da-pu-ri-to-jo

18 listopad 2022


(Mikenski da-pu-ri-to-jo ~ labirint)



što si to učinila

čini mi se da sam ostala zarobljena u suncu
kamenom puteljku
prašini

nikad nisam bila spremna otrgnuti se

bez pokušaja si u neznanju

zašto
za koga

teško je postati daždevnjak
sanjati ovdje i ondje
vrtjeti sreću oko malog prsta

za ljubav
za sebe





Oznake: priroda, ljubav, odnosi, odabir, život, put, hod, odrastanje, razvijanje

Dobrodošao, noćni leptiru

15 lipanj 2021






Stalno nosim crnu haljinu.

Zar nije kamen s mojih leđa prokleto težak?

Odguraš ga, ali ponovno naraste.

Dok svi spavaju, letim s noćnim leptirima.

Hvataš me po svim zidovima pa me nježno držiš na svom velikom dlanu.

Zalijevam papir krvavim suzama.

Sakupljaš svaku kapljicu i čistiš potoke.

Nebo nema nijedne zvijezde jer su sve bile na mom tanjuru.

Svaku sam uspjela pojesti.

Toliko je svjetlosti ispod moje kože, ali tama isparava gdje god da dotaknem.

Kako mi uspijevaš obući vjenčanicu?

Odijevaš, šiješ, krpaš i izbjeljuješ.

Sjena me ispija do dna.

Gdje si našao ljestve do vrha mjeseca?

Bojim se.

Znaš da stalno hodam na klimavoj visokoj potpetici.

Za tren se pretvaram u šišmiša koji se skriva u tvojim odajama.

U najtamnijem i najudaljenijem kutu.

Ne bojiš se. Privijaš me na grudi i držiš čvrsto da ne odletim u daleku, mračnu noć.

Kada se soba pretvori u mećavu, tvoja toplina sve otopi.

Dok nepomično ležim, polumrtva i nestala,

režeš misli, ulaziš i zadihano vičeš – „Idem s tobom!“.

Kažeš da ti je samo tren dovoljan da protrčiš kroz praznine između mojih redaka.

Nepozvan si se uselio, a toliko dobrodošao.

U vlaku sam naslonila glavu na tvoje rame.

Putujemo stalno, a ne putujemo nigdje.

Mladenka bez krila i kradljivac svjetlosti u provaliji.

Nebo gori, raspada se i utopljeno leži,

a ti znaš kako ga sakupiti u malenoj čaši.

Kroz staklo nam se zjenice dodiruju, miluju i šapuću

da tvoj bljesak ne živi bez moje tmine.







Oznake: ljubav, galaksija, nebo, zvijezde, život, put, svemir, muškarac, žena

Kapetane, jedinoga broda

25 ožujak 2021

Ako pružiš srce na dlanu svima,
rastu ti anđeoska krila,
što tama ih je davno skrila,
tamo gdje vlada jedino zima.

Žeravicu si svoju ponudio,
da osmijeh oko tebe dugo traje.
Zvijezde sada sjaje
jer si demone osudio.

Treba ih zatrpati u bezdane špilje,
neka trajno šute
i sakupljaju komadiće dobrote prosute
u kojoj se skriva ranjivosti obilje.

Svijet te na koljena ponekad srušio.
Napravi mu do sebe mjesta,
da zagrliš ga smjesta.
Na urlike si mračne oglušio.

Ljubav je tvoj jedini pravac,
kojim uvijek maleni idemo.
Pobjede i poraze nižemo.
Dok god se držiš za jedan lanac, preskočit ćeš strašni klanac.

U svima se svjetlost skriva,
no ponekad daljinama pliva.
Kao ledenjak svoje sunce čeka
da postane morska pjena meka.

Mašeš onom koji je do jučer nosio odijelo stranac.
Ponovno rođen,
hrabrošću vođen,
usmjeravaš obzoru čelični pramac.




Oznake: pjesma, život, more, brod, kapetan, borba, osobnost, put

la magie de la vie:)

03 veljača 2021

Nalazite se u mračnoj, čudesnoj i gustoj šumi. Noć Vam sakriva puteljak. Priznajete, pomalo se plašite. Ispustit ćete pokoju suzu u vrebajućoj džungli. Nastavljate put, znajući da se negdje oko nas nalazi roj veselih krijesnica. Ne vidite ih, no morate ići dalje. Prekidač za trag vruće žarulje se skriva u Vašim mislima. Penjete se na vrhove prstiju i puštate da spektar sunčane svjetlosti leti daleko ispred Vas. Vjerojatno ste duboko u svojim jamama iskopali vrijedan bakin savjet koji ste slušali iznad najslasnijeg kolača - "ti si zlato, rasprši svoj sjaj!".

Susreli ste u magičnoj avanturi maleno lane koje bespomoćno traži svoju majku. Tražite i Vi jer takva nit u najmračnijim gustišima, riše dugu iznad Vas iza koje lete feniksi i skakuću čarobni jednorozi. Zar nam nije onaj jedini san kojeg snivamo nepredvidljiva priča u kojoj ne možemo odabrati hoće li nas zgrabiti i pojesti veliki medo ili ćemo veselo doskakutati do čistine na kojoj se odvija ples leptira? Dok tako šetate u mraku, zaključili ste da nije ovo nesretna bajka u kojoj će ljutita vještica poslati silovitu oluju. Ustvari, neće postati takvom jer ako je vještica stvarno stvori, mogao bi to biti tornado koji će pročistiti Vaš put, uhvatiti Vas u vir te ispustiti kod velikog čarobnjaka. On bi Vas mogao probuditi i dokazati da čarobnjaci ne postoje. Svi magični recepti spavaju u Vama. Vi ste jedini komadić svemira koji možete pretvoriti u vatromet sreće, note smijeha i vulkan ljubavi. Kada odlomite pokoju zvijezdu, nećete izgubiti puno. Samo ćete darovati najdragocjeniji putokaz onima koji su usnuli u tmini jer ne zaboravite - Vi ste isto možda bili tamo.

Sigurno ste pomislili - "Zašto baš ja na tom putu; u kojem sam bezbroj puta upao u skučenu, neobilježenu rupu?", a onda nakon bezizlaznog ležanja u sivoj kišnici, gledate u konopac kojim se polako penjete do vrha. Krajolik je nov, a Vi na svježem proplanku širite ruke i udišete dan jer svi događaji u čarobnoj šumi ne ovise samo o Vama. Osvrtanjem oko sebe, upoznajete i shvaćate da postoji nekoliko linija za koračanje u daljinu. Kada se kazaljke na Vašem satu zaustave, svi ti putevi vode do iste točke, ali na Vama je da odaberete i ugrabite onaj svjetlucavi te šećerni oblak- samo Vaš. Velika je dogodovština putovati iz dana u dan, osjetiti hladnoću i vrućinu, ali ako ste se smjestili i uhvatili za mekane obrise što lebde - sretno i ne zaboravite, mnogo je šuma te oblaka ispred nas!





Kako je na Vašem putu ovih dana? Padaju li kiše ili Vas obasjava sunce? Jeste li na svježem proplanku ili koračate džunglom?


Vaša M.




Oznake: život, pozitivne misli, Izazovi, put, ljubav, potraga, čovjek, sudbina

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.