Smijte se stalno. Smijte se uvijek. Bolje je od bilo kojeg make upa. Najbolji highlighter. Unicorni i šljokice će konstantno biti u pozadini. :)

Želim vam zdravlja. Hodajte, trčite i tražite svoje mjesto pod suncem. Uživajte u svakoj sekundi i nađite mir u prirodi kad se valovi previše uzburkaju.

Volite i ljubite svakog čovjeka oko sebe.
Nemojte nikada zatočiti svoje emocije u krletku. One su jato ptica koje se mora kretati. Provodite što više vremena s onima koje volite jer sekunde su krhke i nepovratne.

Prepustite se. Ponekad riskirajte. Plešite i pjevajte. Učite i zavirite kroz sve prozore. Prihvatite drugačije oko sebe, ne osuđujte i birajte ljubaznost jer mnogo puta ne znamo što se skriva iza korica. Više zahvalnosti, a manje kukanja. Nemojte biti štrumpf Mrgud!

Ne utapajte se u masi.
Ponosno originalni.
Neustrašivo unikatni.
Jednostavno, budite vi.

Želim vam progres i prosperitet u svim životnim poljima tijekom 2022. godine!

Oznake: zabava, blagdani, party, prijatelji, veselje, nova godina

Privio me na svoja prsa.
- Što kažeš da odemo na izlet dan prije Badnjaka? - šapuće mi na uho.
Šutim i čekam da nastavi.
- Ma znam da ćeš raditi kolač i moraš svu hranu pripremiti, ali ja ću ti sve pomoći drugi dan. Obećavam! Ne treba nam puno. Sami smo. - ljubi me po nosu i obrazima. Podižem glavu i uranjam u njegove zelene oči.

- Pravit' ćemo se da smo Harley i Joker. - izgovara napadno "hi - hi!".

Fotografijama ćemo zabilježiti naš peti Božić.
Obući ćeš haljinu i cipele koje prkose zimi.
Držat' ću te za ruku cijelo vrijeme.
Volim te, mali bombončiću.

Romantika i ja cijeli dan za tebe.
Što kažeš?
Mogli bismo ići do mosta vidjeti kako izgleda dvorac iz daljine.
Auti će juriti kao ludi oko nas, a ja ću te obujmiti kao Jack svoju Rose i ti ćeš poletjeti.
Zvuči nevjerojatno, ali zbog tebe će se sunce pojaviti nad sivim nebom iznad Njemačke.

Radio se oglašava: "Santa Claus is comin' to town" dok jedemo krafne punjene karamelom.
Dvije ružičaste šalice; miris kave i tople čokolade, zamagljena stakla auta i tvoji crteži po prozorima.
Ti si znala da smo par.
Razlike u godinama ti nisu bile važne.
Čula si našu melodiju.
Kažu da je dom tamo gdje je srce.
Onda si ti moj dom.
Možemo se odseliti u Španjolsku ili Australiju.
Nije važno, mala.

Nas dvoje zajedno.
Mi smo zapleteni bršljan oko istog korijena.
Kamen temeljac nam je jedan.

Suton će se igrati tvojim očima.
Neću razaznati lješnjak, metvicu ili med u njima.
Navečer će nam stan mirisati na tvoje lazanje, salatu, mozzarellu i kupinovo vino.
I duga je noć pred nama. :)

Želim vam blagoslovljeno i ljubavlju ispunjeno blagdansko vrijeme. Od srca, sretan Božić!

Zapamtite, čarolija postoji! Tiha je, a toliko glasna. Dovoljno je voljeti život i ljude oko sebe, a osmijeh će vam sve pokazati. On je glas duše. Tražite čaroliju i ne pristajte na manje! :)

Oznake: Božić, ljubav, sreća, prijateljstvo, izlet, srce, dom

K. je zločesta djevojka.
Kučka koja se pojavljuje niotkuda.
Ne vidiš je, ali osjećaš njene vampirske zube.
Pričala mi je...

