Spring Self - Care

srijeda , 13.04.2022.





- proljetna letargija, zapravo: idi spavati na vrijeme
- skupljaj vitamin D dok možeš; iliti "walking on sunshine"
- čaj od koprive i ulje crnog kima protiv alergije
- slušaj pjev ptica
- uživaj u izlasku sunca
- pročitaj knjigu ("Es gibt überall Blumen für den, der sie sehen will")
- zalijevaj snove i ciljeve
- obavi tjedno čišćenje i kupovinu (pronađi hrvatske proizvode)
- posveti vrijeme prijateljima (odigrajte Rizik)
- isprati sunce na Majni
- napokon posjeti dvorac, obuci haljinu od tila i pretvaraj se da si princeza
- idi u kino pogledati "Phantastische Tierwesen 3"
- ispeci palačinke
- napravi masku za tijelo i kosu od ulja čajevca
- izlet na selo


Što vi planirate ovog proljeća?





hugs and kisses:)



Oznake: selfcare, mentalno zdravlje, motivacija, proljeće

Otkrit ću vam tajnu...

petak , 10.12.2021.


Zašto "Izgubljena u galaksiji?" :)

Od početka 2020. godine sam bila konstantno pod stresom, tjeskobna, nisam mogla spavati, stalno zabrinuta, prestrašena, pod pritiskom, nesigurna i jednostavno rečeno nisam imala vremena biti sretna. Na sve sam mislila osim na sebe i zdravlje. Razbijala glavu "što ćemo, kako ćemo, što ako, kakvi će biti naredni događaji..." i tako iz dana u dan. Bila sam zaglavljena u toksičnim mislima.

Selidba iz Zagreba u Bjelovar krajem 2019. godine, ustajanje u pola 5 ujutro, a povratak kući u 23 sata, pandemija i njen utjecaj, pisanje diplomskog u tom periodu, online predavanja, nastava u gimnaziji, selidba u Njemačku za par mjeseci i online obrana diplomskog daleko od RH (diplomu nikada nisam primila u ruke, samo kopiju), selidba iz grada u grad u stranoj zemlji, novi početak...Kaos! Baš sam bila "izgubljena u galaksiji".

Kosa mi je počela nekontrolirano padati. Moje dugogodišnje 52 kile su se počele gubiti iako sam imala normalne obroke. Prvo sam pomislila da je sezonski zbog promjene godišnjeg doba, ali nije prestajalo bez obzira na uzimanje vitaminskih dodataka i vremenski odomak.

Lice me počelo peći te svrbjeti, obrazi i područje oko nosa stalno u crvenilu, vidljive kapilare...

Bez obzira na pravilnu prehranu, pažljivi program tjelovježbe, nekonzumaciju alkohola, duhanskih proizvoda i kofeina, redovitu osobnu higijenu te održavanje čistoće životnog prostora - pojavila se rosacea. Iako je u mom slučaju također genetski uvjetovana, neprestani stres je bio okidač pojave.

Uz pridržavanje dermatoloških uputa,  postalo je bolje tek kada sam prestala biti neprijatelj vlastitom mentalnom zdravlju, razgovarala s psihologom, trudila se navesti na put pozitivnih misli i činiti sve da bih se osjećala spokojno, odmorno, zadovoljno i sretno.

"Sve će biti u redu." - rečenica od koje više ne odustajem.

Čuvajte svoje zdravlje. Mislite na sebe.




Ispunite se toplinom i prenesite je drugima. Osmijeha i ljubavi nikad dosta. :)





Oznake: selfcare, ljubav, mentalno zdravlje, sreća

Teror zvan idealna ljepota

ponedjeljak , 28.06.2021.


Zašto bismo trebali "popustiti" nerealnim dimenzijama savršenstva kakvima nas svijet svakodnevno "bombardira"?



Poznanica me upitala jednom: "Hjoj pa kako to da još nisi sredila nos? Sve je super na tebi, samo da taj nos središ! Ne paše ti uz ostatak lica.". Nekako mi se to tada uvuklo u uho, ukopalo, počela sam sumnjati i ponekad fotografirati profil nosa. Javio mi se negdje, ispred ogledala i propitkivanja, onaj glas koji je začuđeno upitao - "Što to izvodiš? Zašto bi morala izgledati onako kako netko tvrdi da bi se trebalo izgledati?".

