Lagani povjetarac je bio mirodija na savršen prizor Mirninog raja. Pogled kao iščupan i zalijepljen s njenih akvarela. Pod suncem, ovdje gdje leži, točno serviran pred nju. Nije razmišljala o zaštitnim faktorima ili o skorašnjem povratku u džunglu koja je čeka na poslu.

- Ti stvarno ne uživaš u moru, suncu, soli, kamenu, svježini i povjetarcu?- nije htjela okrenuti glavu prema njemu. Usporeno je nabrajala i umorno razvlačila riječi. Lice je zaronila prema suncu. Zatvorila je oči i čvrsto ih stiskala mršteći se. Alen je sjedio na velikom kamenu i odgovarao na mailove.

- Ne, meni ti je to bez veze. Dosta mi je mora nakon 10 minuta. - nije podizao glavu od mobitela.

- Ne osjećaš ovu ljepotu? Tišinu s kojom možeš voditi najljepši razgovor? Dobro, ako zanemarimo stotinu ljudi oko nas. Govorim o trenutku isključivanja iz stvarnosti. Ti i tišina goli. Jesi li ikad zažmirio i poželio biti negdje, ali znaš da ne možeš, zatim ideš osmisliti cijelu bajku kako bi to izgledalo te što bi se događalo? - dozvoljavala je da joj zrake sunca prže kožu.

- Ma neee, nisam ti ja baš romantičan. - tipkao je i letimično slušao njena pitanja.

- Ne radi se o romantici. Ponekad to radim prije spavanja. Pretvaram se da osmišljavanjem scenarija koračam prema snovima. - udubila se u priču, ali zaustavila na vrijeme kako ne bi bespotrebno prosipala riječi. Napokon je bacila pogled na njega.

- Evo meeee, za dvije minute sam gotov! Obećavam! - ubrzao je tipkanje te nastavio slušati.

- Dosadilo mi je da ja stalno pričam, a dobijem kratke odgovore. Na mojih deset minuta priče, svega nekoliko riječi. - uzdahnula je i klimala glavom.

- Znaš da sam takav. - objašnjavao je i dalje gledajući u mobitel. O čemu da pričamo? Što bi ti htjela pričati?- zna da će zeznuti ovo pa uzvraća pitanjima da situacija počne izgledati kao da se trudi.

- O ničemu, idem plivati! - skočila je u vodu prije negoli je bilo što uspio izustiti.

Ostavio je mobitel na ručniku i skočio za njom. Natjerao ga je uvijek prisutan strah o njenom nestanku. Mirna je znala da stiže iza nje. Uskoro će biti tik do nje. Htjela je dobiti taj zgoditak.


- Znaš da to što nisam previše razgovorljiv ne znači da te ne obožavam. - Alen je obgrlio njen trup.

- Znam! - izmigoljila se i nastavila plivati.

- Vidiš da se trudim biti na plaži i navečer šetati. Stalno te dodirujem, ljubim i dobacim nešto kratko, ali slatko. - opravdavao se te plivao za njom.

- Dobro. Da bi išao u šetnju, prvo moram 15 minuta moljakati da kreneš! - odgovarala je kratko jer on tada uvijek pomisli kako nešto nije u redu. Zaustavila se, okrenula i počela plivati nazad.

- Onda? - uspuhano je upitao.

- Što onda? Sve je u redu. Uživam u vodi. Znaš da ne volim hladno more. Uskoro idem u apartman. - ubrzala je tempo.

- Naravno da idem i ja. Što bih bez moje hobotnice na plaži? - pokušavao je biti slatkorječiv.

- Hobotnica danas crkiva. Uzela je pauzu. Slobodan dan! - odglumila je ubojitu hladnoću, a najradije bi se počela smijati, ali neće jer se onda uvijek pola plaže okrene i traži otkud dolazi taj kreštavi smijeh. Plivala je i suzdržavala da se ne dogodi taj prasak. Hvala Bogu da joj vidi samo potiljak.

- A daj, zašto si sad takva? Što sam ti uradio? Tu sam s tobom i družimo se. Baš nam je lijepo! Što sad ne valja? - razgovor ga je usporavao, ali lovio je svoju ribicu.

- Vidiš kako možeš pričati po potrebi. Bitno da za vrijeme igranja igrica s Nizozemcima, baljezgaš po 2 sata u komadu. Vidiš da se sve može, samo kad se ima volje! Zamisli da više nemaš prilike nikad progovoriti sa mnom. Možda bi ti to i htio?! - koračala je i pogledom tražila njihove ručnike.

- Nemoj pričati gluposti. Trudit' ću se više pričati. Obećavam, stvarno obećavam! - lovio je njen korak po plaži. Naglo se okrenula.

- I molim, smanji taj mobitel. Ide mi na živce! Kako ja nikad nemam potrebu toliko tipkati, a nije da nemam s kim? Veoma nekulturno prema sugovorniku!, ljutito je puhnula i dodala - Dosta sam rekla za danas!.

Ugrabio je njenu ruku, zaustavio i poljubio je u slani obraz. Kapljice mora su im se cijedile niz tijela.

- Idemo spakirati stvari, otuširati se i pogledati jednu epizodu zombija? - nije stigao izgovoriti do kraja, a ona ga je već grlila. Zaboravio je! Mirna je u PMS-u…Ali, najsigurnije je da tu rečenicu ne izgovara.

- Ovo sve sam ti izgovorila samo jer želim...da budeš dobar otac! - napokon je ispalila. Stisnula je usnice, ali nije mogla sakriti osmijeh.

- Stvarno? Čekaj, stvarno ili me zajebavaš? - Bio je potpuno iznenađen.

- Aha! Najstvarnije! - približio se i utisnuo joj najponosniji poljubac na svijetu.



Tri godine kasnije, našli su se na istoj plaži. Mirna je uživala u čitanju nove knjige Julie Quinn, a on je gradio pješčane dvorce zajedno s malenom Eleodorom. Odložila je knjigu i legla na pijesak do dvorca. Eleodora se priljubila uz nju, a Alen se odmah ugurao do Eleodore.

- Zažmiri i nasmiješi se suncu! - šapnula je djevojčici. Eleodora je pružala prstić prema suncu i kikotala.

Oznake: ljeto, more, plaža, Sunce, odnos, veza, story, 'tipkanje', valovi, sol