Drage žene, pišem ovo Vama jer želim da se volite svim srcem. Briga o sebi nije luksuz, nije sebičnost, već nam treba biti prioritet. Zaustavite na vrijeme bilo koji čin rodno uvjetovanog nasilja - psihičko, fizičko, ekonomsko, seksualno i slično! Niste učinile ništa krivo ako imate prijatelje, obučete ono što volite, našminkate se, vodite razgovore o čemu želite, popijete kavu s prijateljicama - sve su to poneki od apsurdnih razloga zbog kojih Vas netko može natjerati da se osjećate loše. Nismo mi ničije vlasništvo, niti ćemo ikada biti, ali znam da takav položaj nosi strah, povredu dostojanstva i nejednakost.

Ne treba Vam provjeravanje Vaših odluka ili izmjena istih jer su navodno pogrešne, kontrola nad svakim potezom, neuvažavanje Vašeg mišljenja, prijetnje, briga smijete li nešto reći te kakva će biti reakcija - s obrazloženjem za napade na Vas: "Isprovocirala si me, ti si kriva za moje loše ponašanje, natjerala si me da se tako ponašam i da sam nasilan.". Kada se "oslobodite", vjerujte - najjeftinija smrznuta pizza i skakanje po krevetu će Vam biti nešto najljepše što ste mogli uraditi u zadnje vrijeme. Skakanje je ples i ustanak za život bez nasilja kao temeljno pravo svake žene. Zagrlite svoj život! Zaustavite ih prije negoli završite kao dio mračne brojčane statistike. Potražite pomoć i ne posustajte u realizaciji vlastite nezavisnosti te slobode.

Istodobno, prepoznavanje nasilja nad ženama je iznimno važan osobni, obiteljski, javnozdravstveni problem, a ujedno i problem cjelokupnog društva. Osobni proces osvještavanja o nasilju je različit ponaosob, ali pružanje podrške i pomoći ženama te svakom živom biću - žrtvi nasilja - upišite u sebe kao kod moralne obveze. NITKO ne zaslužuje biti žrtva bilo kojeg oblika nasilja, stoga je potrebna zajednička složnost i suradnja za stvaranje sigurne okoline kako bi svi živjeli SLOBODNO, SIGURNO I RAVNOPRVNO.

Posljednji put ove godine kada sam osjetila da me netko pokušava učiniti manjom od makova zrna u prostoriji gdje je brojnost muškaraca veća, dogodila se situacija da ulazim u prostoriju, a gospodin svima dezinficira ruke te komentira kako bi mi trebalo "DEZINFICIRATI LICE DA SKINEMO TU ŠMINKU", a nakon što pregledava moje podatke u računalnom sustavu - izjavljuje čudno me gledajući "Iznenađujuće, već dosta dugo nitko nije imao tako odličan rezultat.". Iz pristojnosti prema drugima u prostoriji, blago sam se nagnula i došapnula "Iznenađuje Vas zato što sam našminkana ili zato što sam žena? Ili stereotipno smatrate da je ovo područje samo za muškarce?". Ponekad je šutnja znakovit odgovor.

Bez obzira na dob, nemojte nekome dozvoliti da Vas nasiljem priveže u kavezu dok gledate život kako prolazi. Živite vlastiti život i nemojte mu nikada okrenuti leđa jer unutar Vas je sposobnost stvaranja, brige, njege, transformacije te rasta. Izborite se za ženu u sebi koja se izražava i ostvaruje.

(25. studeni - Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama)

Oznake: žene, nasilje, Pomoć, UN, razumijevanje, društvo, sigurnost, sloboda

Godina 2020. me navela na razmišljanje o modernom čovjeku - užurbanom, urbanom životu u kojem smo stalno u "dodiru", a nerijetko usamljeni, stoga sam privremeno odlučila isključiti obavijesti mobilne aplikacije za razmjenu poruka. (Tko me uistinu treba nazvat će ili poslati mail. Ne vrti se sve oko Whatsapp i Viber aplikacija na kojima često izostaje elementarnost ljudske komunikacije). Dosadilo mi je, na neko vrijeme, biti dežurna budala i protočni bojler (može i kanta za smeće) tuđih problema, a da zauzvrat ne dobijem barem minimalnu podršku kada je zatrebam. Veliko osvježenje i iznenađenje bi moglo biti jedno KAKO SI?

Zar nam više uopće nije važno kako se drugi osjećaju? Nama, tobože, bliske osobe koje su dio naših života. Ili smo zaglavili u gustoj svakodnevici monotonije i sivila? Osobe koje volim ne smatram sjenama u mom životu. Ne dopuštam si kroničan nedostatak vremena upravo zbog njih. No jesmo li se otuđili od svih ostalih? Jesmo li postali imuni ili gluhi, slijepi za tuđe nevolje, patnje i boli? Što je poneke moglo zatrovati? Sebičnost, samoljublje, ljutnja, bijes, ljubomora, vlastiti problemi? Neumorno trčanje za snovima i željama bez obzira na sve prepreke? Zaboravnost je sve češći simptom nezdravih odnosa.

Prošli tjedan sam frustrirano, po prvi put, izrazila da sam preumorna od fraza dobro te imam posla. Shvaćam da sam daleko, ali bar danas to nije nikakva prepreka. Valjda možemo pokloniti dragim ljudima pet minuta svojih života. Za sebe bismo htjeli sve, a drugima nismo spremni pokloniti emocije, empatiju, iskrenost, poštovanje i trud. Obzirnost bi trebala biti uvijek jedan od uključenih elemenata vlastite čovječnosti. Degradaciju društvene svijesti dodatno nadopunjuje akumulacija materijalnih vrijednosti. Tko više strada u ovoj krizi - identitet društva ili pojedinca?

Nikada neću dokučiti kako izrasta bešćutnost pojedinca spram onog drugog. Nekompaktnost društva nikada ne bi trebala biti izgovor za nefunkcionalnost pojedinca. Ova godina je s obzirom na epidemiološku sliku dovoljno teška sama po sebi. Krajnje je vrijeme da počnemo širiti vlastitu svijest, razumijevanje te međusobnu podršku kako bismo ostali zdravi u svakom smislu navedene riječi.

Želim da ste mi svi zdravi, sretni i voljeni. Veliki pozdrav!

(P.S. Hvala mom divnom suprugu što uvijek ima vremena za mene. PMS utječe na moje "senzitivno" stanje - žene će razumjeti. )

Oznake: društvo, Zdravlje, briga, ljubav, čovjek, razumijevanje, odnosi, vrijednosti, identitet, pojedinac