Oznake: school, školstvo, psihologija, stručni suradnici, Obrazovanje, odgoj

- Bili smo prekjučer u gradu i parkirali pokraj pravoslavne crkve.
- Da, i?
- Fotografirala sam ovo. Dođi vidjeti. Piše srebrnim slovima na žutoj fasadi: "Hristos je *eder". Sram me uopće izgovoriti. Čudan je osjećaj vidjeti takvo bogohuljenje. Bez obzira što nisam te vjeroispovijesti. Par koraka dalje, na drvenim vratima su bile izrezbarene svakakve prostote.
- Znaš kakvo je stanje u našem gradu.
- Da, ali isti ti ne vole da se njihovo napada. Puno toga dolazi od kućnog odgoja. Kakvi su to ljudi koji napadaju nečiju vjeru? Nije bitno s koje strane. Uopće nije bitno. Gdje se dogodio zastoj? Umjesto da uče ili popune poslovne prostore po gradu. Na svakom drugom lokalu su zalijepljeni smeđi papiri. Prazno, prazno, prazno. Što se događa? Ljudi spavaju? Grad spava? Zemlja spava? Planeta?
- U razredu vidim da su djeca naša najveća nada. Oni koji ne idu na katolički vjeronauk žele ostati u razredu ili su se čak upisali. Rekla sam im da ne moraju ostati, nitko to ne očekuje i ne traži od njih. Pričali smo na satu razrednika o tome. Čudila sam se. Kažu mi, "Nastavnice, Bog nam je svima isti. Ljudi smo i Isus nas voli. Isus je stalno s nama. Ne možemo ga podijeliti na moj i Dejanin. On je naš, a mi smo Njegovi". Poslije zaključiš da će sve biti u redu i da su već sada pametniji od mnogih.

Oznake: Religij, mentalitet, ponašanje, odgoj, Obrazovanje, Kultura

Koja je svrha učenja povijesti?
Zašto je važno učiti povijest?

Ona omogućava bolje razumijevanje sadašnjosti, a posebno suvremene društvene fenomene te izazove koji su posljedica povijesnog kontinuiteta. Predstavlja svojevrsne smjernice za budućnost. Pomaže u razumijevanju vlastitog nacionalnog i kulturnog identiteta te treba pozivati na prihvaćanje i poštivanje drugih nacionalnih i kulturnih identiteta. Koristi se za razvijanje različitih vještina poput analiziranje, lociranja, povezivanja, interpretacije, zaključivanja, razvitka kreativnosti te emotivne inteligencije, kritičkog prosuđivanja, moralnog rasuđivanja...

Pravilnim poučavanjem, u sklopu odgoja i obrazovanja, može poticati na poželjne vrijednosti i stavove poput tolerancije, empatije, solidarnosti, poštivanja ljudskih prava, uočavanja stereotipa i predrasuda te njihovo odbacivanje, građanske odgovornosti...

Trebala bi poticati komunikaciju, suradničko učenje, proaktivno učenje, znatiželju, istraživački duh, pismeno izražavanje, maštu...

Sažeto, povijest bi trebala biti putokaz. Putokaz za izgraditi bolje sutra.

Dragi roditelji, nastavnici i nastavnice,

odgajajte i poučavajte djecu protiv veličanja totalitarnih te autoritarnih režima.

Nevjerojatno je da nastavnici mogu komentirati kako ne vide ništa sporno u zločinačkim obilježjima. Ili tvrditi kako maturanti ne znaju i nisu upoznati s fašizmom.

Istodobno, van zdravog razuma je proslava i parada svake godine u Zagorju, u čast diktatora i njegovog sramotnog režima.

Tako budućnost postaje zabrinjavajuća.

Oznake: povijest, kolač, odgoj, Obrazovanje, kućni odgoj, nastavnici

- Tko je smislio pravila ponašanja i zašto moram u školu? Hoću ići spavati u jedanaest sati, ali mi mama ne dopušta jer kaže da ću biti iscrpljen i da djeca moraju ići u normalno vrijeme na spavanje. Ali ja imam svoje mišljenje! Ona kaže rečenicu "dok si pod mojim krovom". Sigurno znaš i sama, nisi ti baš stara. Hjoooooj!

- Znam i slušala sam istu rečenicu dok god nisam završila školovanje. Navikni se. Sve je to dio i čar odrastanja. Vrlo vjerojatno sad kolutaš očima. Naravno da smiješ izreći svoje mišljenje, ali krajnju odluku donose roditelji. Jednog dana ćeš biti odrasla osoba i shvatiti što znači odgovornost, briga i ljubav prema djetetu. Budi zahvalan za sve što čine za tebe. Moraš imati razumijevanja za roditelje, isto kao što oni imaju za tebe i tvoje postupke. Prevrti film pa budi iskren.

