Jutros u pola šest me dočekao ovaj prekrasan prizor zimske idile.

Ponukana prizorom, navela sam se na promišljanja; jesmo li danas zarobljeni u vlastitom izobilju? Imamo mnogo toga, a želimo još više. Što više želimo - smatramo kako bez toga ne možemo. Unutar velikog gravitacijskog bunara.

Zapadno kršćanstvo je ušlo u razdoblje došašća, no ono se percipira daleko od svog izvornog smisla; što je pridonijela komercijalizacija, a kao ishod je stvoren obavezni konzumerizam. Možemo sami učiniti da rastemo izvan naših granica. Ovaj period bi trebao biti puno više od upakiranih darova, bezbrojnih kolača, kićenja bora i zapaljene adventske svijeće na stolu. Materijalnost u društvu je odbacila neke od bitosti ovog razdoblja - iščekivanje, nadu, savjesnost, čisto srce i otvorene oči.

Samo mi možemo sačuvati nadu i ljubav. Ove godine se možda ipak smanji rasipništvo te licemjerje. Preživjet će se bez skupog kuhanog vina, kobasa i bez "Adventskih priča" s ulica svjetskih gradova. Iskrenu priču dobrote trebamo potražiti u vlastitim srcima, a potom je graditi počevši u našem domu kao prvoj stanici za izgradnju boljeg i sretnijeg društva. Možda je vrijeme za zapitati se (ako već niste do sada) - koliko je gladnih na ulicama oko nas, bez doma ili osoba s praznim blagdanskim stolom, a koliko je samo djece bez poklona. Svih ovih godina smo bili divni i krasni, a nepotrebna trulež je bujala u nama.

Ove godine, situacija je specifična. Nalazimo se pod restriktivnim mjerama kako bi se povećala sigurnost, no evo nam i prilike odomaka od materijalizma i konzumerizma. Prilike da bismo odvojili vrijeme i zagrlili svoje bližnje, razmislili o istinski važnim pitanjima čovjeka te njegovog djelovanja u društvu, pružili toplu riječ i učinili dobro djelo.

Učinila sam svoje prvo dobro djelo u ovom razdoblju završetka godine, stoga sam ispunjena toplinom oko srca kada znam da jedan čovjek u Hrvatskoj ustaje s nadom i osmijehom na licu, pošto njegova osobna prava koja su povrijeđena u devedesetima napokon bivaju predmetom rješenja.

Sve se može, ukoliko dolazi iz dubine naših iskrenih srca! Učinite dobro djelo - osjećaj topline je nemjerljiv i neprocjenjiv. Vi sami za sebe, uradite ono što volite te što Vas smiruje u svoje slobodno vrijeme; u ovim napetim vremenima. Moja antistresna terapija za vrijeme "prvog vala" je bilo pjevanje (kako god ono zvučalo). Evo jedna prigodna "Hallelujah" s divnom Bernice iz Mađarske: Hallelujah .

Kako Vi provodite svoje slobodno vrijeme sada?

Mislite na vlastito te kolektivno zdravlje i opće dobro - čuvajte sebe i sve oko Vas!



Vaša M.

Oznake: dobrota, ljubav, nada, iščekivanje, Advent, sigurnost, sreća, dobro djelo, Zima

Drage žene, pišem ovo Vama jer želim da se volite svim srcem. Briga o sebi nije luksuz, nije sebičnost, već nam treba biti prioritet. Zaustavite na vrijeme bilo koji čin rodno uvjetovanog nasilja - psihičko, fizičko, ekonomsko, seksualno i slično! Niste učinile ništa krivo ako imate prijatelje, obučete ono što volite, našminkate se, vodite razgovore o čemu želite, popijete kavu s prijateljicama - sve su to poneki od apsurdnih razloga zbog kojih Vas netko može natjerati da se osjećate loše. Nismo mi ničije vlasništvo, niti ćemo ikada biti, ali znam da takav položaj nosi strah, povredu dostojanstva i nejednakost.

Ne treba Vam provjeravanje Vaših odluka ili izmjena istih jer su navodno pogrešne, kontrola nad svakim potezom, neuvažavanje Vašeg mišljenja, prijetnje, briga smijete li nešto reći te kakva će biti reakcija - s obrazloženjem za napade na Vas: "Isprovocirala si me, ti si kriva za moje loše ponašanje, natjerala si me da se tako ponašam i da sam nasilan.". Kada se "oslobodite", vjerujte - najjeftinija smrznuta pizza i skakanje po krevetu će Vam biti nešto najljepše što ste mogli uraditi u zadnje vrijeme. Skakanje je ples i ustanak za život bez nasilja kao temeljno pravo svake žene. Zagrlite svoj život! Zaustavite ih prije negoli završite kao dio mračne brojčane statistike. Potražite pomoć i ne posustajte u realizaciji vlastite nezavisnosti te slobode.

Istodobno, prepoznavanje nasilja nad ženama je iznimno važan osobni, obiteljski, javnozdravstveni problem, a ujedno i problem cjelokupnog društva. Osobni proces osvještavanja o nasilju je različit ponaosob, ali pružanje podrške i pomoći ženama te svakom živom biću - žrtvi nasilja - upišite u sebe kao kod moralne obveze. NITKO ne zaslužuje biti žrtva bilo kojeg oblika nasilja, stoga je potrebna zajednička složnost i suradnja za stvaranje sigurne okoline kako bi svi živjeli SLOBODNO, SIGURNO I RAVNOPRVNO.

Posljednji put ove godine kada sam osjetila da me netko pokušava učiniti manjom od makova zrna u prostoriji gdje je brojnost muškaraca veća, dogodila se situacija da ulazim u prostoriju, a gospodin svima dezinficira ruke te komentira kako bi mi trebalo "DEZINFICIRATI LICE DA SKINEMO TU ŠMINKU", a nakon što pregledava moje podatke u računalnom sustavu - izjavljuje čudno me gledajući "Iznenađujuće, već dosta dugo nitko nije imao tako odličan rezultat.". Iz pristojnosti prema drugima u prostoriji, blago sam se nagnula i došapnula "Iznenađuje Vas zato što sam našminkana ili zato što sam žena? Ili stereotipno smatrate da je ovo područje samo za muškarce?". Ponekad je šutnja znakovit odgovor.

Bez obzira na dob, nemojte nekome dozvoliti da Vas nasiljem priveže u kavezu dok gledate život kako prolazi. Živite vlastiti život i nemojte mu nikada okrenuti leđa jer unutar Vas je sposobnost stvaranja, brige, njege, transformacije te rasta. Izborite se za ženu u sebi koja se izražava i ostvaruje.

(25. studeni - Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama)

(UN photo)

Oznake: žene, nasilje, Pomoć, UN, razumijevanje, društvo, sigurnost, sloboda