Sjedile smo za malenim okruglim stolom.
Prinosila je usnama šalicu punu beskofeinske kave začinjenu mlijekom i jednom kockicom šećera.
Ruž je ostavio crvene tragove na bijelom porculanu.

Gospođo, vi patite od neizlječivog nezadovoljstva.
Imate zdravlje, posao, divnog čovjeka, ljubav... - zaustavila sam misli prije izlaska i srknula čaj od peperminta da opeče jezik.
Snimala sam naših 23 godina razlike.

Nasmijala se.
Netko zna nanijeti besprijekoran make up.- naglo je iščupala konac s haljine.
Kad tad će me posjetiti K. - micala je pramen kojim se vjetar igrao.
Ne mogu više jesti svaki dan sladoled od vanilije.

Promatrale smo tok rijeke ispred nas i slušale silovit žubor.
Merlinov glas je lelujao zrakom: "...Na vrhu uvijek ima mjesta..."

Zvono poruke je presjeklo trenutak.
Ponovno se smijala.
Mlada si. Vidjet' ćeš. - srknula je kavu i podigla bradu kao da se inati životu.

Upijam poput spužve i ne komentiram.
Želiš li još kave?- ljubazno upitam.
Može još malo.- nije joj trebalo dugo za odgovor.
Odmjeravala je moju tajnovitost i suzdržanost.
Nitko ne zna što ga čeka iza ugla.
Nikad ne reci nikad. - šutke sam secirala moguće scenarije.

Ne smeta ti dim?
Kimnula sam negaciju glavom.
Htjela je reći koliko je nesretna i tužna.
Opisati kako ju je život samljeo.
Istaknuti da ne vjeruje u ljubav.
Napomenuti da je skrenula s puta kojim je pošla.
Rastumačiti gdje je došlo do kratkog spoja.
Zaustavila se i upitala:
Hoćemo popiti nešto žestoko?

Oznake: woman, make up, haljina, vikend

Bilo pa prošlo.
Odmahuješ rukom i ne propitkuješ.
Osveta je prvi korak u pakao.
Ustvari, nemaš kome.
Tebe su odabiri oduvijek stavljali između dvije vatre.
Đavoli su skakutali oko tebe i došaptavali se.
Prikazivali kazališnu predstavu za tvoje oči.
Htio bi nekog da te primi za ruku i vodi daleko odavde.
Tek sada!
Stvarno vjeruješ da će onda biti lakše.
S tobom ništa ili sve, a najčešće hardcore.
Jedan gin tonic s ledom koji otvara apetite za crne strane mjeseca.
U očima ti piše da se bojiš samoće i da će tvoja dama obući prljave rukavice.
One koje si ti sa svima nosio i odlazio na jednodnevno nepovratno egzotično putovanje.
Zabijao noževe u nježna leđa.
Ostavljao mraz po prvim pupoljcima.
Nakon tebe im je preostalo inje na zjenicama.
Mislio si da ćeš se zauvijek skrivati i potpisivati kao "Gospodin X".
Ljubav je za tebe bila trojanski konj.
Zamka puna nevolja.
Nepoželjna gošća kojoj si zatvarao vrata pred nosom.
Iz vikenda u novi vikend.
Nemaš pojma kako je bilo lako probiti tvoje bedeme, osvojiti zloglasni teritorij i sjesti na tron. Bez otpora i pobune.
Nije bilo potrebno ostaviti spaljenu zemlju.
Pitaš obavijen dimom cigarete - "Što ako se jednog dana pojavi Rim i krene u osvajački pohod?".
Tražiš potvrdu svog prijestolja.
Vidiš koliko je strah opasan?
Uživaj u trenutku. - namjerno izgovaram.
Nitko te ne može svrgnuti.
Taj podatak ostavljam za sebe.

Oznake: ne znam, Mister, ljubav, goodbye

Zapravo, prosipam riječi.
Prožvakana pornografija iz jeftinog celofana.
Pisci odavno spavaju.
Žive poslije smrti i još uvijek umiru ispod korica.
Bol iza zavjese.
Da, stojim gola.
Na papiru između redaka, tonovi koje žena voli zagristi i maske koje muškarci vole nositi.
Priče otpuhane iza leđa.
Retuširanje fotografija kojima je red da bježe.
Bez smrtne zaljubljenosti u nalivpero.
Kanta za smeće s otpadom najdubljeg dna.
Na površini svježe okrečena fasada.
Nema na stolu metalne mašine i opojne litre.
Sve je to znanost preživljavanja.
Zaustavljanje vjetrenjača.
Psihologija truleža.
Nijanse tuge.
Oblak tajni.
Kap ljubavi.
Uzdah čežnje.
Pospremanje snova na počinak.
Preostale krhotine i mukotrpan kintsugi.
Nema tog ogledala koje bi prikazalo novelu na isti način u drugim očima.
Ostaje samo rašomon.
Moraš postati feniks - gorjeti i rađati se.
Imati savitljivo srce i izvoditi vratolomije.
Prihvatiti igricu.
Svejedno će na ekranu pisati "GAME OVER".
Ne daj se zavarati, nema pobjede.
Da mogu, odigrala bih svaki potez na šahovskoj ploči drugačije.
Ali ne ide.
Zalijepila sam nova krila i razmjenjujem poljupce sa životom.

Oznake: Nemam pojma, zalazak sunca, ljubav, tekst

Zašto "Izgubljena u galaksiji?" :)

Od početka 2020. godine sam bila konstantno pod stresom, tjeskobna, nisam mogla spavati, stalno zabrinuta, prestrašena, pod pritiskom, nesigurna i jednostavno rečeno nisam imala vremena biti sretna. Na sve sam mislila osim na sebe i zdravlje. Razbijala glavu "što ćemo, kako ćemo, što ako, kakvi će biti naredni događaji..." i tako iz dana u dan. Bila sam zaglavljena u toksičnim mislima.

Selidba iz Zagreba u Bjelovar krajem 2019. godine, ustajanje u pola 5 ujutro, a povratak kući u 23 sata, pandemija i njen utjecaj, pisanje diplomskog u tom periodu, online predavanja, nastava u gimnaziji, selidba u Njemačku za par mjeseci i online obrana diplomskog daleko od RH (diplomu nikada nisam primila u ruke, samo kopiju), selidba iz grada u grad u stranoj zemlji, novi početak...Kaos! Baš sam bila "izgubljena u galaksiji".

Kosa mi je počela nekontrolirano padati. Moje dugogodišnje 52 kile su se počele gubiti iako sam imala normalne obroke. Prvo sam pomislila da je sezonski zbog promjene godišnjeg doba, ali nije prestajalo bez obzira na uzimanje vitaminskih dodataka i vremenski odomak.

Lice me počelo peći te svrbjeti, obrazi i područje oko nosa stalno u crvenilu, vidljive kapilare...

Bez obzira na pravilnu prehranu, pažljivi program tjelovježbe, nekonzumaciju alkohola, duhanskih proizvoda i kofeina, redovitu osobnu higijenu te održavanje čistoće životnog prostora - pojavila se rosacea. Iako je u mom slučaju također genetski uvjetovana, neprestani stres je bio okidač pojave.

Uz pridržavanje dermatoloških uputa,  postalo je bolje tek kada sam prestala biti neprijatelj vlastitom mentalnom zdravlju, razgovarala s psihologom, trudila se navesti na put pozitivnih misli i činiti sve da bih se osjećala spokojno, odmorno, zadovoljno i sretno.

"Sve će biti u redu." - rečenica od koje više ne odustajem.

Čuvajte svoje zdravlje. Mislite na sebe.

Ispunite se toplinom i prenesite je drugima. Osmijeha i ljubavi nikad dosta. :)

Oznake: selfcare, ljubav, mentalno zdravlje, sreća

Čitajmo da ne ostanemo bez riječi predstavlja slogan "Godine čitanja" u Republici Hrvatskoj koja se obilježava čitavu 2021. godinu.

Pošto je godina na izmaku, želim vas upitati...

Koja knjiga vam je najdraža?
Koja knjiga vas je osvojila ove godine?

Moja najdraža knjiga je "Candide ili Optimizam", Voltaire (1759.). Oprosti "Madame Emma B.", ti si sljedeća na tronu.
Ove godine me osvojila knjiga "Dobar dan tugo", Francoise Sagan (1954.).
Na mojoj polici je sljedeći zalogaj prvijenac talijanske autorice Silvie Zucce po kojem je snimljena Netflixova serija.

Što vi čitate? :)

Pripremam listu za narednu godinu pa je svaka preporuka dobrodošla. XoXo! :)

Oznake: knjiga, čitanje, godina čitanja, slobodno vrijeme

Hrpa maramica, litre čaja, limun i med u potocima, temperatura zbog koje jedva držite oči otvorene, knjiga u ruci iako ne vidite slova, a u pozadini na Netflixu Alma plače jer misli da je Dario poginuo, ali živ je i smišlja razne planove kako bi osvetio zatvorsku kaznu svog pokojnog oca.

Zvoni mobitel.

- Što radiš?
- Nije mi danas dobro.
- Aha. Ja sam ti lijepo govorila da se treba bolje oblačiti. Ne nosiš potkošulju, niti najlonke, na vjetrometinu ideš bez kape. Što se ne oblačiš bolje?
- Nosim najlonke i sve što nam treba zimi.
- Ne bih ja baš rekla da ti nosiš. Znam ja vrlo dobro kako se ti oblačiš. Tko zna, možda si sjedila negdje vani. Budu ti bubrezi otkazali. Sjetit ćeš se ti mene jednog dana. Čekaj kad prođu dvadesete. Da, sad sam luda baba.
- Otkad ne živim u Hrvatskoj je drugačije. Ovdje je previše hladno. Da, sigurno sam sjedila negdje, a lockdown je na snazi.
- A je? I mi u Hrvatskoj znamo što znači zima!
- Hoćeš li skuhati juhu?
- Neću, jučer sam napravila i skuhala 15 punjenih paprika.

(Nakon sat vremena, mobitel ponovno zvoni.)

- Piješ li dovoljno čaja? Imaš kakvih lijekova u Njemačkoj? Najbolji su naši domaći lijekovi.
- Ne, mi ovdje nemamo ljekarne ni lijekove.
- Jesi složila limun i med?
- Jesam.
- Ma čisto sumnjam da jesi. Evo vidiš, da si sada doma, ja bih ti ga složila, imala bi sve gotovo i bilo bi ti baš dobro.
- Pa nisam ja više mala.
- Brine li se muž o tebi?
- Isti je kao ti. Zove me svakih sat vremena.
- A čuj, da nemaš ti možda koronu?
- Nemam, test je negativan.
- Dobro, mislila sam da nije možda tebe novi soj sustigao. Skuhaj si ti ipak kasnije juhu od luka!

Tko zna koliko će puta mobitel zvoniti, ali neka, neka zvoni što više. Briga dragih ljudi otapa ledenjake, pomiče brda i prekida oluje. :)

Oznake: hladnoća, ljubav, briga, Zdravlje, obitelj, prijatelji, sreća

Poznajem one koji pate od kroničnog nedostatka vremena, no i one koji bi mogli napisati knjigu o savršenoj organizaciji. :)

Već 28 godina, moja majka je učiteljica razredne nastave i poljoprivrednica.

