A hrabrost,
hrabrost je koračati drugačije od ostalih.

I glasno ustvrditi:

ne želim se uklapati
u kutijice,
ormare,
krletke,
okvire...

Nije me mater zato rodila.

Oznake: život, odrastanje, sloboda, ljubav, psihologija, sazrijevanje, jesen, Istra, zalazak sunca

Od toliko problema, onaj najsitniji je uvijek najvažniji. Tuđa postelja, tuđe tijelo, tuđi kućni prag.
Lopovi na vlasti, država se prazni, gospodarstvo i ekonomija jedva dišu, problematične institucije i dovoljne su tri točkice...
Zavadi pa vladaj.
Kruha i igara.
Kako god.

Hodam u dalekom gradu prošlog lipnja s voljenim muškarcem ruku pod ruku.
Na ulici grafiti: "Ljubav ne prepoznaje spol" i "Ljubav je ljubav".
Vijore se dugine boje sa svih uličnih lampi te mnogih prozora.
U izlozima trgovina šarenilo. Artikli u identičnim tonovima.

Zamišljam da sam u staroj domovini.
Zapaljene zastave? Razbijeni izlozi? Apokalipsa? Ili ne?

Ulazimo u Penny. Glavna reklama: Olivia Jones (Oliver Knöbel) i Drag Queen plesači.

Moj muškarac pokušava prokomentirati. Žestoko. Bezobrazno. Crven u licu.

Zaustavljam ga.

- Dira te netko? Jesi ugrožen? Imaš svoj izbor, stav i vrijednosti koje njeguješ? Ne uzimaj kamen. Ne znaš što te čeka u životu. Ne tiče nas se ostalo. Ako nisi zadovoljan ovime, uvijek se možemo vratiti otkud smo došli. Nitko nam ništa ne nameće. - nezaustavljivo lajem.

Šuti.
Povratak mu je najgora noćna mora.

Navečer je otišao na terasu i priča sa susjedom Nijemcem. Zanima ga bilo domaćeg stanovništva.

- Svatko vodi brigu o vlastitom životu. Boga treba pokazati u djelima. Licemjerno je zgražati se nad nasiljem, a na drugoj strani ceste ga poticati." - otvoreni su svi prozori, čujem dijalog.

U drugoj polovici svibnja, zastave se izraženije pojavljuju. U lipnju će sve biti šareno punih mjesec dana.

Nikoga nije briga.
Ili jest, ali ne pokazuju.
Misle, ali ne komentiraju.
Nema reakcija.
Nije njihov život.
Svjetonazori nisu krajnji te takvima nikada neće postati.
Ni mene nije briga.
Držim svog muškarca za ruku i hodam.

Zabrinjava me što su dvojica mladića, u dobi od 14 i 18 godina, pretukla ženu od 60 godina na željezničkom kolodvoru.

Plaši me budućnost.
Želim mir.

Oznake: život, inozemstvo, Njemačka, Drava, mentalitet, odabir, sloboda

siđi
zaustavi košmar
šapni:
gotovo je
probudite se

obriši suze
zagrli djecu svoju

- Kako si danas? Što radiš?

- Probudio me avion u 4 sata. Više nisam mogla spavati. Sjetila sam se odmah strahota koje smo proživljavali devedesetih. Nikad neću zaboravit' kaj mi je prije svega rekla jedna kolegica: "Igra medo kod komšije, evo njega i kod mene!" I dogodilo se. Ja, stara, s osam razreda škole ne mogu shvatit' da još nisu naučili kako je rat automatski poraz, tragedija i sramota.

- Znam. Jedino o tome razmišljam.

- Hoćeš mi diktirati da zapišem molitvu za prestanak rata?

Oznake: mir, sloboda, razgovor, ljubav, Molitva, svijet

jecajući vjetar
osušeni suncokreti
zažmirilo nebo

- Hoćeš mi ispričati što se događalo u prošlom stoljeću kao učenicima?

- Kad narasteš.

- Zato što su neki ljudi bili prezločesti? Mama i baka su pričale da je počeo rat. Prije spavanja sam dugo molio da prestane. Strah me da će doći do nas i da se više nikad nećemo vidjeti. Zašto ne misle na nas djecu?

