Djevojčica se igra s vršnjacima skrivača.

Sakrivena je i čeka.

Nekoliko godina stariji adolescent joj prilazi s leđa te stavlja ruku oko prsa.

Pokušava joj zarobiti ruke i oboriti je na tlo.

Djevojčica se jedva uspijeva othrvati te dati u bijeg.

Mlade djevojke i dječaci provode svoje ljetne dane u slobodi od škole.

Susjed srednje dobi, oženjen čovjek i politički aktivan u svojoj općini, dolazi do njih te im predlaže da plešu za njega; nakon nekoliko minuta općenitog razgovora.

Usput, utvrdi da bi se sada trebale zabavljati s muškarcima srednje dobi, čisto onako - "radi prakse".

Gospođica zadovoljno korača ulicom.

U crvenoj lepršavoj haljini i visokim platformama.

Ususret joj dolazi namrgođeni muškarac i pljune ispred nje: "Droljo!"

Za vrijeme vožnje tramvajem, u kutku nasuprot vrata stoji čovjek odjeven u crno.

Na licu mu sunčane naočale.

Iskorištava gužvu i pokušava trljati svoje tijelo o ženu koja se nalazi ispred njega.

Žena se odmiče, a on se opet "nevino" približava.

Okrenula se i obratila: "Kada se misliš prestati nabijati?"

"Tko? Ja? Nisam ništa!" (Izlazi za deset sekundi na Glavnom kolodvoru i bježi.)

Žena sjedi ispred starijeg muškarca u prostoriji punoj ljudi.

Obraća joj se na uho i govori:

"Vi pokazivanjem svojih listova samo izazivate. Da je neka druga vlast u pitanju, ne biste takvi hodali ulicom."

"Kakav ćeš ti posao obaviti? S dva "štapa" gore i dva "štapa" dolje? Primi se bolje one stvari i kuhače. Dvjesto grama parizera će to uraditi?" - s podsmijehom i sigurnošću u snagu.

"Trebali bi dezinficirati tvoje lice i skinuti tu šminku jer tako ne izgledaš pametna." - netom prije pisanja ispita. "Oh, tko bi rekao da imate sve točno. Ovo mi se dugo nije dogodilo." - nakon završetka ispita.


(...)

"M., zašto si našminkana? M., zar moraš nositi haljine? M, zar ti uvijek budeš takva?"

Jesam, moram i budem, zato što mogu (jednom za svagda).

Oznake: sloboda, tolerancija, stop nasilju

Postulati temeljnih ljudskih prava kazuju da svim ljudskim bićima od rođenja pripisujemo slobodu i jednakost u dostojanstvu te pravima neovisno od individualne različitosti. Sudjelovanje svih nas - kao jedinki koje čine zajednicu u aktivizmu - elementarno je ishodište zaštite, solidarnosti i supsidijarnosti. Mnogi na svom putu, pod utjecajima raznovrsnih životnih okolnosti zaboravljaju biti čovjekom prema svima identično. Pozivaju se na etnikum, rasu, spol, vjeru, politiku i mnogo toga sličnog, a zaboravljaju se postaviti u poziciju onog kojeg nazivaju "drugim".

Može li izostati suosjećanje za nekog tko je od krvi i mesa kao mi sami? Ne trebamo se sada prisjećati tužnih i mračnih povijesnih događaja koji su se nadvili kao dio svjetske te nacionalne događajnice od pamtivijeka (Oni se nikada neće i ne mogu zaboraviti.). Tamni egzemplari nam jedino mogu poslužiti za preobražaj te bijeg od zlonamjernih poteza.

Zaledila sam se jednom prilikom kada sam upitana kakva su mi obiteljska "krvna zrnca", genetika i vjera jer ukoliko nisam "ispravna" - ne valjam za ulazak u društvo sugovornika, a kamoli u partnerski odnos s članom njegove obitelji.

Zanemarite i oglušite se na porugu onih koji Vas nazivaju svakakvim imenima jer cijenite ČOVJEKA - sve njegove karakteristike i raznolikosti. Budite svoji - ustrajni, originalni i dosljedni - uživajući u vlastitim pravima uz poštivanje te uvažavanje tuđih. Uvjerena sam da bi mnogi zagovaratelji i zagovarateljice ljudskih prava, koji su sudjelovali u njihovoj izgradnji kroz stoljeća, gromoglasno zapljeskali kada bi znali koliko ih danas snažno možemo promicati te provoditi. Zaštitu od degradacije i erozije ljudskih prava zaključujem kao moralnu obvezu te potrebu svakog od nas.

Sada nam je veoma važno štiti prava svakog čovjeka na zdravlje i život u jeku neizvjesne epidemiološko - zdravstvene bitke.

