Mrs. Galaxy

04.07.2022., ponedjeljak

Proces zarastanja



Pocahontas,
netko misli na tebe
priča mjesecu i zvijezdama o tebi
plače
moli se
boji
nada se da si dobro
anđele
neka te svjetlost čuva
gdje god da si
žao mi je što nisi rekla
"nisam dobro"


čekam te
čekamo te svi
i
vjerujem da će osmijeh opet biti na tvom licu
pomiri se sa svakim slomljenim komadićem
ti koja svima govoriš
"sve će biti u redu"
i mirišeš na ljubav

ponovno ćeš procvjetati







Oznake: mentalno zdravlje, psihologija, psihijatrija, čovjek, ljubav


- 02:35 - Komentari (22) - Isprintaj - #

04.04.2022., ponedjeljak

buenas noches estrella


hrabri ustaju prije sunca
mašu mjesecu
šapuću zvijezdama "l a k u n o ć"
koračaju među bogovima i demonima
smiju se cvijeću
broje mrave
pozdravljaju avione
stope im ostavljaju mir
odlaze na tržnicu dijeliti ljubav




Oznake: čovjek, ljubav, život


- 02:25 - Komentari (27) - Isprintaj - #

05.12.2021., nedjelja

Mali krug velikih ljudi



Nadahnjuju li Vas mali ljudi velika srca?

Mene da! Divim im se. Jedna od njih je moja Ines.

Ona je sestrična mog djeda.
Razlika u njihovim godinama je 38, a u našim 8 godina; što je rezultat velikog broja djece u obitelji tijekom prošlosti. Ines je dolazila iz Zagreba na ljetovanja kod moje prabake, njene tete u naše mjestašce. Tako sam je upoznala.Tada je postala moj anđeo čuvar i sa sedam godina sam je proglasila kumom u svim budućim životnim događajima. Držala je ruku na mom ramenu na krizmi te stajala s desne strane na vjenčanju.Osjetila sam kao dijete da je plemenita te vedra duha.

Ines je cijeli život posvećena humanitarnoj djelatnosti. Kaže da je tako obogatila svoj život. Godinama volontira u mnogim projektima. Počela je kao dijete odlaskom u karitativnu grupu. Najduži volonterski projekt u kojem je bila sudionica trajao je šest mjeseci, zatim tri, mjesec ili po jedan dan ako se radi o posebnom događaju. Upisala je studij teologije u Zagrebu te nastavila volontirati. Često na moje pitanje "Što radiš?" odgovara "Danas idem volontirati.".
Tiha je i ne koristi nijednu društvenu mrežu, a uvijek svojim glasnim djelima koje čini za druge plijeni pažnju. Njena priča o ljubavi koju poklanja je prije par godina zabilježena na stranicama časopisa Lijepa & aktivna. S ogromnim razlogom!

Volim reći da postoje oni koji su poput krijesnica u mračnoj noći ili ruže u pustinji.
Hvala im svima! Hvala im što svojim srcem doprinose izgradnji boljeg mjesta za život u zajednici. Oni su naš ponos.

Njoj hvala što je bila i ostala moja zaštita, moralni kompas na putu odrastanja i glas razuma kada je to bilo najnužnije za moje dobro. Meni i mnogim drugima na njenom životnom putu.




Susret 1.8., poslije godinu dana, u Sesvetama.

5. prosinac - Međunarodni dan volontera i volonterstva. :)




Oznake: volonterstvo, Volonteri, čovjek, ljubav, prijatelj, obitelj


- 16:30 - Komentari (26) - Isprintaj - #

06.04.2021., utorak

Zvijeri i nevrijeme.


Kod mene, nebo danas nije sretno. Izmjenjuju se naleti sunca, vjetra, kiše, snijega i leda. I ja sam u sivilo obojana, ni kiseli osmijeh ne pomaže. Danas mi je najdraže šutjeti.

Suosjećam s "ozlijeđenim" biljkama.



U središtu našeg grada, posvećeno ljudskim pravima.








Malena u svemiru. Ispod sivila. Između zgrada s kojima zajedno šutim. Ispod utvrda i najvećih dvorana. Promatram srcem.













Zagradilo nas vrijeme, povrijeđuju ljudi. Rane su velike i flasteri više nisu dovoljni.



Snage mora biti, dok je god života.