Oznake: mir, život, sloboda, humanost, svijet

Medeno čudovište se potiho smjestilo do nje na klupi.
S buketom i šampanjcem u rukama.
Slatkim porukama i bombonijerom.
Lažnom maskom na licu.
Stavio joj je cvjetni vijenac na glavu.
Trnje joj se zarilo u kožu.
- U redu je.
- Tako mora biti.
- To je normalno.
Tek je naslonila glavu na njegovo rame...

- Namirisao sam tvoj parfem s notama tuge i tragovima nesigurnosti. Okusio sam na usnama mrvice straha.

Najbolja ako sluša.
Najljepša kad je skroji po mjeri.
Savršena dok bira primjerene riječi.
Lutkica u neprobojnom izlogu.
Glavna glumica u gospodinovoj drami.
Osmislio je cjelokupni scenarij.
Dužna je naučiti sve rečenice napamet.
U protivnom...

Obožava njen osmijeh, no postupno ga briše.
Toliko je sretan kad je odjevena u suze i crno.
Ne mora biti ljubazna prema svima.
Ako želi ostati s njim, mora se promijeniti.
Odjeća izaziva.
Šminka oštećuje.
Duga kosa joj odjednom ne pristaje.
Prijatelji su zli.
Obitelj laže.
Mobitel iscrpljuje.
Internet je pun opasnosti za njen um.

Jedino rješenje - selidba u njegove odaje.
On mora znati što ona radi u svakom trenutku.
Bez njega, sigurno će učiniti nešto loše.
Samo on zna ispravne korake.

Ulovio je leptira u čašu.
Mora biti poslušan ili će ostati bez jednog krila.
Ona stara je bila prljava.
Po njegovim zakonima i teorijama, bez njega je nula.
Nitko i ništa.
Uvjerava je da oštećenih poput nje ima na svakom ćošku.
Zabija kandže sve dublje i dublje u njenu kožu.

Od njegove ljubavi ne može zaspati.
Nema apetita.
Njegovi recepti su otrovni.
Svako jutro, jedno pravilo.
Bez njega je strašno bolesna.
Nitko joj ne želi dobro.

Moja i Božja.
Bez mene ne postojiš.
Bez mene si na dnu.
Sa mnom trajno na vrhu.
Legni u naručje i ne diši. - drži je čvrsto za zapešće.

Spušta joj slušalicu kad zove pomoć.
Stavila je malo ruža.
Doziva prošlost.
Zar ga nije čula prije?
Polijeva joj lice vodom.
Bez njega je obična.

Zalutala u Stockholmu.
Žabica u prevrućoj vodi.
Bilo je toliko lijepo do nenadanog ključanja.

Sve je ružan san.
Probudi se!

Ako ti pokuša uroniti glavu u vodu, bježi.
Ne treba ti njegovo krštenje.
Ne pristaj na pognutu glavu pred malenim veličanstvom s bičem u rukama.

Vani je divan dan.

Sjedni na brod.
Sunce će otopiti jezero.
Idi, idi što prije i zaljubi se u sebe.

Ljubav ne ostavlja tragove po koži.
Nije hod po žici, nož na vratu ili ruka preko usta.

- Začepi, ja sam muško!

- Odjebi, ja sam žena!

Oznake: sloboda, žena, spas, aktivizam, protiv nasilja

Volite li više žute ili bijele žgance? Kod mene u Moslavini su tradicija i prva pomisao na djetinjstvo.

Isprobala sam raditi sushi s avokadom i umak od crnog češnjaka. Naravno, ovaj moj uvijek kaže da je sve odlično, stoga nažalost nemam nekakve smjernice za popravke u vezi kuhanja ukoliko radim nešto krivo.

Zepečeni karfiol i krumpir u bešamel umaku s pancetom te mozzarelom.

Opasno s ćuftama i pire.

Tjestenina s umakom od tune i povrća.

Njemu najdraže varivo od mixa povrća i piletine.

Na izradu cordon bleua uvijek moram biti maksimalno skoncentrirana.

Zadnjih mjeseci čitam samo knjige na njemačkom jeziku.