Kod nje ne postoji "neću stići" ili "nemam vremena". Uvijek je vedra, nasmijana i nepresušni izvor kreativnih ideja za svoj, trenutno II. razred. Uz obaveze na poljoprivrednom imanju, stigne biti predsjednica Školskog odbora i nije joj teško doma besplatno održati dopunsku nastavu učenicima koji je zamole za pomoć oko učenja. Uspije pročitati jednu knjigu tjedno, uživati u hobiju pripreme kolača, baviti se konjima, kravama, magarcima i preuzimanjem mlijeka drugih mještana...

Zbog toga, vjerujem u onu - "Sve se može kad se hoće!" - ako se posao uistinu voli svim srcem!

Odgojila je nas troje totalno različitih bića, odaslala svakog na svoje putovanje samoostvarenja i podržala izgradnju naših vlastitih poziva.

Okej, biti dijete učiteljice je jedna posebna priča. Zamislite da vam se mama nenajavljeno pojavi na vratima prvog dana u trećem razredu i kaže da će vam biti razrednica naredne dvije godine. Zatim vam kroz glavu prolazi njena strogoća doma, "ne možeš!", "hoćeš se smirit?", "ideš ranije na spavanje!", "briga me što drugi mogu, ti si moje dijete i ti ne možeš!",
"ne valja ti taj sastavak, izostavi te smiješne dijaloge.", "izvoli to odmah ispravit!"... Slušate glas ispred vas i ne možete doći k sebi, okrenete se par puta po prostoriji da vidite sanjate li, ali vas probudi - "M. hoćeš li, molim te, sjesti i prestat' se vrpoljit'?". Dođeš doma i već nabraja "Danas si ovo, danas si ono...". Tata se smije i šapće "Sad si gotova! Tvoj diktator te svuda prati.".

Smiluje se neka sila i drugo popodne na vratima osvane učiteljica Katarina. Meni sunce ozarilo, leptiri po učionici lete, hoću iskočiti iz kože od sreće. :")

- Pozvala me ravnateljica. Ja ostajem u matičnoj školi. Hvala Bogu! Tako je najbolje za nas obje. - obraća mi se nakon što sam se vratila doma poslije nastave, a meni lice nikad sretnije.

- Baš šteta što odeš! - izgovaram te obje umiremo od smijeha.

Oznake: ljubav, majka, mama, vrijeme, organizacija, posao, kolač, Poljoprivreda

"Mala glagoljska početnica" oslikava dugogodišnji trud nastavnika, učenika te Osnovne škole Ivanska (Bjelovarsko - bilogorska županija) u njegovanju dragocjenog staroslavenskog pisma - glagoljice.

Profesorica hrvatskog jezika Katica Šarlija te knjižničarka Tanja Nađ su izradile "spomenar" koji je zabilježio sve aktivnosti škole po pitanju promicanja glagoljice, a ujedno i udžbenik koji prikazuje metodički pristup multidisciplinarnom te kreativnom procesu usvajanja glagoljice kroz pet zabavnih poglavlja.

Davne 2009. godine, i sama sam bila dio zanimljive "Male glagoljaške akademije" u Roču, a četiri godine kasnije i moja sestra. Profesorica Šarlija ima sposobnost motivirati učenike da se zaljube u jezik, književnost i glagoljicu. Četiri godine sam sjedila u njenoj učionici i promatrala kako nas je svaki put uspjela genijalnim te stvarnim životnim pričama zalijepiti za gradivo. "Mali glagoljaši" i "Video grupa" pod njenim vodstvom su uvijek bile najbrže popunjene izvannastavne aktivnosti.

Glagoljica je neraskidiv i poseban dio hrvatskog kulturnog identiteta, a umijeće čitanja, pisanja i tiskanja nematerijalna kulturna baština Republike Hrvatske, stoga je očuvajmo, njegujmo i zaštitimo.

Čestitike autoricama, školi i učenicima na ovoj divnoj ukoričenoj kruni višegodišnjeg plodonosnog truda, učenja i rada!

