Rijeke su šaputale da je zabranjeno dotaknuti tebe.
Zaboravile su da goruće srce titra za čežnje.
Planeti su napokon smjestili sebe.
Egzotiku upoznah kroz tvoje kretnje.
Zaronih u mirne oceane
i potražih bisere sjajne,
osjetih ubod meduze strepnje.
Na tlu od zagrljaja posadismo sjemenke trajne,
gdje se dvije ptice poljupcima hrane.
U vremenu kad se lome grane,
stigne čas da se krilima mahne,
odabiru se vječno jednake strane.
Album sam kojeg godinama listaš.
Ispuni ga slikama koje oduvijek snivaš.
Zar sam stvarno jedina koju u sebi skrivaš?
Tajna oaza u zelenilu tvog oka
- preduboka i preširoka.
Izgubljena u galaksiji tebe u trenu.
Obelisk sam tvoj i ne budi me snenu.
Dok naše zvijezde ne uvenu,
dok god nam imena u kamenu ne uklešu.