Kod mene se vratila jesen posljednjih dva tjedna. Cijelo vrijeme pada kiša i veoma je hladno. Trebala sam posjetiti Hrvatsku u svibnju, ali više sreće u kolovozu ako budemo živi i zdravi. Trenutno sunce samo na slikama. Moje raspoloženje je isto odjeveno u tmurno odijelo, no doći će valjda i veselije boje na red. Umjesto nas, na put smo poslali paket od deset kila da bar nekako razveselimo one koji nas čekaju doma. Paket im je stigao za dva dana. Neočekivana brzina!

Kako se oni danas lijepo sunčaju! Sestra mi je poslala njihove slike. Konji su uzeli danas godišnji i odmaraju u staji.

Nisam Vam još rekla, drago mi je da ste dio mog života, makar virtualno. Divni ste!

Kako ste Vi? Ima li što novo kod Vas? Velika pusa! :)*

Oznake: hrana, ljubav, sloboda, obitelj, Osobno, Životinje, knjiga, prijatelji, virtualan svijet

U pedeset i petoj je promatrala ljubičasto – zelene mrlje na svojoj blijedoj koži i iščekivala brzi nestanak bolnih tragova; pognute glave i bezosjećajna lica. Znala je da više od godinu dana ne diše, ne spava i ne živi. Jedan ljubičasti krug je ovdje kao utisak i podsjetnik da ne smije imati prijatelje, da ih ne smije pozdraviti i da nikada ništa ne smije uzeti iz muške ruke. Drugi ljubičasti krug je morao zauvijek spremiti u njenu „izgubljenu“ memoriju pojam da je laka žena – samo zato što je voljela, ljubila i dostojanstveno uživala u slobodi.

Želio je da bude podučena kako nikoga ne smije pozdravljati, razgovarati i gledati ih u oči, već samo u njega. Smatrao je kako izrazi njene tjelesne ljubavi izgledaju prljavo i prosto, opisivajući je kao onu koja se skinula po tisuću i koji put uz naplatu. Rekao je da ga čini nedovoljno muškarcem, radeći na poslu s drugim muškim bićima – želio je da napusti posao za njega. Tražio je da prekine svaki kontakt sa svim njoj dragim osobama i obitelji jer ih on vidi kao oskvrnitelje njene poslušnosti – nečiste uzore. Tvrdio je da se on ne viđa s drugima, stoga ne može ni ona, inače će se ponašati veoma loše jer ga je ona izazvala i natjerala na to. Digao je prst i zaprijetio da više neće gledati televiziju jer tamo može vidjeti druge muškarce – biti izazvana i bolesna poput drugih. Ustvari, ne smije ići nikada nigdje bez njega jer joj se može dogoditi nešto uistinu strašno kada se bude najmanje nadala. Zašto bi slušala glazbu koju su stvorili drugi muškarci, ako može gledati i slušati njega dok rađa rapsodije na gitari? Objasnio joj je da šminka koju oduvijek obožava uništava njenu kožu. Haljine i visoke potpetice je morala ugurati duboko u ormar kako materijalno ne bi pokvarilo njenu čednost jer je okolina poput zvijeri koja vreba te pogledom krade nju od njega. Proglasio je njenu kožu samo njegovim vlasništvom – neotuđivim, dakle drugi muškarci nemaju pravo gledati njegovo. Odjednom je morala fotografirati gdje se nalazi i što radi jer su žene prema njegovoj teoriji neuračunljive te biološki predodređene razvratnice. Poruke je morala slati svaku minutu kako bi bio siguran da ne gleda u druge muškarce dok njega nema.

U tužnim noćima, ulice njenog rodnog grada su slušale „Odaberi – hoćeš li dlanom ili prednjom stranom?“. Molila je Boga da je ne vide, ne čuju i ne pozdravljaju na ulici. Znala je da sutradan neće moći hodati. Ona je glavni krivac, ali ipak ustvrdi „Tvoje suze su znak da ti je stalo.“. Bježala je od njega, ali uslijedio je progon tugom i prijetnjama. Ožiljci ugašene cigarete na njenoj koži su trajna uspomena na naporan teret i ujed života. Teret koji ju je natjerao da ne jede i jedvice spava zagrljeno kao mali fetus u majčinoj utrobi žudeći za sigurnošću i pažnjom.