Istina je duboko ispod, lažnog osmijeha i šminke.



Tako blizu, a tako daleko. Koračamo u nepoznato sutra.





Oznake: grad, stvarnost, surovost, priroda, urbanost, fotografija, vrijeme, osoba, daljina, čovjek, zvijeri, težina


- 15:42 - Komentari (48) - Isprintaj - #

09.02.2021., utorak

Ružin grm u pustinji



Otvaram prozor, stajem na prste, podižem ruke u vis i grlim svježinu. Dišem hladnoću. Hvatam leteće kristale. Uz topli čaj od bademovih ljuski i studen; koja je tako blizu, a tako daleko, plovim sjećanjima do prošlih vremena kojih više neće biti. Do onih ljudi koji su se otopili u očima, baš kao što će i ovaj bijeli pokrov. Do onih stanica kada se snažno grlila osoba koja je u zagrljaju čvrsto držala nož u ruci; usmjeren u leđa kojima iznimno znači. Izmijenila su se doba, pojavila su se nova sunca, ali pogubni razmjeri jedne zime se dugo pamte. Smrzotine od siline jednog snježnog vala su zapečaćene u najdaljoj ladici da nije nadohvat ruke, ali pretrpana je fotografskim filmom koji uzrokuje neprestano otvaranje.

Pitaš se - zašto nož, zašto razbijene godine u tisuću komadića, zašto kada si u to stablo uložila svu ljubav kako bi raslo dok god vas dvije postojite? Bilo je nesretnim nožićem ozlijeđeno, prvi puta u desetogodišnjem serijalu nevjerojatnih priča. Izrezbarila je dio površine. Urezi bi bili trajni. Moglo se izliječiti, plodovi su ionako bili netaknuti, ali nakon što si zgrabila sjekiru i nemilosrdno ga posjekla... Moglo se posaditi novo, vjerovala sam, ali nestala si u mreži od laži bježeći od svijeta.

Smatrala sam da ću se pitati gdje su nestali svi, da ću puzati pustinjom samoće, ali naiđe čovjek pužući pijeskom na ružin grm. Kadli stvarnost, nije fatamorgana.


Pitaju me - "Nedostaje li ti?". U sjećanju trajno peče. Toliko zvijezda bliješti, toliko svjetlosti grije, toliko ruku me tada zgrabilo da posadimo nova stabla. Polako rastu i s oprezom ih gledam jer želim da obostrano ubiremo mirisne plodove u zajedničkim trenucima. Nekima nije teško zalijevati naše stablo ni putem telefonskih poziva te poruka jer ipak životna letjelica ponekad vozi u daljinu. Iščekujući trenutak zagrljaja, zahvale i ponovnog susreta.

P.S. Hvala i ovdje dragim ljudima koji su mi se javili putem maila kako bismo posadili lijepo virtualno stablo. Jednog dana ga možda presadimo u stvarnost!



Oznake: prijatelj, čovjek, prijateljstva, iskrenost, ljubav, dobrota


- 00:00 - Komentari (24) - Isprintaj - #

03.02.2021., srijeda

la magie de la vie:)

Nalazite se u mračnoj, čudesnoj i gustoj šumi. Noć Vam sakriva puteljak. Priznajete, pomalo se plašite. Ispustit ćete pokoju suzu u vrebajućoj džungli. Nastavljate put, znajući da se negdje oko nas nalazi roj veselih krijesnica. Ne vidite ih, no morate ići dalje. Prekidač za trag vruće žarulje se skriva u Vašim mislima. Penjete se na vrhove prstiju i puštate da spektar sunčane svjetlosti leti daleko ispred Vas. Vjerojatno ste duboko u svojim jamama iskopali vrijedan bakin savjet koji ste slušali iznad najslasnijeg kolača - "ti si zlato, rasprši svoj sjaj!".

