.
Do sljedećeg.
I onog tamo iza.
Još samo jednom.
Da je nećeš držati za ruku.
Predat ćeš je nekom drugom i sresti povremeno u prolazu.
Što je frajeru?
Uselila se baš svugdje, ha?
Nigdje bez nje.
Nigdje bez ruke u ruci.
Naravno da te čeka svaku večer da opereš zube.
Zna da ide na put oko svijeta.
U drugu galaksiju.
Gdje god poželi.
Mjesec nije jači od svilenkaste ljubavne žlice u koju se smjesti i osluškuje ritam srca te melodiju disanja.
Najljepšu uspavanku.

Oznake: ljubav, lunapark, odnos, veza, brak, Njemačka, vikend

Lagani povjetarac je bio mirodija na savršen prizor Mirninog raja. Pogled kao iščupan i zalijepljen s njenih akvarela. Pod suncem, ovdje gdje leži, točno serviran pred nju. Nije razmišljala o zaštitnim faktorima ili o skorašnjem povratku u džunglu koja je čeka na poslu.

- Ti stvarno ne uživaš u moru, suncu, soli, kamenu, svježini i povjetarcu?- nije htjela okrenuti glavu prema njemu. Usporeno je nabrajala i umorno razvlačila riječi. Lice je zaronila prema suncu. Zatvorila je oči i čvrsto ih stiskala mršteći se. Alen je sjedio na velikom kamenu i odgovarao na mailove.

- Ne, meni ti je to bez veze. Dosta mi je mora nakon 10 minuta. - nije podizao glavu od mobitela.

- Ne osjećaš ovu ljepotu? Tišinu s kojom možeš voditi najljepši razgovor? Dobro, ako zanemarimo stotinu ljudi oko nas. Govorim o trenutku isključivanja iz stvarnosti. Ti i tišina goli. Jesi li ikad zažmirio i poželio biti negdje, ali znaš da ne možeš, zatim ideš osmisliti cijelu bajku kako bi to izgledalo te što bi se događalo? - dozvoljavala je da joj zrake sunca prže kožu.

- Ma neee, nisam ti ja baš romantičan. - tipkao je i letimično slušao njena pitanja.

- Ne radi se o romantici. Ponekad to radim prije spavanja. Pretvaram se da osmišljavanjem scenarija koračam prema snovima. - udubila se u priču, ali zaustavila na vrijeme kako ne bi bespotrebno prosipala riječi. Napokon je bacila pogled na njega.

- Evo meeee, za dvije minute sam gotov! Obećavam! - ubrzao je tipkanje te nastavio slušati.

- Dosadilo mi je da ja stalno pričam, a dobijem kratke odgovore. Na mojih deset minuta priče, svega nekoliko riječi. - uzdahnula je i klimala glavom.

- Znaš da sam takav. - objašnjavao je i dalje gledajući u mobitel. O čemu da pričamo? Što bi ti htjela pričati?- zna da će zeznuti ovo pa uzvraća pitanjima da situacija počne izgledati kao da se trudi.

- O ničemu, idem plivati! - skočila je u vodu prije negoli je bilo što uspio izustiti.

Ostavio je mobitel na ručniku i skočio za njom. Natjerao ga je uvijek prisutan strah o njenom nestanku. Mirna je znala da stiže iza nje. Uskoro će biti tik do nje. Htjela je dobiti taj zgoditak.


- Znaš da to što nisam previše razgovorljiv ne znači da te ne obožavam. - Alen je obgrlio njen trup.

- Znam! - izmigoljila se i nastavila plivati.

- Vidiš da se trudim biti na plaži i navečer šetati. Stalno te dodirujem, ljubim i dobacim nešto kratko, ali slatko. - opravdavao se te plivao za njom.

- Dobro. Da bi išao u šetnju, prvo moram 15 minuta moljakati da kreneš! - odgovarala je kratko jer on tada uvijek pomisli kako nešto nije u redu. Zaustavila se, okrenula i počela plivati nazad.

