Rijeke su šaputale da je zabranjeno dotaknuti tebe.
Zaboravile su da goruće srce titra za čežnje.
Planeti su napokon smjestili sebe.

Egzotiku upoznah kroz tvoje kretnje.
Zaronih u mirne oceane
i potražih bisere sjajne,
osjetih ubod meduze strepnje.

Na tlu od zagrljaja posadismo sjemenke trajne,
gdje se dvije ptice poljupcima hrane.
U vremenu kad se lome grane,
stigne čas da se krilima mahne,
odabiru se vječno jednake strane.

Album sam kojeg godinama listaš.
Ispuni ga slikama koje oduvijek snivaš.
Zar sam stvarno jedina koju u sebi skrivaš?

Tajna oaza u zelenilu tvog oka
- preduboka i preširoka.
Izgubljena u galaksiji tebe u trenu.

Obelisk sam tvoj i ne budi me snenu.
Dok naše zvijezde ne uvenu,
dok god nam imena u kamenu ne uklešu.

Oznake: ljubav, snaga, Zajedništvo, mjesec ljubavi, srce, zaljubljenost, galaksija, svijet, ljudi, sreća, brak, veza

Kao što sam obećala, tipkam Vam drugi dio mog izvještaja o gradu Aschaffenburgu. Vrijeme je kaotično: veoma vjetrovito, hladno i povremeno se pahulje prosipaju sa sivog nebeskog tepiha . Prvo što mi je zaplijenilo pažnju je nekadašnja, bivša barokna gradska palača grofova Schönborn iz 1681. godine, a današnji Prirodoslovni muzej koji obuhvaća sekcije botanike, zoologije, mineralogije te geologije fokusirane na regiju Spessart (niz niskih šumovitih planina u državama Bayern te Hessen) s posebnim osvrtom na floru i faunu oko rijeke Majne.

Župna crkva "Unsere Liebe Frau" se spominje u dvanaestom stoljeću, a kamen temeljac današnjeg baroknog zdanja je postavljen u osamnaestom stoljeću.

Kolegijalna crkva posvećena svecima Petru i Aleksandru je obdarena dugom povješću koja seže do desetog stoljeća te sadrži izvanredna djela povijesti umjetnosti. Građena je kao rimska bazilika s kasnijim ranogotičkim elementima, ali odraz je i stilova sve do sedamnaestog stoljeća. Poznata je po djelu slikara Matthiasa Grünewalda - "Beweinung Christi". Prethodno se od osmog stoljeća ondje nalazio benediktinski samostan posvećen svetom Mihaelu. U muzeju u bivšoj kaptolskoj kući su prikazani povijesno - crkveni predmeti. Do crkve se dolazi stubištem uz koje se nalaze kipovi svetog Petra i Aleksandra. Dio crkve jest sačuvano raspelo iz otonskog perioda, a radiokarbonska analiza je odredila nastanak u godine oko 980.

Ispred crkve se nalazi fontana izgrađena 1882. godine, ali nakon uništenja u Drugom svjetskom ratu ponovno je obnovljena 1998. godine.


Ovdje završavam još jednu šetnju Aschaffenburgom.

Vaša M., veliki zagrljaj! :)

Oznake: Aschaffenburg, grad, urbanost, povijest, šetnja, znamenitosti, umjetnost

Djevojčica se igra s vršnjacima skrivača.

Sakrivena je i čeka.

Nekoliko godina stariji adolescent joj prilazi s leđa te stavlja ruku oko prsa.

Pokušava joj zarobiti ruke i oboriti je na tlo.

Djevojčica se jedva uspijeva othrvati te dati u bijeg.

Mlade djevojke i dječaci provode svoje ljetne dane u slobodi od škole.

Susjed srednje dobi, oženjen čovjek i politički aktivan u svojoj općini, dolazi do njih te im predlaže da plešu za njega; nakon nekoliko minuta općenitog razgovora.

Usput, utvrdi da bi se sada trebale zabavljati s muškarcima srednje dobi, čisto onako - "radi prakse".