Susreli ste u magičnoj avanturi maleno lane koje bespomoćno traži svoju majku. Tražite i Vi jer takva nit u najmračnijim gustišima, riše dugu iznad Vas iza koje lete feniksi i skakuću čarobni jednorozi. Zar nam nije onaj jedini san kojeg snivamo nepredvidljiva priča u kojoj ne možemo odabrati hoće li nas zgrabiti i pojesti veliki medo ili ćemo veselo doskakutati do čistine na kojoj se odvija ples leptira? Dok tako šetate u mraku, zaključili ste da nije ovo nesretna bajka u kojoj će ljutita vještica poslati silovitu oluju. Ustvari, neće postati takvom jer ako je vještica stvarno stvori, mogao bi to biti tornado koji će pročistiti Vaš put, uhvatiti Vas u vir te ispustiti kod velikog čarobnjaka. On bi Vas mogao probuditi i dokazati da čarobnjaci ne postoje. Svi magični recepti spavaju u Vama. Vi ste jedini komadić svemira koji možete pretvoriti u vatromet sreće, note smijeha i vulkan ljubavi. Kada odlomite pokoju zvijezdu, nećete izgubiti puno. Samo ćete darovati najdragocjeniji putokaz onima koji su usnuli u tmini jer ne zaboravite - Vi ste isto možda bili tamo.

Sigurno ste pomislili - "Zašto baš ja na tom putu; u kojem sam bezbroj puta upao u skučenu, neobilježenu rupu?", a onda nakon bezizlaznog ležanja u sivoj kišnici, gledate u konopac kojim se polako penjete do vrha. Krajolik je nov, a Vi na svježem proplanku širite ruke i udišete dan jer svi događaji u čarobnoj šumi ne ovise samo o Vama. Osvrtanjem oko sebe, upoznajete i shvaćate da postoji nekoliko linija za koračanje u daljinu. Kada se kazaljke na Vašem satu zaustave, svi ti putevi vode do iste točke, ali na Vama je da odaberete i ugrabite onaj svjetlucavi te šećerni oblak- samo Vaš. Velika je dogodovština putovati iz dana u dan, osjetiti hladnoću i vrućinu, ali ako ste se smjestili i uhvatili za mekane obrise što lebde - sretno i ne zaboravite, mnogo je šuma te oblaka ispred nas!





Kako je na Vašem putu ovih dana? Padaju li kiše ili Vas obasjava sunce? Jeste li na svježem proplanku ili koračate džunglom?


Vaša M.




Oznake: život, pozitivne misli, Izazovi, put, ljubav, potraga, čovjek, sudbina


- 00:00 - Komentari (47) - Isprintaj - #

10.12.2020., četvrtak

Činimo svijet boljim - sve počinje od nas

Postulati temeljnih ljudskih prava kazuju da svim ljudskim bićima od rođenja pripisujemo slobodu i jednakost u dostojanstvu te pravima neovisno od individualne različitosti. Sudjelovanje svih nas - kao jedinki koje čine zajednicu u aktivizmu - elementarno je ishodište zaštite, solidarnosti i supsidijarnosti. Mnogi na svom putu, pod utjecajima raznovrsnih životnih okolnosti zaboravljaju biti čovjekom prema svima identično. Pozivaju se na etnikum, rasu, spol, vjeru, politiku i mnogo toga sličnog, a zaboravljaju se postaviti u poziciju onog kojeg nazivaju "drugim".

Može li izostati suosjećanje za nekog tko je od krvi i mesa kao mi sami? Ne trebamo se sada prisjećati tužnih i mračnih povijesnih događaja koji su se nadvili kao dio svjetske te nacionalne događajnice od pamtivijeka (Oni se nikada neće i ne mogu zaboraviti.). Tamni egzemplari nam jedino mogu poslužiti za preobražaj te bijeg od zlonamjernih poteza.

Zaledila sam se jednom prilikom kada sam upitana kakva su mi obiteljska "krvna zrnca", genetika i vjera jer ukoliko nisam "ispravna" - ne valjam za ulazak u društvo sugovornika, a kamoli u partnerski odnos s članom njegove obitelji.

Zanemarite i oglušite se na porugu onih koji Vas nazivaju svakakvim imenima jer cijenite ČOVJEKA - sve njegove karakteristike i raznolikosti. Budite svoji - ustrajni, originalni i dosljedni - uživajući u vlastitim pravima uz poštivanje te uvažavanje tuđih. Uvjerena sam da bi mnogi zagovaratelji i zagovarateljice ljudskih prava, koji su sudjelovali u njihovoj izgradnji kroz stoljeća, gromoglasno zapljeskali kada bi znali koliko ih danas snažno možemo promicati te provoditi. Zaštitu od degradacije i erozije ljudskih prava zaključujem kao moralnu obvezu te potrebu svakog od nas.

