Tea time party

srijeda , 08.12.2021.


Hrpa maramica, litre čaja, limun i med u potocima, temperatura zbog koje jedva držite oči otvorene, knjiga u ruci iako ne vidite slova, a u pozadini na Netflixu Alma plače jer misli da je Dario poginuo, ali živ je i smišlja razne planove kako bi osvetio zatvorsku kaznu svog pokojnog oca.

Zvoni mobitel.

- Što radiš?
- Nije mi danas dobro.
- Aha. Ja sam ti lijepo govorila da se treba bolje oblačiti. Ne nosiš potkošulju, niti najlonke, na vjetrometinu ideš bez kape. Što se ne oblačiš bolje?
- Nosim najlonke i sve što nam treba zimi.
- Ne bih ja baš rekla da ti nosiš. Znam ja vrlo dobro kako se ti oblačiš. Tko zna, možda si sjedila negdje vani. Budu ti bubrezi otkazali. Sjetit ćeš se ti mene jednog dana. Čekaj kad prođu dvadesete. Da, sad sam luda baba.
- Otkad ne živim u Hrvatskoj je drugačije. Ovdje je previše hladno. Da, sigurno sam sjedila negdje, a lockdown je na snazi.
- A je? I mi u Hrvatskoj znamo što znači zima!
- Hoćeš li skuhati juhu?
- Neću, jučer sam napravila i skuhala 15 punjenih paprika.

(Nakon sat vremena, mobitel ponovno zvoni.)

- Piješ li dovoljno čaja? Imaš kakvih lijekova u Njemačkoj? Najbolji su naši domaći lijekovi.
- Ne, mi ovdje nemamo ljekarne ni lijekove.
- Jesi složila limun i med?
- Jesam.
- Ma čisto sumnjam da jesi. Evo vidiš, da si sada doma, ja bih ti ga složila, imala bi sve gotovo i bilo bi ti baš dobro.
- Pa nisam ja više mala.
- Brine li se muž o tebi?
- Isti je kao ti. Zove me svakih sat vremena.
- A čuj, da nemaš ti možda koronu?
- Nemam, test je negativan.
- Dobro, mislila sam da nije možda tebe novi soj sustigao. Skuhaj si ti ipak kasnije juhu od luka!

Tko zna koliko će puta mobitel zvoniti, ali neka, neka zvoni što više. Briga dragih ljudi otapa ledenjake, pomiče brda i prekida oluje. :)





Oznake: hladnoća, ljubav, briga, Zdravlje, obitelj, prijatelji, sreća

Nova obala 2021. i hrabri mušketiri

četvrtak , 31.12.2020.


Ujedinjena srca u tamnim vremenima mogu upaliti najsnažnije svjetlo. Bez obzira na događaje i posljedice, uvijek smo zajedno. Životna rijeka našeg doba je iznjedrila prizore vrištanja, jaukanja, pomicanja i razaranja utrobe majčice Zemlje na našim prostorima. Dinamično, nepouzdano i prevrtljivo teče. Nanijela je epizode koje smo promatrali u osebujno maštovitim filmskim sadržajima i pretočila ih u tmurnu stvarnost.

Jedva čekamo odgurati ovu godinu i snažno zalupiti vratima za njom. Osjećaji straha i bespomoćnosti obavijaju naša bića nepredvidivošću te bujicom patnje oko nas. Pomozimo potrebitima oko sebe - podrškom, ohrabrenjem, materijalnim od srca koliko možemo i suosjećanjem; kako bi znali da će izrasti te zaviti duboke rane koje su nanesene. Sada je važno biti dostupan – otvoriti srce, ruke i širok zagrljaj za svijet oko nas. Bića do nas. Kada nevidljive sile u obliku virusa ili prirodne katastrofe, koja uzrokuje elementarnu nepogodu, zavladaju – svatko od nas treba biti brat i sestra unutar velike obitelji. Zajednički pomozimo nositi teret i održati čvrstoću za lakši i smireniji korak u novo sutra.

Ubrzani rad srca, oči pune suza, težina udisaja, nesanica, naježenost od straha i brige za sve Vas koje poznajem ili nepoznajem. Snaga usmjerena u misli i molitvu na usnama za mirne te tihe dane. Želja da se stabilnost useli u naše živote. Nada da će nakon mračne i silovite oluje nastupiti svjetlinom okupan obzor. I kucaju hrvatska srca kao hrabri mušketiri – jedno za drugo, a jedno za sve! Srca obnavljaju, grade, liječe, pomažu, paze i poklanjaju najveći dar utkan u moć empatije.