Kada je nož završio na njenom vratu - znala je da voli svoj život, da je zaljubljena u slobodu i da želi živjeti. Čvrsto je odlučila da je nužna kupnja hitne, jednosmjerne i bespovratne karte za njega. Disala je život pokušavajući preplivati najveću poplavu koja je gušila njeno biće. Plivala je gledajući svjetlost i zrake sreće na uzburkanoj površini. Grabila je rukama da mu pokaže da nije stvorena za šutnju, poniznost, gorke suze, modrice, batine i svaki oblik maltretiranja koji je morala okusiti zbog njega.

Taman kad je trebala izroniti, ruke su dohvatile njen vrat; stiskale ga snažno, provocirajući granicu života i smrti – bijesno i ljutito. Njenu svijeću je ugasio siloviti vjetar uništenja. Njeno tijelo leži duboko u crnoj i hladnoj zemlji okupanoj smeđom podzemnom vodom u zagušljivom lijesu – znakom da je oteo slobodu i zauvijek je okovao.

Gdje ste Vi, slušatelji i gledatelji njenih krikova, njenih vapaja i njenih boli? Palite lampaš za njen vječni pokoj. Slutili ste, osjećali i šaputali... Prisilno slijepi i gluhi niste povukli njene ruke da je oživite.
Zar je kriva što je zalutala tražeći ljubav?
Zar su krive što su izgubile po putu pojam o važnosti vlastitog života?

Mogle su završiti svoje obrazovanje, biti zaposlene, biti uistinu voljene, možda podariti novi život, ostariti i spoznati sve radosti života. Ni Vi im niste dopustili da ih život zagrli. U njihovom pogledu, u njihovoj šutnji – ponekad potražite žudnju za uzbunom. Otvorite oči i pružite ruku s korijenom u svom srcu.

Otkriveno u njenoj oporuci:
Vi, drage žene – čuvajte svoj život, zalijevajte ga osmijehom i tražite pomoć za svaki oblik nasilja, diskriminacije i dehumanizacije kako ne biste postale dio mračne, nepotrebne statistike. Ne okrećite leđa sebi životom u nasilnom kavezu. U vama cvate moć stvaralaštva, rasta i transformiranja. Zar Vi svi ostali stvarno i dalje vjerujete da nam ne treba pomoć i zaštita?

Oznake: sloboda, žena, poruka, pravda, Pomoć, prava, stop nasilju nad ženama

Udahnula zelenilo i šarenilo. Zalijepljena za knjigu.

Crvena i smeđa leća s povrćem te kobasicama da trbučići budu puni.

Stigle čokoladice iz Moskve. Obradovala me moja E. :)

Vitaminčići za zdravlje.

Slike mog rodnog grada u povijesno - dokumentarnom filmu za koji sam sastavljala službenu tematsku pripremu kako bi ušao u hrvatske škole kao dio nastave povijesti. Flim Stepinac: kardinal i njegova savjest možete pogledati u srijedu 10. veljače 2021. godine na Prvom programu (HRT - HTV1). Prolila sam hrpu suza gledajući film te pisajući pripremu jer me emocionalno pogodilo proživljavati Stepinčev život - snagu i ustrajnost u borbi za živote te ljudska prava nasuprot jednostranačkoj, diktatorskoj, marionetskoj i satelitskoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, a potom djelovanje komunističkog totalitarnog sustava revolucionarnim terorom pomoću propagandno - represivnog aparata na društvo te njegovu svakodnevicu čiji simbol jest blaženi Alojzije Stepinac.

Nebesko sivilo...

...razbijam cvjetićima na sebi.

Uživajte u vikendu; grlim Vas!

Vaša M.

Oznake: dan, vikend, sloboda, alojzije stepinac, film, voće, hrana, ljubav, prijatelji, vrijeme, cvijeće, knjiga

Djevojčica se igra s vršnjacima skrivača.

Sakrivena je i čeka.

Nekoliko godina stariji adolescent joj prilazi s leđa te stavlja ruku oko prsa.

Pokušava joj zarobiti ruke i oboriti je na tlo.

Djevojčica se jedva uspijeva othrvati te dati u bijeg.

