K. je zločesta djevojka.
Kučka koja se pojavljuje niotkuda.
Ne vidiš je, ali osjećaš njene vampirske zube.
Pričala mi je...
Sjedile smo za malenim okruglim stolom.
Prinosila je usnama šalicu punu beskofeinske kave začinjenu mlijekom i jednom kockicom šećera.
Ruž je ostavio crvene tragove na bijelom porculanu.
Gospođo, vi patite od neizlječivog nezadovoljstva.
Imate zdravlje, posao, divnog čovjeka, ljubav... - zaustavila sam misli prije izlaska i srknula čaj od peperminta da opeče jezik.
Snimala sam naših 23 godina razlike.
Nasmijala se.
Netko zna nanijeti besprijekoran make up.- naglo je iščupala konac s haljine.
Kad tad će me posjetiti K. - micala je pramen kojim se vjetar igrao.
Ne mogu više jesti svaki dan sladoled od vanilije.
Promatrale smo tok rijeke ispred nas i slušale silovit žubor.
Merlinov glas je lelujao zrakom: "...Na vrhu uvijek ima mjesta..."
Zvono poruke je presjeklo trenutak.
Ponovno se smijala.
Mlada si. Vidjet' ćeš. - srknula je kavu i podigla bradu kao da se inati životu.
Upijam poput spužve i ne komentiram.
Želiš li još kave?- ljubazno upitam.
Može još malo.- nije joj trebalo dugo za odgovor.
Odmjeravala je moju tajnovitost i suzdržanost.
Nitko ne zna što ga čeka iza ugla.
Nikad ne reci nikad. - šutke sam secirala moguće scenarije.
Ne smeta ti dim?
Kimnula sam negaciju glavom.
Htjela je reći koliko je nesretna i tužna.
Opisati kako ju je život samljeo.
Istaknuti da ne vjeruje u ljubav.
Napomenuti da je skrenula s puta kojim je pošla.
Rastumačiti gdje je došlo do kratkog spoja.
Zaustavila se i upitala:
Hoćemo popiti nešto žestoko?