- Onda? - uspuhano je upitao.

- Što onda? Sve je u redu. Uživam u vodi. Znaš da ne volim hladno more. Uskoro idem u apartman. - ubrzala je tempo.

- Naravno da idem i ja. Što bih bez moje hobotnice na plaži? - pokušavao je biti slatkorječiv.

- Hobotnica danas crkiva. Uzela je pauzu. Slobodan dan! - odglumila je ubojitu hladnoću, a najradije bi se počela smijati, ali neće jer se onda uvijek pola plaže okrene i traži otkud dolazi taj kreštavi smijeh. Plivala je i suzdržavala da se ne dogodi taj prasak. Hvala Bogu da joj vidi samo potiljak.

- A daj, zašto si sad takva? Što sam ti uradio? Tu sam s tobom i družimo se. Baš nam je lijepo! Što sad ne valja? - razgovor ga je usporavao, ali lovio je svoju ribicu.

- Vidiš kako možeš pričati po potrebi. Bitno da za vrijeme igranja igrica s Nizozemcima, baljezgaš po 2 sata u komadu. Vidiš da se sve može, samo kad se ima volje! Zamisli da više nemaš prilike nikad progovoriti sa mnom. Možda bi ti to i htio?! - koračala je i pogledom tražila njihove ručnike.

- Nemoj pričati gluposti. Trudit' ću se više pričati. Obećavam, stvarno obećavam! - lovio je njen korak po plaži. Naglo se okrenula.

- I molim, smanji taj mobitel. Ide mi na živce! Kako ja nikad nemam potrebu toliko tipkati, a nije da nemam s kim? Veoma nekulturno prema sugovorniku!, ljutito je puhnula i dodala - Dosta sam rekla za danas!.

Ugrabio je njenu ruku, zaustavio i poljubio je u slani obraz. Kapljice mora su im se cijedile niz tijela.

- Idemo spakirati stvari, otuširati se i pogledati jednu epizodu zombija? - nije stigao izgovoriti do kraja, a ona ga je već grlila. Zaboravio je! Mirna je u PMS-u…Ali, najsigurnije je da tu rečenicu ne izgovara.

- Ovo sve sam ti izgovorila samo jer želim...da budeš dobar otac! - napokon je ispalila. Stisnula je usnice, ali nije mogla sakriti osmijeh.

- Stvarno? Čekaj, stvarno ili me zajebavaš? - Bio je potpuno iznenađen.

- Aha! Najstvarnije! - približio se i utisnuo joj najponosniji poljubac na svijetu.



Tri godine kasnije, našli su se na istoj plaži. Mirna je uživala u čitanju nove knjige Julie Quinn, a on je gradio pješčane dvorce zajedno s malenom Eleodorom. Odložila je knjigu i legla na pijesak do dvorca. Eleodora se priljubila uz nju, a Alen se odmah ugurao do Eleodore.

- Zažmiri i nasmiješi se suncu! - šapnula je djevojčici. Eleodora je pružala prstić prema suncu i kikotala.

Oznake: ljeto, more, plaža, Sunce, odnos, veza, story, 'tipkanje', valovi, sol

Zveket ključeva po stolu je signalizirao da se Saša vratio doma. Dina je taman završila sa svojim ritualom nezaobilaznih vježbi za kralježnicu. Uživala je u slobodnom danu.

- Hej ti! Moram ti nešto ispričati. Ako mi obećaš da nećeš eksplodirati… – micao je usnicu lijevo – desno, a po pogledu je prepoznala njegovu zbunjenost.

- Ne mogu obećati?! Slušam. Kako je prošao tehnički? – osjećala je kako joj para polako navire na uši. Iščitala je da se dogodilo žešće sranje jer se on veoma rijetko ovako obraća.

- Tehnički je prošao sjajno, ali ženska koja radi tamo je pretražila moje podatke i nabavila broj od nekog. Eee, frajerica mi piše po nekoliko poruka u minuti. Ona ne prestaje pisati! Možeš li vjerovati? - Dina ga je odlučila prekinuti. Čitao je ljutnju s njenih izraza lica.