Sada nam je veoma važno štiti prava svakog čovjeka na zdravlje i život u jeku neizvjesne epidemiološko - zdravstvene bitke.

Činimo svijet boljim njegovanjem, brigom te ulaganjem u zaštitu, promicanje i provođenje prava svakog ljudskog bića. Sve počinje od naših djela te misli!




Slavimo 10. prosinac - dan ljudskih prava.

Oznake: čovjek, ljudska prava, svijet, društvo, povijest, zaštita, sloboda, jednakost, dostojanstvo, tolerancija, moral, poštovanje


- 00:54 - Komentari (78) - Isprintaj - #

23.11.2020., ponedjeljak

Gdje smo zaglavili?

Godina 2020. me navela na razmišljanje o modernom čovjeku - užurbanom, urbanom životu u kojem smo stalno u "dodiru", a nerijetko usamljeni, stoga sam privremeno odlučila isključiti obavijesti mobilne aplikacije za razmjenu poruka. (Tko me uistinu treba nazvat će ili poslati mail. Ne vrti se sve oko Whatsapp i Viber aplikacija na kojima često izostaje elementarnost ljudske komunikacije). Dosadilo mi je, na neko vrijeme, biti dežurna budala i protočni bojler (može i kanta za smeće) tuđih problema, a da zauzvrat ne dobijem barem minimalnu podršku kada je zatrebam. Veliko osvježenje i iznenađenje bi moglo biti jedno KAKO SI?

Zar nam više uopće nije važno kako se drugi osjećaju? Nama, tobože, bliske osobe koje su dio naših života. Ili smo zaglavili u gustoj svakodnevici monotonije i sivila? Osobe koje volim ne smatram sjenama u mom životu. Ne dopuštam si kroničan nedostatak vremena upravo zbog njih. No jesmo li se otuđili od svih ostalih? Jesmo li postali imuni ili gluhi, slijepi za tuđe nevolje, patnje i boli? Što je poneke moglo zatrovati? Sebičnost, samoljublje, ljutnja, bijes, ljubomora, vlastiti problemi? Neumorno trčanje za snovima i željama bez obzira na sve prepreke? Zaboravnost je sve češći simptom nezdravih odnosa.

Prošli tjedan sam frustrirano, po prvi put, izrazila da sam preumorna od fraza dobro te imam posla. Shvaćam da sam daleko, ali bar danas to nije nikakva prepreka. Valjda možemo pokloniti dragim ljudima pet minuta svojih života. Za sebe bismo htjeli sve, a drugima nismo spremni pokloniti emocije, empatiju, iskrenost, poštovanje i trud. Obzirnost bi trebala biti uvijek jedan od uključenih elemenata vlastite čovječnosti. Degradaciju društvene svijesti dodatno nadopunjuje akumulacija materijalnih vrijednosti. Tko više strada u ovoj krizi - identitet društva ili pojedinca?

Nikada neću dokučiti kako izrasta bešćutnost pojedinca spram onog drugog. Nekompaktnost društva nikada ne bi trebala biti izgovor za nefunkcionalnost pojedinca. Ova godina je s obzirom na epidemiološku sliku dovoljno teška sama po sebi. Krajnje je vrijeme da počnemo širiti vlastitu svijest, razumijevanje te međusobnu podršku kako bismo ostali zdravi u svakom smislu navedene riječi.

Želim da ste mi svi zdravi, sretni i voljeni. Veliki pozdrav!

(P.S. Hvala mom divnom suprugu što uvijek ima vremena za mene. PMS utječe na moje "senzitivno" stanje - žene će razumjeti. zujo)

Oznake: društvo, Zdravlje, briga, ljubav, čovjek, razumijevanje, odnosi, vrijednosti, identitet, pojedinac


- 11:16 - Komentari (52) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< srpanj, 2022  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Srpanj 2022 (1)
Lipanj 2022 (8)
Svibanj 2022 (11)
Travanj 2022 (10)
Ožujak 2022 (9)
Veljača 2022 (4)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (14)
Studeni 2021 (9)
Listopad 2021 (2)
Rujan 2021 (3)
Kolovoz 2021 (2)
Srpanj 2021 (6)
Lipanj 2021 (5)
Svibanj 2021 (8)
Travanj 2021 (8)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (9)
Siječanj 2021 (7)
Prosinac 2020 (7)
Studeni 2020 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi