- Što to ideš gledati?
- Falling for Christmas. Novi božićni film na Netflixu. Doduše, objavili su toliko božićnih filmova i serija da materijala ima do naredne zime.
- A mene nisi pitala želim li gledati?
- Nisam jer si me do sada uvijek odbio i smijao se da ti ne voliš romantiku i romantične filmove. Ili ispitivao "Moramo li baš to gledati?".
- Gledat' ću.
- Zašto? Ne moraš jer ne voliš.
- Budem. Zato... Zato što želim da si ti sretna. Budemo tu legli, pokrili se dekicom i gledali. Ali prvo, moram ti nešto dati. - kopa po ruksaku koji nosi na posao.
- Što si sakrio?
- Kupio sam nešto, ali ne mogu izdržati. Znam da voliš nositi one debele i mekane čarape po kući. Šetali smo ja i Stefan po Lidlu pod gablecom. On uvijek luta po trgovini i sve mora pregledati. Vidio sam ove božićne čarape. Svijetle! Tražio sam najmanje za tebe. Pitao me što sam kupio. Znaš Stefana, rekao sam da su za tebe. Kaže on: "Gut, gut, meine Schule!". - smijemo se oboje.
- Aaaaa, hvala ti! Baš si me razveselio. Pa zašto si mi išao bilo što kupovati? - odmah mi se oči napune suzama, standardno se bacam u zagrljaj i guram oči u njegov vrat da osjeti suzice.
- Znao sam da ćeš to reći. Zato što si ti moja mala mrvica koja stoji iza mene, gura me uvijek naprijed, bodri i svijetli poput božićnih lampica. Sva si božićna. Moja zvjezdica na vrhu bora. I zato što kad ti nešto želim pokloniti, odgovaraš "ne treba mi ništa, štedimo, imam sve; kad budem trebala, onda ću kupiti, nećemo trošiti...". - oponaša moj glas.

Bilo da crta ili piše,
naša Kockavica svima osmijeh riše.
U slobodno vrijeme šumom šeta i rješava se stresa.
Divim joj se! Izrazito je snažna, stoji čvrsto nogama na zemlji i bori se za one kojima je to najpotrebnije.

Pametna i lijepa žena,
majka puna ljubavi,
predana svom poslu,
ne gubi vrijeme na bitke koje nemaju smisla,
pristojna na blogu,
sluša dobru glazbu,
čita zanimljive knjige,
zna gdje se može kupiti dobar burek,
svestrana umjetnica i uvjerena sam divna prijateljica.

Dok je čitate,
možete osjetiti da uživa u slikanju, crtanju i pisanju. Njeno stvaralaštvo je još jedan živući dio, veliki produžetak nje same.

Bila nam je godišnjica braka. Dogovorili smo se da tu subotu provedemo u gradu. Jako sam se veselila. Fotografirao me prije polaska u ulici zatrpanoj lišćem. Volimo izraditi fotografije i dodavati ih na naš mali kutak s uspomenama. Imala sam na glavi metalni rajf koji imitira šuplje mačje uši, a na sebi kožnu jaknu i tajice te visoke čizmice. Rekla je moja sestra, buduća modna dizajnerica, koža je in.

- Nemoj biti dosadna i obuci si to, to i to.

Odlučili smo ići gradskim prijevozom jer je u centru svaki vikend ogromna gužva.
Primijetio je da me nepoznata mlada žena čudno gleda i stalno se približava. Nikada je prije nismo vidjeli. Nakon izlaska iz autobusa, bijesno je potrčala između nas i počela kružiti oko mene. Tražila je nešto po džepovima. Ja sam se zaledila. U ruci joj se svjetlucao nožić.

Ostao je pribran te nije reagirao nasiljem. Mene je odgurnuo jer nisam znala gdje sam u tim trenucima te se okrenuo prema njoj da me zaštiti. Potrčala je lijevo, a potom desno kako bi ga okružila i došla do mene, ali krenula je zaobilaziti koš za smeće i mi smo počeli trčati prema semaforu. Žena se odjednom ponovno stvorila iza mene i udarila me svojim tijelom u lijevu ruku i bok. Otrčala je na željeznički kolodvor, a mi u drugom pravcu. Nisam se htjela zaustavljati narednih petsto metara.

Imam osjećaj da sam potisnula sve što se događalo u tim sekundama. Od straha nisam ništa vidjela. Zaboravila sam kako joj lice izgleda.

Mjesec dana kasnije, još uvijek me strah. Malo manje, ali osjećam nelagodu. Izbjegavam ići negdje sama ako ne moram. Osvrćem se stalno oko sebe. Plaši me približavanje nepoznatih ljudi na ulici i nagli pokreti.

Prvi put sam se uplašila prije godinu dana dok sam se vraćala iz trgovine.
Čudila sam se kao pura glisti praksi: "vidim te prvi put i slijedim ulicom kako bih zatražio/la broj mobitela". Naučili su me: "nisi doma, ovo je džungla". To je bio alarm: idi u trgovinu i konačno kupi suzavac.

Sranje kroz gusto granje.
Svijet je opasno mjesto - razmišljala sam i prolila gorke suze. Lijepo i opasno.

Često sam se pitala prvih dana što sam učinila da to zaslužim i jesam li uvrijedila nekako njen kulturni identitet. Ništa osim lica mi nije bilo otkriveno. Čak sam stavila kožne rukavice jer su mi ruke uvijek "zaleđene" dok puše vjetar. Nikad neću saznati zašto.