- Nije ti ovo Netflixova serija! Nemoj mene farbat'. – sva se uozbiljila, a u glavi su joj prolazile tipične misli, karakteristične Dinine paranoje: „…vara me, prevario me, viđa se s drugom, kako me laže…“

- Uvjeri se sama. Sve ti piše. – daje joj mobitel u ruke. Zajedno sjedaju na garnituru. „Jedva sam je osvojio, a ona nagoviješta smak svijeta. Neće moći ove noći!“ Gle, tu ti je sve. – pokazuje joj poruke.

…

Hoćeš se vidjeti sa mnom?

Zašto mi ne odgovaraš?

Izgledaš kao Superman! Stvarno imaš snažne ruke!

Rekao mi je prijatelj da je on tvoj susjed i da imaš curu.

Sigurno je neka jadnica. Ja sam svakako bolja od nje.

…

Listala je poruke na ekranu. Zamračilo joj se pred očima. „Ok, i bolje joj je da se ne znamo i ne sretnemo!“

- Šta kažeš? – nije se oglašavala na njegov upit. Upijala je naredne poruke.


Znam gdje živiš i gdje žive tvoji roditelji.

Neće me nitko spriječiti da dođem do tebe.

Ni vojska ni policija!

Doći ću ti doma u boravak i skuhat si kavu.

Vozit ću ti se biciklom oko kuće.

...

- Dobro, što je ovo? Kakav je ovo mozak? Rečenica: Vozit ću ti se biciklom oko kuće. Takvo što moja nećakinja ne bi rekla koja ima jedanaest godina. – okrenula se prema njemu i pogledala njegovo lice.


- Vidi, sad ćeš joj sastaviti poruku. Napiši ako ne prestane pisati da ću je prijaviti. Nakon toga je blokiraj. Ti znaš kako se to radi na aplikacijama i u telefonu. – počeo je maziti Dinina leđa.


- Čekaj da vidim prvo sliku na Viberu i ime. - klikala je po aplikaciji. Ajmeeee, znam tu ženu. Ona je devet godina starija od mene. Da, da, Vanda! Tako je! Za nju sam čula od nekog da maltretira ovako ljude oko sebe i da ima nekoliko prijava. – zabrinuto je raširila oči i primila se za čelo. „Nadam se da će nas pustiti na miru. Samo mi još to treba u životu!“ - pomislila je.

- Pitao sam brata zna li što o njoj. Pogodi! Naravno da zna! Njega je pokušavala opsjedati dok je radio na gradskom bazenu. Doslovno je poznaju svi od njegovih prijatelja po ovakvom ponašanju. – nabrajao je informacije, ali nije registrirala njegove riječi. Ponovno joj se javila njena najveća neprijateljica glavobolja.


- Neću živčanit‘, sredit‘ ćemo ovo. Idem napraviti kako si rekao. Tako je najpametnije. Nego, hvala što si mi sve rekao. Stvarno hvala na iskrenosti! Bila bih tužna da si mi ovo prešutio. A tko zna, možda bi te ova i pridobila. – pognula je glavu i čvrsto zabila prste u garnituru.


- Ti si me pridobila! Nema dalje. Jedva sam čekao da dođem doma i da vidim svoju princezu. – čučnuo je ispred nje i dodirnuo vršak njenog nosa.


- Ti meni stalno fališ. Ha dobro, vidiš da se bojim da ću te izgubiti. – pogledala ga je tužnim izrazom lica zazivajući njegove zagrljaje.


- Joooj eee, a što bih onda ja trebao reći? Pa ti si lomiteljica muških, a i ženskih srčeka. Nisam zaboravio onu žensku s ljetovanja koja ti se pokušavala prikrpati. – namignuo je i pokušavao je nasmijati.