Mlade djevojke i dječaci provode svoje ljetne dane u slobodi od škole.

Susjed srednje dobi, oženjen čovjek i politički aktivan u svojoj općini, dolazi do njih te im predlaže da plešu za njega; nakon nekoliko minuta općenitog razgovora.

Usput, utvrdi da bi se sada trebale zabavljati s muškarcima srednje dobi, čisto onako - "radi prakse".

Gospođica zadovoljno korača ulicom.

U crvenoj lepršavoj haljini i visokim platformama.

Ususret joj dolazi namrgođeni muškarac i pljune ispred nje: "Droljo!"

Za vrijeme vožnje tramvajem, u kutku nasuprot vrata stoji čovjek odjeven u crno.

Na licu mu sunčane naočale.

Iskorištava gužvu i pokušava trljati svoje tijelo o ženu koja se nalazi ispred njega.

Žena se odmiče, a on se opet "nevino" približava.

Okrenula se i obratila: "Kada se misliš prestati nabijati?"

"Tko? Ja? Nisam ništa!" (Izlazi za deset sekundi na Glavnom kolodvoru i bježi.)

Žena sjedi ispred starijeg muškarca u prostoriji punoj ljudi.

Obraća joj se na uho i govori:

"Vi pokazivanjem svojih listova samo izazivate. Da je neka druga vlast u pitanju, ne biste takvi hodali ulicom."

"Kakav ćeš ti posao obaviti? S dva "štapa" gore i dva "štapa" dolje? Primi se bolje one stvari i kuhače. Dvjesto grama parizera će to uraditi?" - s podsmijehom i sigurnošću u snagu.

"Trebali bi dezinficirati tvoje lice i skinuti tu šminku jer tako ne izgledaš pametna." - netom prije pisanja ispita. "Oh, tko bi rekao da imate sve točno. Ovo mi se dugo nije dogodilo." - nakon završetka ispita.


(...)

"M., zašto si našminkana? M., zar moraš nositi haljine? M, zar ti uvijek budeš takva?"

Jesam, moram i budem, zato što mogu (jednom za svagda).

Oznake: sloboda, tolerancija, stop nasilju

Postulati temeljnih ljudskih prava kazuju da svim ljudskim bićima od rođenja pripisujemo slobodu i jednakost u dostojanstvu te pravima neovisno od individualne različitosti. Sudjelovanje svih nas - kao jedinki koje čine zajednicu u aktivizmu - elementarno je ishodište zaštite, solidarnosti i supsidijarnosti. Mnogi na svom putu, pod utjecajima raznovrsnih životnih okolnosti zaboravljaju biti čovjekom prema svima identično. Pozivaju se na etnikum, rasu, spol, vjeru, politiku i mnogo toga sličnog, a zaboravljaju se postaviti u poziciju onog kojeg nazivaju "drugim".

Može li izostati suosjećanje za nekog tko je od krvi i mesa kao mi sami? Ne trebamo se sada prisjećati tužnih i mračnih povijesnih događaja koji su se nadvili kao dio svjetske te nacionalne događajnice od pamtivijeka (Oni se nikada neće i ne mogu zaboraviti.). Tamni egzemplari nam jedino mogu poslužiti za preobražaj te bijeg od zlonamjernih poteza.

Zaledila sam se jednom prilikom kada sam upitana kakva su mi obiteljska "krvna zrnca", genetika i vjera jer ukoliko nisam "ispravna" - ne valjam za ulazak u društvo sugovornika, a kamoli u partnerski odnos s članom njegove obitelji.

Zanemarite i oglušite se na porugu onih koji Vas nazivaju svakakvim imenima jer cijenite ČOVJEKA - sve njegove karakteristike i raznolikosti. Budite svoji - ustrajni, originalni i dosljedni - uživajući u vlastitim pravima uz poštivanje te uvažavanje tuđih. Uvjerena sam da bi mnogi zagovaratelji i zagovarateljice ljudskih prava, koji su sudjelovali u njihovoj izgradnji kroz stoljeća, gromoglasno zapljeskali kada bi znali koliko ih danas snažno možemo promicati te provoditi. Zaštitu od degradacije i erozije ljudskih prava zaključujem kao moralnu obvezu te potrebu svakog od nas.