- Pa nisam baš bio dobar...

- Onda?

- Imaju pravo. Ali kad ja želim...

- I tvoji roditelji isto tebi žele samo najbolje. Pričali smo već o tome. Puno, puno puta.

- Ha - ha - ha, zaključio sam da je mama vrhovni šef, a ti advokat.

- Zašto?

- Ti uvijek imaš živaca za istrage, rasprave, raspetljavanja, savjete... I preslične ste! Što jedna kaže par sati prije, druga kasnije ponovi. Zato je ona rekla da uvijek prvo tebe moram pitati smijem li nešto uraditi kad sam s vama. Ti ćeš odgovoriti ono što bi ona odgovorila. Mogu ti samo reć' da ćeš jednog dana bit' dobra mama. Čekaj, zove me Tin. Čekaj da mu snimim glasovnu.

"Javim se kasnije, zove me mama".

- Aha, čujemo se navečer ako te zove mama.

- Ma neeee! Pa kažem za tebe. Ne govorim nikada maćeha jer mi se ne sviđa ta riječ. Ne da mi se objašnjavati s kim razgovaram.

- Joj, sad si me piknuo ovom rečenicom, ali ipak dovijeka moraš znati da je tvoja mama najvažnija. Hvala što me cijeniš. Meni je drago da ti mogu biti podrška na životnom putu.

- Ja sam zapravo bogat.

- Kako to misliš?

- Imam vas četvero, sestru i svi se slažemo predobro. To je bogatstvo!

Oznake: odgoj, Obrazovanje, odrastanje, roditelji, život, dijete

Oznake: školstvo, digitalno doba, odgoj, Obrazovanje, društvene mreže

Zašto bismo trebali "popustiti" nerealnim dimenzijama savršenstva kakvima nas svijet svakodnevno "bombardira"?

Poznanica me upitala jednom: "Hjoj pa kako to da još nisi sredila nos? Sve je super na tebi, samo da taj nos središ! Ne paše ti uz ostatak lica.". Nekako mi se to tada uvuklo u uho, ukopalo, počela sam sumnjati i ponekad fotografirati profil nosa. Javio mi se negdje, ispred ogledala i propitkivanja, onaj glas koji je začuđeno upitao - "Što to izvodiš? Zašto bi morala izgledati onako kako netko tvrdi da bi se trebalo izgledati?".

Moja prijateljica nije htjela provoditi slobodno vrijeme, u doba gimnazijskih dana, s društvom jer je u sebi ponavljala "Kada bih izgledala kao drugi, bilo bi drugačije." Rastrgana između potrebe za "stapanjem" s okolinom, srama i mržnje prema sebi samoj. Priznala je to tek na prvog godini fakulteta.

Isto tako, bila sam šokirana kada mi je rođakinja, dvanaestogodišnja djevojčica, rekla da su je vršnjakinje pozivale da dođe na stranu u školi i rekle joj: "Moramo ti reći da bi izgledala puno bolje da imaš veće grudi i guzu." Sinu od moje prijateljice su usadili vršnjaci u glavu rečenicu "Ja nisam lijep jer nemam...".

"Hrabar/hrabra si jer si nešto obukla!", "Dobila si koju kilicu, jesi li trudna?", "Bio/bila bi tako zgodan/zgodna da...", "Na tvom mjestu, ja bih..."

Servirana univerzalna ljepota ne bi trebala biti "TREND", ali danas uvelike utječe na samopouzdanje, samopoštovanje, sram, razvija komplekse i negativnu samokritičnost.

Smatram da bi se ljubav prema tijelu te sebi i zalaganje protiv #bodyshaming trebalo neprestance promicati, a pogotovo u školama jer suvremeni teror o idealnom izgledu najviše pogađa djecu i mlade osobe, na dnevnoj bazi zbog utjecaja društvenih mreža. Takve teme u sklopu odgoja i obrazovanja znače prevencija negativnih slika i moderan hod u skladu s prilikama.

Nama svima, savršeno - nesavršenima i unikatnima.


Posljednja fotografija profila nosa, 30.6.2018. I nikad više.

Fotografija je samo primjer kako takvi komentari mogu poljuljati osobu. S nosom je sve u redu. Zrak prolazi kroz njega. Fotografija je samo refleksija kako je na mene utjecalo to bombardiranje o "idealnoj ljepoti" koja mislim da ponajviše pogađa školski uzrast. Voljela bih da se svijet edukacije u Hrvatskoj malo više posveti i otvori prema takvim temama u odgoju i obrazovanju jer su one dio globalnosti, dio suvremenog društva.

Oznake: body shaming, kolač, selfcare, mentalno zdravlje, Positive, odgoj, Obrazovanje, internet, suvremeno društvo