- Pretjeruješ! Raduje me tvoja topla iskrenost. Ovo ćemo srediti. – umirivala se polako. Njoj uvijek treba vremena. Koliko god se trudila izgledati pred svima "čeličnom lady", u njihova četiri zida je bila pekmez. Uzela je mobitel u ruke i počela tipkati odgovor u njegovo ime.


Saša je sjeo na njenu čupavu ružičastu fotelju.

- Dina, što kažeš da odemo za koji sat negdje do grada? Nismo bili nigdje od prošle godine. Znam, uvijek kažeš „ima vremena“, ali idemo malo. Stvarno bismo mogli. Ja ne pijem, a ti bi se mogla malkice opustiti. Neki koktelčić? Hajde za mene! Hoćeš li? – dodirnuo joj je koljeno, a ona je podignula glavu i gurnula svoje oči duboko u njegove. Bila je sjetna duži period. Otkad je pala niz stepenice i radila na jačanju kralježnice, zanemarila je sav zajednički život izvan kuće. Zaboravila je činjenicu da ga može izgubiti te da njih dvoje mogu nestati. „Zamisli samo da nas više nema." - bljeskalo joj je u glavi.

- Da, može! Naravno da želim! Zašto nisi prije pitao? Obući ću onu srebrnu haljinu što je sto godina čuvam za posebnu priliku. Sada je posebna prilika. Ti i ja. Mi smo posebna prilika! – srce joj je lupalo zbog straha i sreće što je ovdje. Uz nju i za nju.

Prebacio se na garnituru i počeo skidati komadić po komadić njene sportske odjeće.

- Ovoj stigneš kasnije natipkati. – dobacio je i još jednom namignuo.

Oznake: koktel, prilika, ljubav, špar, tekst, izlazak, odnos, povjerenje, iskrenost

Telefon je zvonio duže vrijeme. Marija se jučer nije javila, ali danas je bilo neizbježno. Primila se za korijen nosa, spustila glavu, zažmirila, duboko udahnula i podignula slušalicu. Pretpostavljala je da će morati slušati majčino predavanje u svojoj pedeset i drugoj godini.

- Halo? De ste? Kaj se ništ' ne javljate? - glasilo je standardno pitanje.

- Došla sam iz škole, ručali smo i popila sam kavu sa šogorom. Spremam se sad ispravljati zadaće. - odgovorila je ukratko, ali pripremala se za kolutanje očima jer je znala što slijedi. Baka ide braniti svoje “svete unuke” i njoj, koja radi dvadeset i šest godina u školi, soliti pamet kako se postupa s djecom.

- Čuj, moram ti nekaj reć'. Viš', tvoj tata i ja smo se trudili pružit' ti baš sve kaj mi nismo imali. Istina, bili smo duži period podstanari. Bila su druga vremena i nije nam bilo lako. Školovali smo te, završila si fakultet, mislili smo da ćeš nać' posao u gradu i ostat' ovdje. Došla sam sa šesnaest sama u Zagreb i za tebe sam htjela nekaj drugo. Srce si nam slomila kad si rekla da ćeš se udati za nekog tko ima samo osam razreda škole i na selo Bogu iza nogu. Tvoj tata i ja smo se plakali cijelim putem do doma kad ste nam saopćili jer nismo mogli vjerovat'. Bila je tvoja odluka, poštovali smo to i dobro. Imali smo druge snove za tebe, al' oni nisu bili tvoji. Ti si sama slijedila svoj put i nikad ti nisam prigovarala. Pa zakaj si onda sad ti takva? Sara će završit' fakultet u roku, s tim dečkom je nekoliko godina i ti si se sad našla njoj pametovat' jer se žele vjenčat'. Pa kaj ti nisi nas slušala prije 25 godina? Ma, vidjela sam ja tebe kad si išla mlađoj kupit' haljinu za maturalnu. Tebi se nikaj ne sviđa, nego ja baba od 73 godine moram djetetu davat' savjete. Tak' bi ti flisku prilijepila odmah. Pusti ih da odaberu sami kaj će i kak' će u životu. Ti uopće ne znaš razgovarat' sa svojom djecom, a ni mene ne zoveš. Javiš se samo kad ja tebe zivkam. - mama je brzo izgovarala, a Marija je zamišljala kako je gleda kao nekad dok je peglala s viklerima na glavi uz zvukove Elvisa na radiju. Sara je bila bakina kopija. Ona se nikad nije voljela šminkati ili nositi visoke potpetice poput njih. Čak su se jednako brzo “nafunjile” za svaku sitnicu.