Sada nam je veoma važno štiti prava svakog čovjeka na zdravlje i život u jeku neizvjesne epidemiološko - zdravstvene bitke.

Činimo svijet boljim njegovanjem, brigom te ulaganjem u zaštitu, promicanje i provođenje prava svakog ljudskog bića. Sve počinje od naših djela te misli!

Oznake: čovjek, ljudska prava, svijet, društvo, povijest, zaštita, sloboda, jednakost, dostojanstvo, tolerancija, moral, poštovanje

Drage žene, pišem ovo Vama jer želim da se volite svim srcem. Briga o sebi nije luksuz, nije sebičnost, već nam treba biti prioritet. Zaustavite na vrijeme bilo koji čin rodno uvjetovanog nasilja - psihičko, fizičko, ekonomsko, seksualno i slično! Niste učinile ništa krivo ako imate prijatelje, obučete ono što volite, našminkate se, vodite razgovore o čemu želite, popijete kavu s prijateljicama - sve su to poneki od apsurdnih razloga zbog kojih Vas netko može natjerati da se osjećate loše. Nismo mi ničije vlasništvo, niti ćemo ikada biti, ali znam da takav položaj nosi strah, povredu dostojanstva i nejednakost.

Ne treba Vam provjeravanje Vaših odluka ili izmjena istih jer su navodno pogrešne, kontrola nad svakim potezom, neuvažavanje Vašeg mišljenja, prijetnje, briga smijete li nešto reći te kakva će biti reakcija - s obrazloženjem za napade na Vas: "Isprovocirala si me, ti si kriva za moje loše ponašanje, natjerala si me da se tako ponašam i da sam nasilan.". Kada se "oslobodite", vjerujte - najjeftinija smrznuta pizza i skakanje po krevetu će Vam biti nešto najljepše što ste mogli uraditi u zadnje vrijeme. Skakanje je ples i ustanak za život bez nasilja kao temeljno pravo svake žene. Zagrlite svoj život! Zaustavite ih prije negoli završite kao dio mračne brojčane statistike. Potražite pomoć i ne posustajte u realizaciji vlastite nezavisnosti te slobode.

Istodobno, prepoznavanje nasilja nad ženama je iznimno važan osobni, obiteljski, javnozdravstveni problem, a ujedno i problem cjelokupnog društva. Osobni proces osvještavanja o nasilju je različit ponaosob, ali pružanje podrške i pomoći ženama te svakom živom biću - žrtvi nasilja - upišite u sebe kao kod moralne obveze. NITKO ne zaslužuje biti žrtva bilo kojeg oblika nasilja, stoga je potrebna zajednička složnost i suradnja za stvaranje sigurne okoline kako bi svi živjeli SLOBODNO, SIGURNO I RAVNOPRVNO.

Posljednji put ove godine kada sam osjetila da me netko pokušava učiniti manjom od makova zrna u prostoriji gdje je brojnost muškaraca veća, dogodila se situacija da ulazim u prostoriju, a gospodin svima dezinficira ruke te komentira kako bi mi trebalo "DEZINFICIRATI LICE DA SKINEMO TU ŠMINKU", a nakon što pregledava moje podatke u računalnom sustavu - izjavljuje čudno me gledajući "Iznenađujuće, već dosta dugo nitko nije imao tako odličan rezultat.". Iz pristojnosti prema drugima u prostoriji, blago sam se nagnula i došapnula "Iznenađuje Vas zato što sam našminkana ili zato što sam žena? Ili stereotipno smatrate da je ovo područje samo za muškarce?". Ponekad je šutnja znakovit odgovor.

Bez obzira na dob, nemojte nekome dozvoliti da Vas nasiljem priveže u kavezu dok gledate život kako prolazi. Živite vlastiti život i nemojte mu nikada okrenuti leđa jer unutar Vas je sposobnost stvaranja, brige, njege, transformacije te rasta. Izborite se za ženu u sebi koja se izražava i ostvaruje.

(25. studeni - Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama)

Oznake: žene, nasilje, Pomoć, UN, razumijevanje, društvo, sigurnost, sloboda

Oznake: žena, sloboda, život, ljubav