Oznake: school, školstvo, psihologija, stručni suradnici, Obrazovanje, odgoj

Sveti Otac Ivan Pavao II. je po prvi puta pastoralno pohodio Hrvatsku u subotu 10. i nedjelju 11. rujna 1994. godine. U tom dvodnevnom boravku, koji je bio najavljen u kolovozu iste godine, Papa svojom prisutnošću na hrvatskom tlu propovijeda mir, dijalog, solidarnost, bratstvo i ljubav. S početkom rata u raspadnutoj Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji, Sveti Otac je silovito zastupao mirno rješenje sukoba te dijalog između zaraćenih strana. Najimpozantniju hvalu hrvatskog naroda je postigao braneći legitimno pravo naroda na slobodu te izborenim priznanje Republike Hrvatske kao međunarodnog subjekta; neovisne i suverene države u siječnju 1992. godine. Sveta Stolica je prateći poslanje Crkve neprestano prizivala miroljubivu soluciju rata. Iako je Sveti Otac imao namjeru posjetiti Sarajevo, Beograd i Zagreb, prilike su dopustile samo pohod hrvatskom glavnom gradu. 

Posjet Svetog Oca u rujnu 1994. je postao mjesto kolektivnog pamćenja hrvatskog naroda – duboko utkano u suvremenu hrvatsku povijest. Njegova prisutnost u Zagrebu se može nahoditi kulminacijom odnosa između Republike Hrvatske i Svete Stolice. Uzvišeni vjerski događaj je u Zagrebu omogućio najveće euharistijsko slavlje hrvatskog naroda na kojem se časno okupilo oko milijun vjernika iz cijele Hrvatske te svijeta. U svim odaslanim riječima Svetog Oca, prikupljena je podrška, ohrabrenje, težnja suradnji i blagoslov napaćenog naroda. U vremenu kada je još uvijek trajala neizvjesna borba, a pitanja ljudskih prava u ratom pogođenoj Hrvatskoj izviru svakodnevno – bilo je važno svjedočiti misiji i zaštitničkoj ulozi Ivana Pavla II. koji je tražio milosrđe te oprost na području prožimanja različitih kultura i naroda. 

Dojmljiva povijesna memorija je okupila trajne uspomene Hrvatske - Papino cjelivanje hrvatske grude, doček hodočasnika, svečanu Večernju u zagrebačkoj prvostolnici, zajedničke molitve sa svim vjernicima u nedjelju 11. rujna te odzdrav prigodom odlaska. Papina homilija je bila, pri nedjeljnom euharistijskom slavlju, posvećena zazivu suradnje sukobljenih polova kako bi se izgradila bratska solidarnost u trenucima patnje s ciljem uspostave istinskog i pravednog mira. Iako je pohod trebao u svojoj središnjici imati temu proslave devetstote obljetnice Zagrebačke biskupije, njegov važniji smisao jest reprezentirao traganje za obustavom ratnih zbivanja. Papa u svojim govorima nije zaboravio jednakopravnost svih naroda koje svrstava u okrilje homogene obitelji zagrljene božanskom ljubavlju. Crkvu u Hrvatskoj i integralan narod je zamolio da postanu dio graditelja te svjedoka mirnog suživota za opće dobro na balkanskom prostoru. Moralni i duhovni autoritet Ivana Pavla II. je potaknuo hrvatski narod te globalnu publiku da zastanu u aktualnim momentima tadašnjice i sagledaju sve ratne slike koje su bile protivne pravima svakog živog bića. Uz geslo „Papa je s vama“, Ivan Pavao II. je sa snažnom željom progovarao o kršćanskim vrijednostima koje su primjenjive na profanu, ratnu stvarnost. Bez obzira na vjersku prvenstvenost, Papin pohod je bio instruktivan u političkim aspektima zbog evociranja o elementarnim pravima svakog naroda i pojedinca na život u miru i općem dobru. Upućene poruke Svetog Oca su nosile predznak općevažeće i globalne težine za višestruke političke primjene kako bi se sačuvali ljudski životi i mir. 

Mir, milosrđe, brižnost, sloboda, ljubav, pravda, oprost i pomirba simboliziraju okosnice prvog pastoralnog posjeta Svetog Oca Ivana Pavla II. Dana 10. i 11. rujna 1994. godine je postavio ciljeve, težnje i smjernice zalaganja hrvatskom narodu za uspostavom mira te prekidom rata. Njegovi neiscrpni navodi i danas mogu poslužiti kao neosporan izvor moralnog kompasa za pojedinca, skupinu ili narod. Hodočasnici koji su svjedočili velebnom posjetu Ivana Pavla II. označavaju dio slavlja važnosti mira i svakog ljudskog života za koje je Papa molio od prvih ratnih zbivanja u Domovinskom ratu. 