Da sam bila sama, možda me više ne bi bilo.

Sretna sam jer dišem!

Potreslo me, udaljilo i zatvorilo, od svih koji mi nisu bili snažno bliski jer me obuzeo umor.

Šlag na torti - nepotreban šok.

Imam pet godina mlađu sestru i šest godina mlađeg brata. Njih dvoje su odlučili jedno poslijepodne poslati mi video. Navodni TikTok trend koji snimaju mnogi u raznoraznim varijantama. Dakle, u videozapisu sve oko nje eksplodira i čuju se urlici. Odmah sam nazvala na njen mobitel jer sam prvo pomislila da se radi o "pranku". Javlja se brat i tvrdi kako je sestru odvela hitna, čujem da trči i kaže da su stigli vatrogasci. Uvjerava me da je ozbiljan. Tada sam već počela plakati i padati od bola na koljena. Sljedeće, čujem mamu da urla kako njih dvoje nisu normalni jer pretpostavljam da su i drugima poslali videozapis.

Loše sam spavala poslije toga nekoliko noći jer su me poprilično prestrašili.

Prekjučer je poslala videozapis koji prikazuje mladića, njegovu situaciju i montiranu identičnu eksploziju. Majka je poslala hitnu i vatrogasce na njegovu adresu.

A baš sam bila zaljubljena u jesen.

Oznake: povijest, Vukovar, Škabrnja, domovinski rat, Hrvatska, žrtve, obljetnica

Oznake: school, školstvo, psihologija, stručni suradnici, Obrazovanje, odgoj

"On ima skoro 56 godina. Tko će njega zaposliti? Kud da on sad ide?" - smuči mi se kad čujem.

Prethodno razmislite da svi starimo.

Godine rada nisu mana.

Spajanje iskustva starijih generacija te energije mladih; uz zajednička znanja i kompetencije, može donijeti dobitnu kombinaciju. Godine rada treba vrednovati na adekvatan način.

Zahtijevanja na tržištu rada mogu biti zbunjujuća. Očekuje se da čovjek radi do, okvirno, 67. godine života, a svi žele mlade te energične zaposlenike s minimalno 10 godina radnog iskustva. Eksperte za minimalac bez djece i trenutka slobodnog vremena. Po mogućnosti, ne starije od trideset.

Stariji mogu duhom biti mlađi i poletniji. "Godina proizvodnje" ne bi trebala predstavljati točku diskriminacije i eliminacije. Ne bi trebala, ali nažalost predstavlja.

Iskustvo koje se prikuplja s protokom vremena je neprocjenjivo za poslovnu i privatnu sferu života.

Broj je manje važan od sposobnosti, izvedbe, inteligencije, znanja i vještina.

Često se zaboravlja da su sve te generacije efektivno doprinosile današnjoj znanosti i tehnologiji. Na svemu što je mlađima ostalo za daljnji razvoj.

Vrline bi se trebale promicati, a posebice poštovanje prema trećoj životnoj dobi. Odgovornost je na svima.

Možemo mi to i bolje!

Oznake: radno aktivno stanovništvo, godine, analiza, brojevi, tržište, Bugarska, Gabrovo, Etar

8 milijardi ljudi će živjeti na planeti od sljedećeg tjedna.

Imam nekoliko svojih izvanserijskih i nenadmašnih.

Malene kružnice.

Koliko je zapravo teško naći jednu odgovarajuću osobu?!

Onu jednu jedinu koja će stati ispred tebe kad misliš da nemaš nikog na kugli zemaljskoj, nasmijati se poput djeteta, raširiti oči i prstom pokazati na svoja prsa; obujmiti uplašeno tjelešce rukom i priviti uho na melodiju zbog koje ništa drugo ne postoji.

Malo tko će se pokušati obuti tvoje cipele.

Ne mogu svi gledati oko sebe srcem. Osjećati, pružati i pokazati empatiju. Zamišljati kako je drugima koračati. Pružati ruke. Prepoznati potrebite. Pomagati. Svakodnevno učiti. Surađivati. Prihvaćati. Opraštati. Poticati i promicati dobro.

Takva Utopija ne postoji niti će ikada postojati; bez obzira na naše pjesmice o jednorozima, vječnom suncu, što bi bilo - kad bi bilo, gorućim ljubavima i ekstazama dobrote.

Možemo i trebamo odgajati i podučavati jer smo svi odgovorni, ali gibanje nikad neće biti samo jednoliko pravocrtno.

Zapravo, što si više iskreniji, manje je ljudi oko tebe.

Teže je ako živiš u mjehuriću i kružiš po ružičastom horizontu.

- "Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo...". - zapisao je davnih dana gospodin Fric, kojeg nikad nisam voljela i nisam se mogla zaljubiti u njegove rečenice, ali tu se potpuno slažemo.

Oznake: planet, život, ljudi, Istra, ponašanje, psihologija

Dečki, stigao je Movember.

Mjesec svjesnosti o muškom psihofizičkom zdravlju.

Pregledajte se na vrijeme.

Potaknite druge muškarce oko sebe na prevenciju.

Pazite na sebe.

Zabrijte na zdravlje!

Pusa, bok.

Oznake: Zdravlje, muškarci, prevencija, movember, zdravstvo, briga o sebi