Gospođica zadovoljno korača ulicom.

U crvenoj lepršavoj haljini i visokim platformama.

Ususret joj dolazi namrgođeni muškarac i pljune ispred nje: "Droljo!"

Za vrijeme vožnje tramvajem, u kutku nasuprot vrata stoji čovjek odjeven u crno.

Na licu mu sunčane naočale.

Iskorištava gužvu i pokušava trljati svoje tijelo o ženu koja se nalazi ispred njega.

Žena se odmiče, a on se opet "nevino" približava.

Okrenula se i obratila: "Kada se misliš prestati nabijati?"

"Tko? Ja? Nisam ništa!" (Izlazi za deset sekundi na Glavnom kolodvoru i bježi.)

Žena sjedi ispred starijeg muškarca u prostoriji punoj ljudi.

Obraća joj se na uho i govori:

"Vi pokazivanjem svojih listova samo izazivate. Da je neka druga vlast u pitanju, ne biste takvi hodali ulicom."

"Kakav ćeš ti posao obaviti? S dva "štapa" gore i dva "štapa" dolje? Primi se bolje one stvari i kuhače. Dvjesto grama parizera će to uraditi?" - s podsmijehom i sigurnošću u snagu.

"Trebali bi dezinficirati tvoje lice i skinuti tu šminku jer tako ne izgledaš pametna." - netom prije pisanja ispita. "Oh, tko bi rekao da imate sve točno. Ovo mi se dugo nije dogodilo." - nakon završetka ispita.


(...)

"M., zašto si našminkana? M., zar moraš nositi haljine? M, zar ti uvijek budeš takva?"

Jesam, moram i budem, zato što mogu (jednom za svagda).

Oznake: sloboda, tolerancija, stop nasilju

Zalijepljeni dozivamo Lunin sjaj.
Otopine tišine rastu u gorki jecaj.
Blijeda koža smrznuto diše.
Predvečerje prolazi, sve tiše i tiše.

Na odru bjeline,
ogledalo tmine.
Tamnice i špilje nepoznate dubine.
Glasne slutnje tiho sakrivene.
Pojedene snove i usisane topline,
gutaju i kradu gorde raspukline.

Kristali u krletci zaključani.
Ispod zaleđenog jezera ključ.
Silovito udahni.
Ugrabi luč.
Digni roletne,
nek' zjenice procijene.
Ne budi slijep,
zakrpaj rascjep.
Ne otvaraj lijes.
Ne kopaj jamu.
Upali krijes.
Pronađi putanju.

Sumračni tunel zatrpaj.
Odsviraj ugođaj.
Zapjevaj oproštaj.
Oblačne more naciljaj.
Praskozorje dozovi urlikom vatre.
Slomljeni orlovi sudbinu prate.
Ranjeni lete, visinama plamte.

Oznake: lirika, svjetlost, mračno doba, čovjek zmaj, život, tuneli, snijeg, led, snježna oluja, visinama, sjaj

Miris toplog kravljeg mlijeka i pokošene trave koja je pozivala malene dječje nogice na lutanje za osmijesima. Odrastali smo uz ljupke priče seoskih baka i prikaze s crno - bijelih fotografija iz njihovih mladosti. Sunčane zrake kupale su naše igre, a hladna zima donosila slalome s najviših seoskih uzvisina. Zelena polja su grlila naša jutra i ispraćala naše noći. Ručice su nam milovale krave i konje; koje naši roditelji požrtvovno uzgajaju još i danas. Naše najljepše more su bili ribnjaci, a šumski puteljci mjesta za sanjarenje o budućnosti. Kapelica sv. Antuna u centru sela je ispratila naše odrastanje pod zvijezdama. Svako iskradanje je značilo udahnuti našu oazu podno Moslavačke gore. Kada bi jedan imao posla kod kuće, znalo se da stiže "mali čopor" u pomoć - sudjelovati u istrpavanju kukuruza, ječma, pšenice, tritikala, sijena, berbi vinograda ili pripremi silaže. Obrstili smo svaku voćku koju bi ugledali i nitko nam nije zamjerio jer su poručili da na nama svijet ostaje.

