Rečenicu "Nemam vremena za tebe." nije primjereno uputiti djetetu koje se samostalno javlja za pomoć stručnom suradniku u školi. Otpraviti dijete bez dogovorenog termina i ne obazirati se više na njega. Ili ne obavijestiti roditelje o problemima koji se odvijaju duži period.

Razumijem, moderno doba je nametnulo mnoge dodatne poteškoće; posla i svakodnevnog stresa ima preko glave, premalo zaposlenih u tom području školstva, mnogo projekata, ali nositeljima razvojno - pedagoške djelatnosti su težište rada prvenstveno učenici.

Onome tko to ne shvaća, nije mjesto u školi.

Mnogi brinu više o egzistenciji, nego o obavezama. Plaća redovito dolazi, kontrole nema i udri brigu na veselje - "koga je briga kako je posao obavljen?".

Kada je u pitanju rad s ljudima, a pogotovo djecom, takav neozbiljan, neodgovoran i sebičan stav ostavlja ekstremne posljedice na pojedince i cjelokupno društvo.

Oznake: school, školstvo, psihologija, stručni suradnici, Obrazovanje, odgoj

Ovaj novinski natpis mi se ovog ljeta urezao u pamćenje.

Vrijeme je više nego ikada podsjećati djecu i mlade, u slobodno vrijeme i u školama, da smo stvarni i unikatni, voljeti te poštovati različitosti. Učiti ih odgovornom korištenju društvenih mreža, vještinama medijske pismenosti i čuvanju životnih vrijednosti - obitelji i prijatelja. Pomagati im da budu zadovoljni vlastitim odrazom te osobnim identitetom unatoč bombardiranju raznovrsnim sadržajima jer digitalni mediji utječu na njihovo mentalno zdravlje, samosvijest i odnose s drugima.

Smatram...

Uz pitanje

"Kakvo poučavanje i školstvo želimo?",

dolazi odgovor

"Kakvo društvo i svijet želimo?".



(Ime djeteta je "zablurano" jer mi je potpuno neprirodno postavljati bilo gdje podatke maloljetne osobe. Bez obzira na to što je intervju odradila zajedno s majkom i što je članak bio u novinama... Protiv mene je da prikažem ime.)

Oznake: školstvo, digitalno doba, odgoj, Obrazovanje, društvene mreže