Hrpa maramica, litre čaja, limun i med u potocima, temperatura zbog koje jedva držite oči otvorene, knjiga u ruci iako ne vidite slova, a u pozadini na Netflixu Alma plače jer misli da je Dario poginuo, ali živ je i smišlja razne planove kako bi osvetio zatvorsku kaznu svog pokojnog oca.

Zvoni mobitel.

- Što radiš?
- Nije mi danas dobro.
- Aha. Ja sam ti lijepo govorila da se treba bolje oblačiti. Ne nosiš potkošulju, niti najlonke, na vjetrometinu ideš bez kape. Što se ne oblačiš bolje?
- Nosim najlonke i sve što nam treba zimi.
- Ne bih ja baš rekla da ti nosiš. Znam ja vrlo dobro kako se ti oblačiš. Tko zna, možda si sjedila negdje vani. Budu ti bubrezi otkazali. Sjetit ćeš se ti mene jednog dana. Čekaj kad prođu dvadesete. Da, sad sam luda baba.
- Otkad ne živim u Hrvatskoj je drugačije. Ovdje je previše hladno. Da, sigurno sam sjedila negdje, a lockdown je na snazi.
- A je? I mi u Hrvatskoj znamo što znači zima!
- Hoćeš li skuhati juhu?
- Neću, jučer sam napravila i skuhala 15 punjenih paprika.

(Nakon sat vremena, mobitel ponovno zvoni.)

- Piješ li dovoljno čaja? Imaš kakvih lijekova u Njemačkoj? Najbolji su naši domaći lijekovi.
- Ne, mi ovdje nemamo ljekarne ni lijekove.
- Jesi složila limun i med?
- Jesam.
- Ma čisto sumnjam da jesi. Evo vidiš, da si sada doma, ja bih ti ga složila, imala bi sve gotovo i bilo bi ti baš dobro.
- Pa nisam ja više mala.
- Brine li se muž o tebi?
- Isti je kao ti. Zove me svakih sat vremena.
- A čuj, da nemaš ti možda koronu?
- Nemam, test je negativan.
- Dobro, mislila sam da nije možda tebe novi soj sustigao. Skuhaj si ti ipak kasnije juhu od luka!

Tko zna koliko će puta mobitel zvoniti, ali neka, neka zvoni što više. Briga dragih ljudi otapa ledenjake, pomiče brda i prekida oluje. :)

Oznake: hladnoća, ljubav, briga, Zdravlje, obitelj, prijatelji, sreća