Gdje god sam pošla i gdje god sam došla, nigdje nisam osjetila ljubav koja je bila u našim srcima kada smo pekli kolače od moslavačke zemlje i mljevene cigle. Nigdje kao u doba žutih žganaca, šćipanaca, domaćeg kruha, gibanice i urlika koji su se orili našim dvorištima. Okupljanja u vrijeme dolaska na mljekaru kada bi naši očevi žestoko raspravljali o politici, životu na selu te izazovima vremena. Ponekad smo razgalili srca starijih koji su odlučili zaigrati graničara, lovice i skrivača. Nismo ni slutili da će se zrelost približiti i odaslati nas diljem Hrvatske te svijeta. Ništa nas nije zanimalo osim "biti zajedno" u simbiozi s prirodom našeg malog mjesta izdvojenog od urbane vreve.

Kod bake Drage bi nas dočekao narezani domaći špek, a naša stara Roza bi nas čekala da je odvedemo ruku pod ruku na groblje. U predvečerima, susjed Mirko bi nas okupio kod svog zdenca i prepričavao nam moslavačke legende te predaje. Otputili smo se posjetiti Anu na kraju sela koja je jedva dočekala da stigne ogromno društvo. Oronule i obrasle kuće su nas dozivale istražiti i potražiti u njima postojanost "Babe Roge" ili "Željeznog Djeda" zbog kojih smo treperili od dobrote. Priče djeda Joce o djetinjstvu, životu poslije rata, dječje brojalice bake Marice te izložbe stolarskih predmeta majstora Steve samo za naše oči. Pješačenje prema školi i natrag kako bi upijali naše okruženje te proveli što više vremena skupa. Izleti na Garić grad u potrazi za zmijom u kojoj je zarobljena prekrasna kneginjica. Zatvoreni mlin starog Žohara kao simbol onih prije nas. Dječje duše i priroda Moslavine.

Čuvam u sebi mirise moslavačkih šuma i polja, poglede s proplanaka, zvukove radnih strojeva, neumornost poljoprivrednika u marljivosti, sjećanje na toplinu ljudi i žubor rječice Srijedske. U blizini sudbinske ljubavi Sudetinog Mora i njegove Šu.

Oznake: Moslavina, djetinjstvo, priroda, sjećanje, radost, sreća, ljuba, rodni kraj, nostalgija

Izustila bi moja majka uz prevrtanje očima: "M., zar baš moraš o takvim temama?". Negdje između straha, stresa i zabrinutosti s obzirom na dane kojima smo obavijeni i steguti, kada imam vremena za unutarnje monologe primjećujem... Nama ženama dolaze ponekad "neobjašnjivi dani" u mjesecu. Pomislim često u toj mjesečnoj fazi - "Blago muškarcima i činjenici da nikad neće osjetiti Predmenstrualni sindrom (PMS)." Jedino što ga Vi osjetite na svojoj koži, nažalost. Kako se Vi žene nosite s tim stanjem? Kako Vi muškarci gledate na period kada ne možete objasniti sami sebi kakve li su to čudnovate te šarolike promjene ponašanja kod Vaše partnerice, prijateljice, sestre, majke?

Već tri dana tulim za svaku sitnicu - zbog vijesti, zbog ponekih stihova, glazbe, zbog prolaznosti života, zbog "ne znam ni sama zašto". Ovaj moj samo zaključi "evo ga, raspoloženje se bipolarno mijenja iz sata u sat - slijedi nekoliko dana života - moram biti manji od makova zrna i paziti na svaku riječ". Svaki "ženski cvijetić" ima zasebne reakcije - fizičke, psihičke, emocionalne. Ne znam jede li mi se slatko ili slano, jesam li uopće gladna, smije li me se nešto upitati ili ujedam, na licu izbija prištić Himalaja, grudi kao prenapuhani baloni, umor od 0 - 24, aktivna nesanica, u trbuhu osjećaj kao da kamenje nosim u sebi.