Napokon se ubacila u razgovor.

- Sara kako posije, tako će i žeti. Briga me. Maturalne haljine su prestrašne i kriminalne. Dobro, zašto ti meni moraš objašnjavati kako se trebam ponašati s djecom? Meni koja radim u školi. - odgovorila je pomalo bezobrazno te očekivala da počne izvirati mamin i Sarin drhtavi glas.

- Dobro, bolje da nikaj nisam išla govorit'. Samo se naživciram svaki put. Ne budem ni ja živjela sto godina. Budeš ti vidjela! - samo što ne počne plakati.

- Joj, ženo Božja, daj se smiri! Sve je okej! Šta bi se bez veze živcirala?! Opusti se! - pokušavala ju je umiriti uz smijeh. Nastavila je razgovor.

- Idem sad. Moram ići. Čeka me ispravljanje zadaća. Budem te nazvala sutra. - pozdravile su se, a Marija je zapravo išla čitati knjigu. Htjela se odmoriti od škole i svih koji su je umarali.

Ana je spustila slušalicu i udubila se u svoj bakreni naslonjač. Nastavila je gledati serije na televiziji. Sara je otvarala vrata od boravka.

- Bako, jesi se čula s mamom? Što ti je rekla?

- Ništa, milo. Sve je u redu. Moraš shvatit' da se mama samo brine za tebe. Mame se uvijek brinu za svoje bebe. Budeš vidjela kad ćeš bit' mama jednog dana. Daj Bože da budeš! Jooooj, imam kolača! Potpuno sam zaboravila na njih. Hoćeš da odem složit' limunadu ili hoćeš možda pit' kavu sa mnom? Odmah odem složit', samo sjedni tu sa mnom. - starica je brižno objasnila i poželjela društvo.

Sara je dobila poruku na Viberu.

Mama:

“Ti i tvoja baka ste baš prave tračerice. "

Oznake: obitelj, mama, ljubav, roditelji, odnos, život, odrastanje

Odavno su oni prošetali ispod duge. Nečujno je dotaknuli. Neočekivano, nespremno i bojažljivo osjetili njezine boje. Pojavila se povremeno, dala znak prisutnosti te nastavila igru skrivača. Lagali su svima... Tražili su je svaki dan, svaki sat, svaku sekundu. Gladno su se pokušavali dočepati samo nje. Ona je bila kisik njihovom moru! Ona je bila voda u njihovim požarima! Svatko svojim makadamom u zagonetnoj utrci. Lagali su da im nije bitna. Lagali su da im ne treba. Lagali su da su sretni bez nje. Skrivali su njezinu veličinu, a otvarali su svaki prozor i sva vrata samo kako bi je vidjeli na tren. Pružali su ruke da bi je ulovili poput krijesnice, a onda se trkača staza počela sužavati. Ostala je samo tanka linija zbog koje je na mjestu spajanja došlo do sudara svjetova. Ulovili su je za krajeve i vuku je držeći se za ruke. Ona lebdi i pleše iznad njih. Viče im čas jedno, čas drugo: "Čvrsto me držite!", "Nemojte me pustiti!", "Ja sam i dalje tu!", "Nemojte se udaljavati jer će moje boje nestajati!", "Ne znate vas dvoje koliki su me ulovili pa su me pustili!"... Ne zna ona da je njima najlakša na svijetu. Nema ona pojma da su je zašili za sebe. Ona je njihov dom, njihovo blago i njihova tajna. Dok ih sretnete, nećete je vidjeti. Vama je nevidljiva, no možda ipak na trenutak uočite onaj bljesak u zjenicama koji je odaje. Odavno su oni prošetali ispod duge. Sada šeću zajedno s njom.