Dinamičnom vjerskom ustrajnošću u stvaranju ekumenskog međureligijskog dijaloga, zajedništva te nagovještajem pravednog mira, Sveti Otac je pozivao na učvršćivanje poljuljanih sveza za budućno blagostanje svih balkanskih naroda i njihovih država. Riječi Ivana Pavla II. prilikom posjeta te njegovih hrvatskih sugovornika, predstavnika Crkve i države su transmitirale trajnost dijaloga te odnosa između Svete Stolice i Republike Hrvatske zajedno sjedinjujući hrvatsku prošlost i tada ratom obavijenu višegodišnju zbilju. Poslije analize pohoda Hrvatskoj 1994. godine, Svetog Oca možemo okarakterizirati kao pastoralnog poslanika u službi mira, dijaloga i pomirenja. Njegova prisutnost je značila, u najtežim danima hrvatske povijesti u drugoj polovici dvadesetog stoljeća, upotpunjavanje nade i svijesti, prevladavanje mržnje te ponudu realnog razumijevanja potrebe trajnog pravednog mira. 

Pojava i govori Svetog Oca Ivana Pavla II. su donijeli, tijekom posjeta u Zagrebu 1994. godine, hrvatskom narodu utjehu u patnjama prouzrokovanim Domovinskim ratom. Nazočni hodočasnici su bili pozvani na promicanje kulture mira, ljubavi, općeljudske suradnje i komunikacije koja će donijeti svijetlu budućnost, stoga se taj grandiozni trenutak povezanosti poglavara Katoličke Crkve Ivana Pavla II. i Hrvatske bilježi duboko u najljepšu povijest slobodne i samostalne države koja se uspjela obraniti u obrambeno - oslobodilačkom ratu.

(Izvor: vlastiti magistarski rad, srpanj 2020.)

Oznake: povijest, Obrazovanje, kolektivno sjećanje, mjesto pamćenja, religija, prošlost, (28), Ivan Pavao II, obljetnica

- Bili smo prekjučer u gradu i parkirali pokraj pravoslavne crkve.
- Da, i?
- Fotografirala sam ovo. Dođi vidjeti. Piše srebrnim slovima na žutoj fasadi: "Hristos je *eder". Sram me uopće izgovoriti. Čudan je osjećaj vidjeti takvo bogohuljenje. Bez obzira što nisam te vjeroispovijesti. Par koraka dalje, na drvenim vratima su bile izrezbarene svakakve prostote.
- Znaš kakvo je stanje u našem gradu.
- Da, ali isti ti ne vole da se njihovo napada. Puno toga dolazi od kućnog odgoja. Kakvi su to ljudi koji napadaju nečiju vjeru? Nije bitno s koje strane. Uopće nije bitno. Gdje se dogodio zastoj? Umjesto da uče ili popune poslovne prostore po gradu. Na svakom drugom lokalu su zalijepljeni smeđi papiri. Prazno, prazno, prazno. Što se događa? Ljudi spavaju? Grad spava? Zemlja spava? Planeta?
- U razredu vidim da su djeca naša najveća nada. Oni koji ne idu na katolički vjeronauk žele ostati u razredu ili su se čak upisali. Rekla sam im da ne moraju ostati, nitko to ne očekuje i ne traži od njih. Pričali smo na satu razrednika o tome. Čudila sam se. Kažu mi, "Nastavnice, Bog nam je svima isti. Ljudi smo i Isus nas voli. Isus je stalno s nama. Ne možemo ga podijeliti na moj i Dejanin. On je naš, a mi smo Njegovi". Poslije zaključiš da će sve biti u redu i da su već sada pametniji od mnogih.

Oznake: Religij, mentalitet, ponašanje, odgoj, Obrazovanje, Kultura

Koja je svrha učenja povijesti?
Zašto je važno učiti povijest?

Ona omogućava bolje razumijevanje sadašnjosti, a posebno suvremene društvene fenomene te izazove koji su posljedica povijesnog kontinuiteta. Predstavlja svojevrsne smjernice za budućnost. Pomaže u razumijevanju vlastitog nacionalnog i kulturnog identiteta te treba pozivati na prihvaćanje i poštivanje drugih nacionalnih i kulturnih identiteta. Koristi se za razvijanje različitih vještina poput analiziranje, lociranja, povezivanja, interpretacije, zaključivanja, razvitka kreativnosti te emotivne inteligencije, kritičkog prosuđivanja, moralnog rasuđivanja...

Pravilnim poučavanjem, u sklopu odgoja i obrazovanja, može poticati na poželjne vrijednosti i stavove poput tolerancije, empatije, solidarnosti, poštivanja ljudskih prava, uočavanja stereotipa i predrasuda te njihovo odbacivanje, građanske odgovornosti...

Trebala bi poticati komunikaciju, suradničko učenje, proaktivno učenje, znatiželju, istraživački duh, pismeno izražavanje, maštu...

Sažeto, povijest bi trebala biti putokaz. Putokaz za izgraditi bolje sutra.

Dragi roditelji, nastavnici i nastavnice,

odgajajte i poučavajte djecu protiv veličanja totalitarnih te autoritarnih režima.

Nevjerojatno je da nastavnici mogu komentirati kako ne vide ništa sporno u zločinačkim obilježjima. Ili tvrditi kako maturanti ne znaju i nisu upoznati s fašizmom.

Istodobno, van zdravog razuma je proslava i parada svake godine u Zagorju, u čast diktatora i njegovog sramotnog režima.

Tako budućnost postaje zabrinjavajuća.

Oznake: povijest, kolač, odgoj, Obrazovanje, kućni odgoj, nastavnici

- Tko je smislio pravila ponašanja i zašto moram u školu? Hoću ići spavati u jedanaest sati, ali mi mama ne dopušta jer kaže da ću biti iscrpljen i da djeca moraju ići u normalno vrijeme na spavanje. Ali ja imam svoje mišljenje! Ona kaže rečenicu "dok si pod mojim krovom". Sigurno znaš i sama, nisi ti baš stara. Hjoooooj!

- Znam i slušala sam istu rečenicu dok god nisam završila školovanje. Navikni se. Sve je to dio i čar odrastanja. Vrlo vjerojatno sad kolutaš očima. Naravno da smiješ izreći svoje mišljenje, ali krajnju odluku donose roditelji. Jednog dana ćeš biti odrasla osoba i shvatiti što znači odgovornost, briga i ljubav prema djetetu. Budi zahvalan za sve što čine za tebe. Moraš imati razumijevanja za roditelje, isto kao što oni imaju za tebe i tvoje postupke. Prevrti film pa budi iskren.

- Pa nisam baš bio dobar...

- Onda?

- Imaju pravo. Ali kad ja želim...

- I tvoji roditelji isto tebi žele samo najbolje. Pričali smo već o tome. Puno, puno puta.

- Ha - ha - ha, zaključio sam da je mama vrhovni šef, a ti advokat.

- Zašto?

- Ti uvijek imaš živaca za istrage, rasprave, raspetljavanja, savjete... I preslične ste! Što jedna kaže par sati prije, druga kasnije ponovi. Zato je ona rekla da uvijek prvo tebe moram pitati smijem li nešto uraditi kad sam s vama. Ti ćeš odgovoriti ono što bi ona odgovorila. Mogu ti samo reć' da ćeš jednog dana bit' dobra mama. Čekaj, zove me Tin. Čekaj da mu snimim glasovnu.

"Javim se kasnije, zove me mama".

- Aha, čujemo se navečer ako te zove mama.

- Ma neeee! Pa kažem za tebe. Ne govorim nikada maćeha jer mi se ne sviđa ta riječ. Ne da mi se objašnjavati s kim razgovaram.

- Joj, sad si me piknuo ovom rečenicom, ali ipak dovijeka moraš znati da je tvoja mama najvažnija. Hvala što me cijeniš. Meni je drago da ti mogu biti podrška na životnom putu.

- Ja sam zapravo bogat.

- Kako to misliš?

- Imam vas četvero, sestru i svi se slažemo predobro. To je bogatstvo!

Oznake: odgoj, Obrazovanje, odrastanje, roditelji, život, dijete

"Mala glagoljska početnica" oslikava dugogodišnji trud nastavnika, učenika te Osnovne škole Ivanska (Bjelovarsko - bilogorska županija) u njegovanju dragocjenog staroslavenskog pisma - glagoljice.

Profesorica hrvatskog jezika Katica Šarlija te knjižničarka Tanja Nađ su izradile "spomenar" koji je zabilježio sve aktivnosti škole po pitanju promicanja glagoljice, a ujedno i udžbenik koji prikazuje metodički pristup multidisciplinarnom te kreativnom procesu usvajanja glagoljice kroz pet zabavnih poglavlja.

Davne 2009. godine, i sama sam bila dio zanimljive "Male glagoljaške akademije" u Roču, a četiri godine kasnije i moja sestra. Profesorica Šarlija ima sposobnost motivirati učenike da se zaljube u jezik, književnost i glagoljicu. Četiri godine sam sjedila u njenoj učionici i promatrala kako nas je svaki put uspjela genijalnim te stvarnim životnim pričama zalijepiti za gradivo. "Mali glagoljaši" i "Video grupa" pod njenim vodstvom su uvijek bile najbrže popunjene izvannastavne aktivnosti.