Oznake: Glagoljica, pismo, Hrvatska, povijest, Kultura, tradicija, Obrazovanje

Nadahnjuju li Vas mali ljudi velika srca?

Mene da! Divim im se. Jedna od njih je moja Ines.

Ona je sestrična mog djeda.
Razlika u njihovim godinama je 38, a u našim 8 godina; što je rezultat velikog broja djece u obitelji tijekom prošlosti. Ines je dolazila iz Zagreba na ljetovanja kod moje prabake, njene tete u naše mjestašce. Tako sam je upoznala.Tada je postala moj anđeo čuvar i sa sedam godina sam je proglasila kumom u svim budućim životnim događajima. Držala je ruku na mom ramenu na krizmi te stajala s desne strane na vjenčanju.Osjetila sam kao dijete da je plemenita te vedra duha.

Ines je cijeli život posvećena humanitarnoj djelatnosti. Kaže da je tako obogatila svoj život. Godinama volontira u mnogim projektima. Počela je kao dijete odlaskom u karitativnu grupu. Najduži volonterski projekt u kojem je bila sudionica trajao je šest mjeseci, zatim tri, mjesec ili po jedan dan ako se radi o posebnom događaju. Upisala je studij teologije u Zagrebu te nastavila volontirati. Često na moje pitanje "Što radiš?" odgovara "Danas idem volontirati.".
Tiha je i ne koristi nijednu društvenu mrežu, a uvijek svojim glasnim djelima koje čini za druge plijeni pažnju. Njena priča o ljubavi koju poklanja je prije par godina zabilježena na stranicama časopisa Lijepa & aktivna. S ogromnim razlogom!

Volim reći da postoje oni koji su poput krijesnica u mračnoj noći ili ruže u pustinji.
Hvala im svima! Hvala im što svojim srcem doprinose izgradnji boljeg mjesta za život u zajednici. Oni su naš ponos.

Njoj hvala što je bila i ostala moja zaštita, moralni kompas na putu odrastanja i glas razuma kada je to bilo najnužnije za moje dobro. Meni i mnogim drugima na njenom životnom putu.

Susret 1.8., poslije godinu dana, u Sesvetama.

5. prosinac - Međunarodni dan volontera i volonterstva. :)

Oznake: volonterstvo, Volonteri, čovjek, ljubav, prijatelj, obitelj

Djevojčica se igra s vršnjacima skrivača.

Sakrivena je i čeka.

Nekoliko godina stariji adolescent joj prilazi s leđa te stavlja ruku oko prsa.

Pokušava joj zarobiti ruke i oboriti je na tlo.

Djevojčica se jedva uspijeva othrvati te dati u bijeg.

Mlade djevojke i dečki provode svoje ljetne dane u slobodi od škole.

Susjed srednje dobi, oženjen čovjek i politički aktivan u svojoj općini, dolazi do njih te im predlaže da plešu za njega; nakon nekoliko minuta općenitog razgovora.

Usput, utvrdi da bi se sada trebale zabavljati s muškarcima njegove dobi, čisto onako - "radi prakse".

Gospođica zadovoljno korača ulicom.

U crvenoj lepršavoj haljini i visokim platformama.

Ususret joj dolazi namrgođeni muškarac i pljune ispred nje. - "Droljo!"

Za vrijeme vožnje tramvajem, u kutku nasuprot vrata stoji čovjek odjeven u crno.

Na licu mu sunčane naočale.

Iskorištava gužvu i pokušava trljati svoje tijelo o ženu koja se nalazi ispred njega.

Žena se odmiče, a on se opet "nevino" približava.

Okrenula se i obratila - "Kada se misliš prestati nabijati?".

"Tko? Ja? Nisam ništa!" - izlazi za deset sekundi na Glavnom kolodvoru i bježi.

Žena sjedi ispred starijeg muškarca u prostoriji punoj ljudi.

"Vi pokazivanjem svojih listova samo izazivate. Da je neka druga vlast u pitanju, ne biste takvi hodali ulicom!" -obraća joj se na uho.