Činimo svijet boljim njegovanjem, brigom te ulaganjem u zaštitu, promicanje i provođenje prava svakog ljudskog bića. Sve počinje od naših djela te misli!

Oznake: čovjek, ljudska prava, svijet, društvo, povijest, zaštita, sloboda, jednakost, dostojanstvo, tolerancija, moral, poštovanje

Jeste li ikada osjećali ugnjetavanje nad vlastitim identitetom, ponašanjem, stavovima, odabirima ili životnim stilom? Jesu li ikada gušili Vašu različitost? Pokušavali Vas uvjeriti da radite nešto krivo zato što ne pratite tradicionalni te općeprihvaćeni obrazac po kojem živi većina ljudi u Vašem bliskom krugu?
Izašli ste na glasanje kao svaki drugi građanin te građanka Republike Hrvatske, ali ipak Vam svekrva stigne dobaciti da bi bilo super kada bi glasali u skladu s „pravilima“ Vašeg novog doma. Samo kako ne biste zaboravili da ste postali dio „plemena“. Iznijeli ste vlastito kritičko mišljenje o povijesnom razdoblju, no Vi se niste našli na bojnom polju pa je bolje da ne komentirate. Nema veze što ste marljivo učili jer u knjigama pišu laži. Niste se možda složili oko uloge i funkcije određene političarke u javnom te političkom životu Hrvatske – ljubomorni ste na njenu kosu. Odlučili ste se tetovirati, ali Vaš otac smatra da tetovaže nose kriminalci, prostitutke i pripadnici nacionalnih manjina. Bolje Vam je da ne dolazite doma jer glas s druge strane žice urla kako će Vam odsjeći obje ruke jer niste ostali čiste kože te preslika vlastitih roditelja. Jeste li možda odabrali životnog partnera koji je deset godina stariji od Vas? Sigurno ste se zaljubili u njegov bankovni račun ili možda imovinu. Što biste mogli tražiti s rastavljenim čovjekom koji ima dijete mlađe četrnaest godina od Vas? Vaša obitelj isto nije zadovoljna – udale ste se tako mlade, a najteži udarac im je što ste odlučili obilježiti najvažniji dan svog dotadašnjeg, proživljenog života samo s partnerom i kumovima. Očekivali su glazbu, jelo, piće i bar tristo ljudi oko Vas taj dan. Ni Vaša haljina nije bila zadovoljavajuća jer je izostala bijela boja. Majka Vam plače zamarajući se što će obitelj i prijatelji misliti. Ili možda imate 35 godina pa se još niste odlučili na ženidbu ili udaju? Njegova bivša žena Vam je postala skoro najbolja prijateljica i ne može Vam proći dan da ne komunicirate. Čudno kako se odavno niste počupale jer ne možete obje biti djetetu mama. Vaš bivši i sadašnji muž popiju kavu na sunčanoj terasi, a ponekad popijete svi skupa pa se negdje iz kuta gradskog kafića čuje „Vidi ih!“. Onda ih još više iznenadite pa zajedno s djecom pogledate novi animirani film u gradskom kinu. Dijete ima duplu podršku, razumijevanje i ljubav s obje rastavljene strane, ali okolina će Vam ponekad dobaciti kako im nije normalna pretjerana povezanost jer si ONI to nikada ne bi mogli dopustiti. Vi ste si ipak odlučili dopustiti jer je najvažnija izgradnja te sretno odrastanje jednog djeteta. Upoznali ste fenomenalnu, pametnu mladu ženu s kojom imate bezbroj tema za razgovor, no ona je lezbijka. Odlučili su Vas upozoriti kako ona sigurno nije baš normalna, a kada je dodatno napomenula svoju ljubav prema veganstvu – morali su je nezaobilazno podsjetiti što je svinjokolja i kako se izvodi jer možda promijeni mišljenje ako proba pravo, domaće meso. Ne razumiju Vas kada kažete da ne koristite društvene mreže poput Facebooka ili Instagrama jer danas to „svi“ koriste kako bi objavili najsretnije, najljepše i najblistavije momente svojih života. Što je s momentima koje želite sačuvati samo u svoja četiri zida? Jeste li možda zadnji put bili u noćnom klubu s osamnaest godina pa često dobijete upite što s Vama nije u redu? Zaključili su kako ste asocijalni. Još kad se prisjete da Vam idu na živce obiteljski roštilji, rođendani i okupljanja. Vaša definitivna dijagnoza je totalni bolesnik.
I tako Vi kao totalni bolesnik hodate ovim svijetom – stvarate, gradite, učite, poštujete i ljubite. No, ne odustajete od sebe jer znate da niste uradili ništa krivo. Vi samo živite u velikom vrtu različitih cvjetova. U vrtu gdje stanuje ljubav, tolerancija, mir i opće dobro.

Oznake: ljubav, tolerancija, mir, opće dobro, život, društvo, Kultura