Glagoljica je neraskidiv i poseban dio hrvatskog kulturnog identiteta, a umijeće čitanja, pisanja i tiskanja nematerijalna kulturna baština Republike Hrvatske, stoga je očuvajmo, njegujmo i zaštitimo.

Čestitike autoricama, školi i učenicima na ovoj divnoj ukoričenoj kruni višegodišnjeg plodonosnog truda, učenja i rada!

Oznake: Glagoljica, pismo, Hrvatska, povijest, Kultura, tradicija, Obrazovanje

Oznake: školstvo, digitalno doba, odgoj, Obrazovanje, društvene mreže

Zašto bismo trebali "popustiti" nerealnim dimenzijama savršenstva kakvima nas svijet svakodnevno "bombardira"?

Poznanica me upitala jednom: "Hjoj pa kako to da još nisi sredila nos? Sve je super na tebi, samo da taj nos središ! Ne paše ti uz ostatak lica.". Nekako mi se to tada uvuklo u uho, ukopalo, počela sam sumnjati i ponekad fotografirati profil nosa. Javio mi se negdje, ispred ogledala i propitkivanja, onaj glas koji je začuđeno upitao - "Što to izvodiš? Zašto bi morala izgledati onako kako netko tvrdi da bi se trebalo izgledati?".

Moja prijateljica nije htjela provoditi slobodno vrijeme, u doba gimnazijskih dana, s društvom jer je u sebi ponavljala "Kada bih izgledala kao drugi, bilo bi drugačije." Rastrgana između potrebe za "stapanjem" s okolinom, srama i mržnje prema sebi samoj. Priznala je to tek na prvog godini fakulteta.

Isto tako, bila sam šokirana kada mi je rođakinja, dvanaestogodišnja djevojčica, rekla da su je vršnjakinje pozivale da dođe na stranu u školi i rekle joj: "Moramo ti reći da bi izgledala puno bolje da imaš veće grudi i guzu." Sinu od moje prijateljice su usadili vršnjaci u glavu rečenicu "Ja nisam lijep jer nemam...".

"Hrabar/hrabra si jer si nešto obukla!", "Dobila si koju kilicu, jesi li trudna?", "Bio/bila bi tako zgodan/zgodna da...", "Na tvom mjestu, ja bih..."

Servirana univerzalna ljepota ne bi trebala biti "TREND", ali danas uvelike utječe na samopouzdanje, samopoštovanje, sram, razvija komplekse i negativnu samokritičnost.

Smatram da bi se ljubav prema tijelu te sebi i zalaganje protiv #bodyshaming trebalo neprestance promicati, a pogotovo u školama jer suvremeni teror o idealnom izgledu najviše pogađa djecu i mlade osobe, na dnevnoj bazi zbog utjecaja društvenih mreža. Takve teme u sklopu odgoja i obrazovanja znače prevencija negativnih slika i moderan hod u skladu s prilikama.

Nama svima, savršeno - nesavršenima i unikatnima.


Posljednja fotografija profila nosa, 30.6.2018. I nikad više.

Fotografija je samo primjer kako takvi komentari mogu poljuljati osobu. S nosom je sve u redu. Zrak prolazi kroz njega. Fotografija je samo refleksija kako je na mene utjecalo to bombardiranje o "idealnoj ljepoti" koja mislim da ponajviše pogađa školski uzrast. Voljela bih da se svijet edukacije u Hrvatskoj malo više posveti i otvori prema takvim temama u odgoju i obrazovanju jer su one dio globalnosti, dio suvremenog društva.

Oznake: body shaming, kolač, selfcare, mentalno zdravlje, Positive, odgoj, Obrazovanje, internet, suvremeno društvo

Jutarnji list izvještaj

Višemjesečni trud se isplatio! Uspjeli smo! Hvala na divnoj prilici izrade tematske pripreme za povijesno - dokumentarni film Stepinac: kardinal i njegova savjest. Na temelju tematskog planiranja, Ministarstvo znanosti i obrazovanja je izdalo suglasnost na temelju stručnog mišljenja Agencije za odgoj i obrazovanje te preporučilo srednjim školama u Republici Hrvatskoj uporabu i korištenje filma kao nastavnog materijala te samo tematsko planiranje u svrhu izvođenja nastave.

Srce mi je veliko kao kuća! :)

Ogromno hvala mojoj divnoj profesorici Vjeri Brković na suradnji te Hrvatskom katoličkom sveučilištu na ukazanom povjerenju. Konačan odgovor je stigao nekoliko dana prije današnje televizijske premijere samog filma na HTV1 u 20:10 sati.

Oznake: alojzije stepinac, povijest, Dokumentarni, dvadeseto stoljeće, kurikulum, Obrazovanje, nastava, suvremena povijest, škola za život