Uskoro plešem, pjevam, smijem se i na snazi je "disco" u kući. Nakon toga optužim ovog mog par puta da me ne voli. Njemu ništa nije jasno, zbunjeno me gleda i tješi me, a potom nastupi dan kada olakšanje stigne; on dolazi s posla, a ja otvaram vrata nasmiješena od uha do uha - znak da može mirno živjeti narednih mjesec dana (P.S. Fantastično me trpiš, pusa!).

"Alat" za uspješno brisanje suza.

U nekim zemljama se dogodila "revolucija" za žene jer se pokušava provesti borba protiv "menstruacijskog siromaštva", stoga je primjerice Škotska jednoglasno odlučila da tamponi, ulošci i menstruacijske čašice za
žene te djevojke budu besplatni. Istodobno, razvija se sustav kako bi svakoj ženi bile osigurane potrebite higijenske potrepštine za "one dane u mjesecu". Prema statistikama, mnoge pripadnice ženskog roda nemaju
dovoljno financijskih sredstava kako bi pribavile higijenske proizvode, već se služe novinskim papirima, krpama, toaletnim papirom ili drugim improviziranim dosjetkama. Rezultati istraživanja Youth19 su pokazali da čak dvanaest posto mladih djevojaka izostaje iz škole pošto si ne mogu priuštiti nužno. Određene države odlučile su smanjiti porez na navedene higijenske potrepštine, a Novi Zeland ih uvodi u škole kao dostupne svakoj djevojci te besplatne. Ne trebamo napominjati da u određenim zemljama u razvoju, djevojke trpe diskriminaciju zbog menstrualnog ciklusa.

Kao pripadnica ženskog roda, smatram da higijenske potrepštine namijenjene za "one dane u mjesecu" kada nas prati "crvena prijateljica" ne smiju biti LUKSUZ. Isto tako, protivim se tabuizaciji te odbačenosti ove tematike. Ovo su mali, ali veliki koraci za nas žene jer "ona" je biološki dio nas tijekom velikog dijela života. Menstruacija je dio naše posebnosti.

Oznake: žena, menstruacija, predmenstrualni sindrom, život, mjesečno.

Zanimalo me što se nalazi unutar naselja Leider, u kojem živimo, u gradu Aschaffenburgu - proradio je moj povjesničarski duh i senzibilitet. Nalazimo se na obali rijeke Main. Oduševljena sam šetnicom uz nju koja se nalazi dvjestotinjak metara od našeg doma (iako sam pomalo paranoična što se tiče velike količine vode u mojoj blizini).

Veoma volim divne karte iz devetnaestog stoljeća pa Vam postavljam jednu da uvidite geografski smještaj.

Na izlazu prema gradu se nalazi malena kapelica koja je služila kao dio urbane ustanove srednjeg vijeka za prihvat oboljelih od gube. Prema izvorima, kapelica se nalazila dvadeset stepenica od specijalne bolnice, a prvi put se spominje 1574. godine. Ovako je zabilježena na fotografiji iz 1900. godine nakon redizajniranja u osamnaestom stoljeću.

Danas je svjedok vremena o vjeri te jedini "preživjeli" dio spomenute bolnice.

Iza nje se nalazi "mini parkić" kao dio spomen - obilježja.

Nedaleko od kapelice se nalazi rimokatolička "Die Kirsche St. Laurentius" koja se prvi put spominje u 1340. godini.

Godine 1921. je osnovana župa pod nazivom "St. Laurentiuspfarrei", a kamen temeljac za novi izgled je postavljen sljedeće godine trudom župnika Friedricha Brune Kranea.

Danas je uistinu grandiozna.

Ispred crkve se nalazi fontana umjetnika Erwina Ragera iz 1978. s monumentalnom kuglom od vapnenca koja simbolično dočarava povezanost čovjeka i životinja.

Pusa i zagrljaj iz Leidera.

Vaša M. :)

Oznake: Njemačka, urbanost, grad, povijest, Kultura, religija, svakodnevica, život, arhitektura, voda, priroda