Moja prijateljica nije htjela provoditi slobodno vrijeme, u doba gimnazijskih dana, s društvom jer je u sebi ponavljala "Kada bih izgledala kao drugi, bilo bi drugačije." Rastrgana između potrebe za "stapanjem" s okolinom, srama i mržnje prema sebi samoj. Priznala je to tek na prvog godini fakulteta.

Isto tako, bila sam šokirana kada mi je rođakinja, dvanaestogodišnja djevojčica, rekla da su je vršnjakinje pozivale da dođe na stranu u školi i rekle joj: "Moramo ti reći da bi izgledala puno bolje da imaš veće grudi i guzu." Sinu od moje prijateljice su usadili vršnjaci u glavu rečenicu "Ja nisam lijep jer nemam...".

"Hrabar/hrabra si jer si nešto obukla!", "Dobila si koju kilicu, jesi li trudna?", "Bio/bila bi tako zgodan/zgodna da...", "Na tvom mjestu, ja bih..."

Servirana univerzalna ljepota ne bi trebala biti "TREND", ali danas uvelike utječe na samopouzdanje, samopoštovanje, sram, razvija komplekse i negativnu samokritičnost.

Smatram da bi se ljubav prema tijelu te sebi i zalaganje protiv #bodyshaming trebalo neprestance promicati, a pogotovo u školama jer suvremeni teror o idealnom izgledu najviše pogađa djecu i mlade osobe, na dnevnoj bazi zbog utjecaja društvenih mreža. Takve teme u sklopu odgoja i obrazovanja znače prevencija negativnih slika i moderan hod u skladu s prilikama.

Nama svima, savršeno - nesavršenima i unikatnima.


Posljednja fotografija profila nosa, 30.6.2018. I nikad više.



Fotografija je samo primjer kako takvi komentari mogu poljuljati osobu. S nosom je sve u redu. Zrak prolazi kroz njega. Fotografija je samo refleksija kako je na mene utjecalo to bombardiranje o "idealnoj ljepoti" koja mislim da ponajviše pogađa školski uzrast. Voljela bih da se svijet edukacije u Hrvatskoj malo više posveti i otvori prema takvim temama u odgoju i obrazovanju jer su one dio globalnosti, dio suvremenog društva.


Što Vi mislite o tome?



Oznake: body shaming, kolač, selfcare, mentalno zdravlje, Positive, odgoj, Obrazovanje, internet, suvremeno društvo

La Vie Est Belle

subota , 27.03.2021.


Obući negliže i zavesti život? Klimavo koračati u vrtoglavim potpeticama po svom? Ustati i odjenuti leptirova krila za slobodan let? Zar nismo užarene žarulje emocija pod mikroskopom egzistencije? Daleko smo od iscijeđenih i osušenih limuna.

Ima nas koji se razumijemo. Plohe unutrašnjosti nam se dodiruju poput korijena i ploda. LA VIE EST BELLE; nemojte me pogrešno shvatiti, ali sječivo je ponekad oštro. Ja još uvijek samo pružam rukicu svijetu da me uhvati i da zaplešemo zajedno vatreni tango. Možda mi odgrize rukicu. Zašto bih bila skrivena u praznoj puževoj kućici? Napuknutoj?

Kada sagledam vrijeme u kojem živimo, bojim se nepoznatog koje pristiže. Jeste li Vi „slobodni“ ovih dana? Kakve su Vam misli? Osjećate li se kao da ste dio postapokaliptičnog SF horor filma? Jeste li zahvalni na životu? Ili ste možda zarobljeni? Hoćete li sada nositi masku „JA“ te iznijeti se iz natrpanog koša onih koji Vas ograničavaju jer niste isti? Nazdravljate li životu ili se pitate gdje su ona stara vremena? Pitate li se što nosi budućnost? Što ćete doživjeti u nezaustavnom sivom vrtlogu? Ili ste zabili glavu u pijesak pa životarite od danas do sutra; ponašajući se kao da Vam miris nepoznate paljevine ne draži nosnice? Zagrlite li svoje bližnje čvršće, nego ikada? Strah je ovdje. Opipljiv je u zraku. Sudionici smo, a ne možemo presjeći uže jezivih okolnosti koje su nas zadesile. Čekamo li, u krletci - ćeliji bez ključa, milost nepoznatog? :)




Vaša M.

Oznake: život, egzistencija, Zdravlje, mentalno zdravlje, svakodnevica, realnost, osbna pitanja, promišljanja

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.