"Kakav ćeš ti posao obaviti? S dva štapa gore i dva štapa dolje? Primi se bolje one stvari i kuhače. Dvjesto grama parizera će to uraditi?" - podsmijeh odzvanja.

Promatrala je i slagala puzzle.
Puhala u svjećice na torti.
Složila je sliku. Dugo joj je trebalo.
Shvatila je između reda suza, namjerne gladi i privida tame da kroz rupicu uvijek vidi svjetlost.
Napokon je pružila ruku onoj djevojčici što na podu leži.
Zagrlila je i poslala u daljinu.

Ne odustaje od sebe!
Ne dopušta da je netko šapom pritisne.
Nitko joj neće spriječiti lepet krila!
Može biti vila.
Može biti ptica.
Može biti sve.
Slobodna i svoja.

#genderequality #womenrights #stoptheviolence #unwomen

Oznake: 16 dana aktivizma, prava žena, stop nasilju nad ženama, Hrvatska, prevencija

Srce mi se slomilo u stotinu komadića nakon saznanja o prestrašnom događaju u Splitu. 
Odbijam prihvatiti da ne čujemo i ne vidimo patnju drugih. 
Ne izostavljajmo reakciju na nasilje! Nasilnike treba jasno i glasno osuditi.

Državne institucije, djelujte!

Razgovori kod kuće o opasnostima koje se mogu dogoditi od najranije dobi. Edukacija u školi. Savjeti za samoobranu. Izgradnja povjerenja. Podrška i poticaj na hrabrost za prijavu.


U tišini sam.
Danas biram tišinu za sve žrtve femicida i svakog oblika nasilja.
Za žene; nečije majke, kćeri, sestre, prijateljice, a prvenstveno ŽIVA BIĆA.

#16Daysofactivism #croatia #unwomen #genderequality

Oznake: Stop, život, tišina, nasilje, strah, Pomoć, žena

Ovog vikenda sam u jednom dahu pročitala "Tamu", prvu knjigu iz duologije "Beskraj", autorice Marije Klasiček. :)

Ova skladba riječi, prikazuje svaku boju ljudske duše. Odnos tonaliteta Tame u osobnoj povijesti jednog srca. Ne, ta tmina nije negativna, ne ujeda i ne povrjeđuje. Ona zna zagrebati ispod površine. Ustrajna, korijenita, nepokolebljiva i sigurna igračica, koji povlači dugo učene poteze, bez vjere u druge pokušaje. Šansa, bezbroj poteza i jedna konačna odluka. Tama nije osvetnica, već detaljno propitkuje,   analizira i zaključuje. Ona želi da ljudi zasluže mjesto u njenom životu kako bi mogli dobiti puninu Svjetla koje čeka. Ono pak želi bez pitanja pokloniti beskrajno mnogo ljubavi, topline i svoju ruku u svakoj oluji. Vjeruje u ljude i oprost.

Autorica prenosi važne lekcije koje je uočila u svom letu na lokacijama unutar sebe i u odnosima s drugima. Stranice Tame su ogledalo ljudske duše, "ich" emocije na pladnju, godine preobrazbe, kolekcija krhotina, balans srca i razuma, izlog ponosnih ožiljaka te zbir niti koje vode do spoznaje što ljubav ne predstavlja ili predstavlja.

Putokazom pokazuje na Svjetlo, važnost utočišta u vlastitom biću, rast i učenje; jer nas ono vodi spoznaji "da je svaka mala smrt možda imala smisla jer...upravo nas je ona naučila, kako zaista živjeti".
Čitajući, imate osjećaj da Vas autorica želi zagrliti, potapšati po ramenu i poručiti - "Sve je u redu! To je život.".

Marija, svaka čast! Moj aplauz i naklon! S nestrpljenjem iščekujem Svjetlo.

Knjiga :))) (link)

Oznake: knjiga, Hrvatska, Književnost, život