Kad se hoće, sve se može

utorak , 07.12.2021.


Poznajem one koji pate od kroničnog nedostatka vremena, no i one koji bi mogli napisati knjigu o savršenoj organizaciji. :)

Već 28 godina, moja majka je učiteljica razredne nastave i poljoprivrednica.

Kod nje ne postoji "neću stići" ili "nemam vremena". Uvijek je vedra, nasmijana i nepresušni izvor kreativnih ideja za svoj, trenutno II. razred. Uz obaveze na poljoprivrednom imanju, stigne biti predsjednica Školskog odbora i nije joj teško doma besplatno održati dopunsku nastavu učenicima koji je zamole za pomoć oko učenja. Uspije pročitati jednu knjigu tjedno, uživati u hobiju pripreme kolača, baviti se konjima, kravama, magarcima i preuzimanjem mlijeka drugih mještana...

Zbog toga, vjerujem u onu - "Sve se može kad se hoće!" - ako se posao uistinu voli svim srcem!

Odgojila je nas troje totalno različitih bića, odaslala svakog na svoje putovanje samoostvarenja i podržala izgradnju naših vlastitih poziva.

Okej, biti dijete učiteljice je jedna posebna priča. Zamislite da vam se mama nenajavljeno pojavi na vratima prvog dana u trećem razredu i kaže da će vam biti razrednica naredne dvije godine. Zatim vam kroz glavu prolazi njena strogoća doma, "ne možeš!", "hoćeš se smirit?", "ideš ranije na spavanje!", "briga me što drugi mogu, ti si moje dijete i ti ne možeš!",
"ne valja ti taj sastavak, izostavi te smiješne dijaloge.", "izvoli to odmah ispravit!"... Slušate glas ispred vas i ne možete doći k sebi, okrenete se par puta po prostoriji da vidite sanjate li, ali vas probudi - "M. hoćeš li, molim te, sjesti i prestat' se vrpoljit'?". Dođeš doma i već nabraja "Danas si ovo, danas si ono...". Tata se smije i šapće "Sad si gotova! Tvoj diktator te svuda prati.".

Smiluje se neka sila i drugo popodne na vratima osvane učiteljica Katarina. Meni sunce ozarilo, leptiri po učionici lete, hoću iskočiti iz kože od sreće. :")

- Pozvala me ravnateljica. Ja ostajem u matičnoj školi. Hvala Bogu! Tako je najbolje za nas obje. - obraća mi se nakon što sam se vratila doma poslije nastave, a meni lice nikad sretnije.

- Baš šteta što odeš! - izgovaram te obje umiremo od smijeha.










Oznake: ljubav, majka, mama, vrijeme, organizacija, posao, kolač, Poljoprivreda

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.