Mirna ili ubrzana rijeka protječe, izvodi svoj performans i sve nas okupa raspoloženjem i ritmom koji ne poznajemo. Nismo uvijek oni umjetnici koji drže kist te prikazuju portrete i pejzaže po svom ukusu. Ipak, zajedno tvorimo branu i sudjelujemo u raznovrsnoj umjetnosti života svojim djelima te mislima preuzetih iz širokih prostranstva toplih srca.

Želim da nam svima vidici bliske obale 2021. donesu mir, stabilnost, sigurnost, zdravlje, ljubav i osmijeh! Neka nova obala milostivo čuva naše živote, zagrli nas krilom bezbrižnosti i zaustavi neočekivane nemire majčice prirode. Ostalo možemo uresiti vlastitim srcima za ponovni procvat i dobro svih oko nas.




Oznake: srce, ljubav, briga, strah, svjetlost, Hrvatska, snaga, Molitva, priroda, nova godina 2021., želje, misli

Gdje smo zaglavili?

ponedjeljak , 23.11.2020.

Godina 2020. me navela na razmišljanje o modernom čovjeku - užurbanom, urbanom životu u kojem smo stalno u "dodiru", a nerijetko usamljeni, stoga sam privremeno odlučila isključiti obavijesti mobilne aplikacije za razmjenu poruka. (Tko me uistinu treba nazvat će ili poslati mail. Ne vrti se sve oko Whatsapp i Viber aplikacija na kojima često izostaje elementarnost ljudske komunikacije). Dosadilo mi je, na neko vrijeme, biti dežurna budala i protočni bojler (može i kanta za smeće) tuđih problema, a da zauzvrat ne dobijem barem minimalnu podršku kada je zatrebam. Veliko osvježenje i iznenađenje bi moglo biti jedno KAKO SI?

Zar nam više uopće nije važno kako se drugi osjećaju? Nama, tobože, bliske osobe koje su dio naših života. Ili smo zaglavili u gustoj svakodnevici monotonije i sivila? Osobe koje volim ne smatram sjenama u mom životu. Ne dopuštam si kroničan nedostatak vremena upravo zbog njih. No jesmo li se otuđili od svih ostalih? Jesmo li postali imuni ili gluhi, slijepi za tuđe nevolje, patnje i boli? Što je poneke moglo zatrovati? Sebičnost, samoljublje, ljutnja, bijes, ljubomora, vlastiti problemi? Neumorno trčanje za snovima i željama bez obzira na sve prepreke? Zaboravnost je sve češći simptom nezdravih odnosa.

Prošli tjedan sam frustrirano, po prvi put, izrazila da sam preumorna od fraza dobro te imam posla. Shvaćam da sam daleko, ali bar danas to nije nikakva prepreka. Valjda možemo pokloniti dragim ljudima pet minuta svojih života. Za sebe bismo htjeli sve, a drugima nismo spremni pokloniti emocije, empatiju, iskrenost, poštovanje i trud. Obzirnost bi trebala biti uvijek jedan od uključenih elemenata vlastite čovječnosti. Degradaciju društvene svijesti dodatno nadopunjuje akumulacija materijalnih vrijednosti. Tko više strada u ovoj krizi - identitet društva ili pojedinca?

Nikada neću dokučiti kako izrasta bešćutnost pojedinca spram onog drugog. Nekompaktnost društva nikada ne bi trebala biti izgovor za nefunkcionalnost pojedinca. Ova godina je s obzirom na epidemiološku sliku dovoljno teška sama po sebi. Krajnje je vrijeme da počnemo širiti vlastitu svijest, razumijevanje te međusobnu podršku kako bismo ostali zdravi u svakom smislu navedene riječi.

Želim da ste mi svi zdravi, sretni i voljeni. Veliki pozdrav!

(P.S. Hvala mom divnom suprugu što uvijek ima vremena za mene. PMS utječe na moje "senzitivno" stanje - žene će razumjeti. zujo)

Oznake: društvo, Zdravlje, briga, ljubav, čovjek, razumijevanje, odnosi, vrijednosti, identitet, pojedinac

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.