Oznake: ljubav, brak, muškarac, žena, odnos, sreća, duga, priroda

5. 12. 2016.

Ponedjeljak, dva sata poslijepodne. Sjedila je u predavaonici, taman je počela pauza. Stigla joj je poruka: "Hoćeš li danas doći da se vidimo? Umoran sam od puta iz Njemačke, ali ne mogu se dočekati da te vidim." Skočila je kao da ju je netko piknuo iglom. Svi su je pitali što joj je. Sakupljala je papire -"Odlazim, imam neodgodiv termin." Kolega uporno ponavlja - "Što ti je, za deset minuta imamo mini kolokvij iz Opće povijesti srednjeg vijeka? To su ti dva boda." Pozdravlja se, juri jer vlak ide u pola šest. Otvara poruku i odgovara - "Vidimo se u pola osam."

Oznake: ljubav, vlak, Zagreb, Njemačka, Hrvatska, Osjećaji, život, brak, odnos, muškarac, žena

Povremeno sam je želio uvesti u život, ali jedino uz povratnu kartu. Znao sam joj reći "ne mogu zamisliti da cijeli život budem s jednom ženom", potom joj je iz usta izlazio bijes, a u očima tinjala vatra. Nečujno je postala sve žene svijeta. Srce joj je bilo zalijepljeno za moje od prvog trena. Moje srce se igralo i preskakalo tuđe ograde. Tražilo je da ga njeno ulovi. Nije ni slutilo da će od plijena postati lovac zbog plahe dobrote, britkog jezika, bistre pameti, nezamislive strasti i klasične elegancije. Pokušavao sam je zamijeniti, oduprijeti se putovanju u jednom smjeru, ali svaki pokušaj bi označio "game over" u kojem su njene teorije ostale i postale nepobitne. Prestalo je vrijediti pravilo "skidaj gaće, j*ebeš romantiku" jer kada uočiš da je mnogo ribetina oko sitnog mamca: ne daš i gotovo. Primamljivi biser na dnu oceana koji upravo imaš u ruci, a pokušavaš ispustiti da ga netko drugi uzme: ne može.

Prođe nekoliko godina, a svaki put ubireš cvijet kao da je prvi i nikada dosta tog opojnog mirisa za kojeg se bojiš da će nestati. Ona izdiše ljubav. Isisala je iz mene zrak i ubacila sebe u krvotok. Zar je moguće da postoji ona koja neće izbosti nožem moje srce stotinu puta? Ona koja ga neće čupati s pobjedničkim, gromoglasnim smijehom? Kompas koji uvijek pronađe mirnu te sigurnu luku? Ona koja je vidjela posjekotine koje ne zarastaju, ali je znala da ih se može izliječiti.Tišinom je govorila "uzmi me, tražim nekog poput tebe". Od čovjeka koji nijednu ne drži nikada za ruku, do onog koji zauvijek želi držati nježni dlan priljubljen uz svoj. Toliko malen da se želiš uvući u tajnovite misli nje koja sanja pored tebe i ne dopustiti da na pitanje "Zašto mi nikada ne kažeš volim te?" dobije odgovor "Jer sam ja frajer.". Frajer kojeg si pojela u jednom zalogaju. Frajer koji je odlazio s kuferom i vratio se za dva dana jer je znao da si mu ti dom. Najsigurnije sklonište i najtoplije ognjište u svim olujama.

