Rečenicu "Nemam vremena za tebe." nije primjereno uputiti djetetu koje se samostalno javlja za pomoć stručnom suradniku u školi. Otpraviti dijete bez dogovorenog termina i ne obazirati se više na njega. Ili ne obavijestiti roditelje o problemima koji se odvijaju duži period.
Razumijem, moderno doba je nametnulo mnoge dodatne poteškoće; posla i svakodnevnog stresa ima preko glave, premalo zaposlenih u tom području školstva, mnogo projekata, ali nositeljima razvojno - pedagoške djelatnosti su težište rada prvenstveno učenici.
Onome tko to ne shvaća, nije mjesto u školi.
Mnogi brinu više o egzistenciji, nego o obavezama. Plaća redovito dolazi, kontrole nema i udri brigu na veselje - "koga je briga kako je posao obavljen?".
Kada je u pitanju rad s ljudima, a pogotovo djecom, takav neozbiljan, neodgovoran i sebičan stav ostavlja ekstremne posljedice na pojedince i cjelokupno društvo.