"On ima skoro 56 godina. Tko će njega zaposliti? Kud da on sad ide?" - smuči mi se kad čujem.

Prethodno razmislite da svi starimo.

Godine rada nisu mana.

Spajanje iskustva starijih generacija te energije mladih; uz zajednička znanja i kompetencije, može donijeti dobitnu kombinaciju. Godine rada treba vrednovati na adekvatan način.

Zahtijevanja na tržištu rada mogu biti zbunjujuća. Očekuje se da čovjek radi do, okvirno, 67. godine života, a svi žele mlade te energične zaposlenike s minimalno 10 godina radnog iskustva. Eksperte za minimalac bez djece i trenutka slobodnog vremena. Po mogućnosti, ne starije od trideset.

Stariji mogu duhom biti mlađi i poletniji. "Godina proizvodnje" ne bi trebala predstavljati točku diskriminacije i eliminacije. Ne bi trebala, ali nažalost predstavlja.

Iskustvo koje se prikuplja s protokom vremena je neprocjenjivo za poslovnu i privatnu sferu života.

Broj je manje važan od sposobnosti, izvedbe, inteligencije, znanja i vještina.

Često se zaboravlja da su sve te generacije efektivno doprinosile današnjoj znanosti i tehnologiji. Na svemu što je mlađima ostalo za daljnji razvoj.

Vrline bi se trebale promicati, a posebice poštovanje prema trećoj životnoj dobi. Odgovornost je na svima.

Možemo mi to i bolje!

Oznake: radno aktivno stanovništvo, godine, analiza, brojevi, tržište, Bugarska, Gabrovo, Etar