Oznake: ljubav, špar, frajer, žena, veza, odnos, romantika, ružičasti svijet, slatko

Ovih dana osjećam sjetu i nostalgiju. Često sam zamišljena pa me suprug zbog toga zabrinuto ispituje - "Jesi li ljuta na mene? Jesam li što krivo uradio mom šuškavom bombončiću? Što je tužna mala dagnjica?". Ipak sam popustila pod pritiskom zbivanja oko nas. Mislila sam da ću biti usamljena kada se odselimo, ali mobilne usluge su mi dokazale da su uz mene ostale osobe s kojima se obostrano cijenim i poštujem - rječju te djelima.

Svaki dan u slobodno vrijeme zovem moju bakotu V. (tako je zovem od milja) da joj ispričam sve što mi se dogodilo u danu i pažljivo poslušam kako je prošla njena dnevna šetnja, što je kuhala, radila ostatak dana, što je novo u Hrvatskoj i da joj kažem neka pazi na sebe. Svaki dan otkada ne živim s njom nakon udaje. Ona je moderna, vitalna i zgodna žena u svojoj sedamdeset i prvoj godini života, no svejedno mi slomi srce kada kaže "Milo, ti si jedina koja me se sjeti, jedina kojoj budem falila kad me ne bude!". Odmah mi se oči napune suzama, a glasovi podrhtavaju. Baka kao da je studirala sa mnom svih pet godina - slušala moja glasna učenja; jednim uhom na meni, a drugim i očima na turskoj seriji. Hvala mojoj bakotici na svemu - svakom skuhanom ručku, radovanju mojim uspjesima, popodnevnoj čajanki i svoj brizi ispunjenoj ljubavlju.

Kava moje bake.

Moja rođakinja I. je bila sestrična mog djeda. Razlika u njihovim godinama je 38, a u našim 8 godina; što je rezultat velikog broja djece u obitelji tijekom prošlosti. I. je dolazila na ljetovanja kod moje prabake Lj., njene tete u naše mjestašce. Tada je postala moj anđeo čuvar i sa sedam godina sam je proglasila mojom kumom u svim budućim životnim događajima. Osjetila sam kao dijete da je plemenita duha te da će se jednog dana posvetiti humanitarnim djelima. Obistinilo se. Postala je moja kuma na krizmi, a zatim na vjenčanju. Hvala ti što si bila zaštita, moralni kompas i glas razuma kada je to bilo najnužnije za moje dobro.

Mojoj A. želim zahvaliti što je dopustila da postane moja prijateljica (danas najbolja i jedna od rijetkih iskrenih) bez obzira što je deset godina starija od mene i bivša žena mog supruga. Vjerujem da nas sudbina nije ovako spojila, sigurno bi pronašla put. Hvala što me uvijek strpljivo i s empatijom poslušaš, pronađeš riječi ohrabrenja, a uz to nikada ne dvoumiš podijeliti sve sa mnom. Kada pomislim na snažnu ženu - uvijek si mi ti prva u mislima. Hvala što si dopustila da sudjelujem u oblikovanju života, Vašeg tj. našeg, malog stvorenja.

Mojoj sestri koja je potpuno drugačija od mene, ali uvijek pronalazi nonšalantne i šaljive trenutke koji uljepšaju svaki dan. Da mi je tvoja bezbrižnost i flegmatičnost u životu, vjerojatno bi ga produžila za nekoliko godina. Uz to, ti si moja najdraža umjetnica.

Nacrtala me ugljenom.

O E. i Kleopatri sam Vam ispričala priču. Zahvalna sam životu i na njima. Posljednje javljanje iz Rusije je izgledalo ovako:

Voljela bi da ubrzo skinemo maske, virus nestane, a naši se životi nastave u stilu "Živjeli su dugo, zdravi i sretni!".

Eto i mene.

P.S. Suprugu sam zahvalna što me čuva kao samoga sebe i neizmjerno voli. Voli dagnjica i tebe (znam da me čitaš u pauzi na poslu - tvoj BND sve vidi). :)

Koliko ste Vi zahvalni Vašim prijateljstvima što obogaćuju Vaše živote?

Maya Sar - Hvala :)

Oznake: ljubav, prijateljstvo, sreća, hvala, zahvala, odnos, ljudi, život