Pismo Bogu

nedjelja , 28.11.2021.



Jedino me ti gledaš dok hodam, zaplačem na nekoliko sekundi i nastavljam kao da se ništa nije dogodilo.
Zajedno ponavljamo tu radnju svakog dana.
Pa ipak, ne zazivam te.
Ne tražim te u građevinama.
Ne pišem o tebi.
Ne tumačim te nikome.
Mi razgovaramo tišinom.
Pričaju, a hodaju miljama daleko.
Sačuvaj me njihova trona i spomena.
Nama ne trebaju epiteti za par riječi.
Svi znaju da više voliš djela.
Ti ne nosiš ružičaste naočale.
Nikada ne bih organizirala tvoj pogreb.
Tebi ne moram šaputati grijehe.
Sjećaš li se kišnog utorka kada si me poslao na svijet?
Nepoznati, hvala!
Odmaknuo si nož s mog tijela.
Udahnuo zrak dok sam bila pod vodom.
Ugasio vatru kad je palila moju kožu.
Sve si zaustavio na vrijeme.
Milovao si mi kosu dok sam spavala prognana od sebe.
Povraćala sam otrove, a ti si me držao za ruku.
Oh nedodirljivi, ti nikada nisi odustajao.
Dopustio si da letim.
Stajao uz mene na svim stranama mjeseca.
Stavljao jasmin na čelo da se otvori u tami.
A mogao si uzeti pušku, trčati za mnom i pucati bez prestanka.
Ostaviti me da ležim u krvi koja natapa mahovinu.
Zarobiti vječno rosu u mojim očima.
Mogao si pustiti demone da me povedu u šetnju kroz svaki krug.
Mogao si slušati njihov smijeh.
Ali čuo si svaki vrisak.
Oduvijek ti.
Šutnjom razgovaraš s nama u središtu solarnog sistema.

Još ti nisam priznala, ne mogu biti sretna.
Ne, ako su oni do mene na koljenima.
Ostani i sada ovdje uz njih.
Iako znam da si tu.
Osjećam potrebu da izgovorim.
Strah me da si se umorio od nas.

Ti već znaš kako ova priča ide.
Kako su sve bajke završile.
I kakvo će biti jutro poslije noćne more ispred nas.
Prošle sekunde i buduće minute.

Susrest ćemo se kada naša zajednička povijest dođe kraju.
Možda.
Oprosti.
Amen.




Oznake: pismo, noć, Advent, nedjelja

Potražimo dobrotu i ljubav u svojim srcima

utorak , 01.12.2020.

Jutros u pola šest me dočekao ovaj prekrasan prizor zimske idile.



Ponukana prizorom, navela sam se na promišljanja; jesmo li danas zarobljeni u vlastitom izobilju? Imamo mnogo toga, a želimo još više. Što više želimo - smatramo kako bez toga ne možemo. Unutar velikog gravitacijskog bunara.

Zapadno kršćanstvo je ušlo u razdoblje došašća, no ono se percipira daleko od svog izvornog smisla; što je pridonijela komercijalizacija, a kao ishod je stvoren obavezni konzumerizam. Možemo sami učiniti da rastemo izvan naših granica. Ovaj period bi trebao biti puno više od upakiranih darova, bezbrojnih kolača, kićenja bora i zapaljene adventske svijeće na stolu. Materijalnost u društvu je odbacila neke od bitosti ovog razdoblja - iščekivanje, nadu, savjesnost, čisto srce i otvorene oči.

Samo mi možemo sačuvati nadu i ljubav. Ove godine se možda ipak smanji rasipništvo te licemjerje. Preživjet će se bez skupog kuhanog vina, kobasa i bez "Adventskih priča" s ulica svjetskih gradova. Iskrenu priču dobrote trebamo potražiti u vlastitim srcima, a potom je graditi počevši u našem domu kao prvoj stanici za izgradnju boljeg i sretnijeg društva. Možda je vrijeme za zapitati se (ako već niste do sada) - koliko je gladnih na ulicama oko nas, bez doma ili osoba s praznim blagdanskim stolom, a koliko je samo djece bez poklona. Svih ovih godina smo bili divni i krasni, a nepotrebna trulež je bujala u nama.

Ove godine, situacija je specifična. Nalazimo se pod restriktivnim mjerama kako bi se povećala sigurnost, no evo nam i prilike odomaka od materijalizma i konzumerizma. Prilike da bismo odvojili vrijeme i zagrlili svoje bližnje, razmislili o istinski važnim pitanjima čovjeka te njegovog djelovanja u društvu, pružili toplu riječ i učinili dobro djelo.

Učinila sam svoje prvo dobro djelo u ovom razdoblju završetka godine, stoga sam ispunjena toplinom oko srca kada znam da jedan čovjek u Hrvatskoj ustaje s nadom i osmijehom na licu, pošto njegova osobna prava koja su povrijeđena u devedesetima napokon bivaju predmetom rješenja.

Sve se može, ukoliko dolazi iz dubine naših iskrenih srca! Učinite dobro djelo - osjećaj topline je nemjerljiv i neprocjenjiv. Vi sami za sebe, uradite ono što volite te što Vas smiruje u svoje slobodno vrijeme; u ovim napetim vremenima. Moja antistresna terapija za vrijeme "prvog vala" je bilo pjevanje (kako god ono zvučalo). Evo jedna prigodna "Hallelujah" s divnom Bernice iz Mađarske: Hallelujah .

Kako Vi provodite svoje slobodno vrijeme sada?

Mislite na vlastito te kolektivno zdravlje i opće dobro - čuvajte sebe i sve oko Vas!



Vaša M.

Oznake: dobrota, ljubav, nada, iščekivanje, Advent, sigurnost, sreća, dobro djelo, Zima

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.