Djevojčica se igra s vršnjacima skrivača.
Sakrivena je i čeka.
Nekoliko godina stariji adolescent joj prilazi s leđa te stavlja ruku oko prsa.
Pokušava joj zarobiti ruke i oboriti je na tlo.
Djevojčica se jedva uspijeva othrvati te dati u bijeg.
Mlade djevojke i dečki provode svoje ljetne dane u slobodi od škole.
Susjed srednje dobi, oženjen čovjek i politički aktivan u svojoj općini, dolazi do njih te im predlaže da plešu za njega; nakon nekoliko minuta općenitog razgovora.
Usput, utvrdi da bi se sada trebale zabavljati s muškarcima njegove dobi, čisto onako - "radi prakse".
Gospođica zadovoljno korača ulicom.
U crvenoj lepršavoj haljini i visokim platformama.
Ususret joj dolazi namrgođeni muškarac i pljune ispred nje. - "Droljo!"
Za vrijeme vožnje tramvajem, u kutku nasuprot vrata stoji čovjek odjeven u crno.
Na licu mu sunčane naočale.
Iskorištava gužvu i pokušava trljati svoje tijelo o ženu koja se nalazi ispred njega.
Žena se odmiče, a on se opet "nevino" približava.
Okrenula se i obratila - "Kada se misliš prestati nabijati?".
"Tko? Ja? Nisam ništa!" - izlazi za deset sekundi na Glavnom kolodvoru i bježi.
Žena sjedi ispred starijeg muškarca u prostoriji punoj ljudi.
"Vi pokazivanjem svojih listova samo izazivate. Da je neka druga vlast u pitanju, ne biste takvi hodali ulicom!" -obraća joj se na uho.
"Kakav ćeš ti posao obaviti? S dva štapa gore i dva štapa dolje? Primi se bolje one stvari i kuhače. Dvjesto grama parizera će to uraditi?" - podsmijeh odzvanja.
Promatrala je i slagala puzzle.
Puhala u svjećice na torti.
Složila je sliku. Dugo joj je trebalo.
Shvatila je između reda suza, namjerne gladi i privida tame da kroz rupicu uvijek vidi svjetlost.
Napokon je pružila ruku onoj djevojčici što na podu leži.
Zagrlila je i poslala u daljinu.
Ne odustaje od sebe!
Ne dopušta da je netko šapom pritisne.
Nitko joj neće spriječiti lepet krila!
Može biti vila.
Može biti ptica.
Može biti sve.
Slobodna i svoja.