25

petak , 03.09.2021.


Viber:



- Ženo, dobro da se primaš za glavu! Zasrala si sve što se moglo! Potpuno je jasno, vratila bi vrijeme ispočetka i fakat bi sve drugačije poput prave, snažne solo igračice. (Često ponavljaš pa sam upamtila fraze.) Bez dlake na jeziku, neustrašivo u svakom trenutku te naravno, noge bi bile čvrsto priljubljene uz tlo. Nijedan čopor te ne bi mogao poljuljati. Pala bi, ustala, otpuhala prašinu i namjestila nevidljivu krunu. Jedno moraš priznati, ništa nije bilo ravna linija i nikad nisi bila tamo gdje te netko smjestio (mama ti je barem mirno spavala). Stalno si u labirintu gdje odjekuje priča o Alisi u zemlji čudesa. Uvijek si istraživala i zavirila svugdje gdje su rekli „nemoj“. (Zato te toliko volim, iako me previše - s razlogom inače bih bila bez prebijene pare - kritiziraš.) Otvorila si sve prozore i vrata, a potom škicnula u svaki ormar. Malo si se izgubila, zatim pronašla, povremeno se opet izgubiš pa nađeš, ali tjeraš po svom. Ustvari, prihvati ovako – sve suprotno bi bilo dosadno. Najvažnije, glava je na ramenima i prijateljstvo sa zdravljem postoji. Jedino, moraš naučiti prestati uvijek biti dostupna i brižljiva prema onima koji ne čine isto za tebe jer su u potpunosti predani samo sebi i svom svijetu. Prerasti ih, oni gube. Samo im mahni i dobaci poljubac, curo!
Ne želiš biti iscrpljena, sigurna sam. Ukoliko sagledaš drugu stranu, imaš Hulka koji misli da si njegova princeza... i završila si studij - štreberice.

Nisi Carrie iz New Yorka ili Emily iz Pariza, ali si M. iz Aschaffenburga. Mogla bih raširiti priču o slavnim izlascima, lomovima tuđih srčeka i lijepljenju vlastitih – samo ćemo se slatko nasmijati i reći "That's all, folks!". S obzirom na to da si daleko, kupi si hrpu krafni danas, obuci neku šik haljinu i izađi u grad jer svejedno si i dalje ona „Girls just want to have fun“. Nadoknadit' ćemo mi sve, jedan koktelčić, dva, tri pa možda neki ples? Ako te uspijem nagovoriti...Helouu, sedam godina nisi izašla u klub (kolutam očima!), a prije su nas morali čupati doma?! Dobro, bile smo srednja škola, ali smiješ mi priznati da ti pinkicu fali ta jednostavnost i lakoća. (Znam da nema šanse da izađeš jer si što se toga tiče postala dosadna na kubnu, ali svejedno te volim. Ovo je samo još jedan očajan pokušaj jer se onaj period nikad ne zaboravlja.) Gotovo, počela sam zvučati kao da imamo sto godina! Idemo, sto pet pa opet!




Oznake: prijateljstvo, rođendan, poruka, proslava, 25, seks i grad, haljina, party, krafne

My birthday girl

subota , 17.04.2021.


Džepna venera, rođena 1949. godine u Čalincu pokraj Varaždina, je odlučila reći "ne" pater familiasu nakon naredbe - "udaja ili odlazak u Njemačku". Kao druga rođena u obitelji s petero djece, nije imala
pravo na daljnje školovanje jer je trebalo podignuti ove manje i mlađe. Ustrajno i hrabro, ali plašljivo i tiho je odlučila otići u Zagreb u šesnaestoj godini. Borila se, zaposlila i ubrzo pronašla ljubav svog života dok je obavljao praksu. Godinu dana mlađeg, ali s obzirom da je on išao u srednju školu, strpljivo je čekala. S dvadeset godina je na svijet donijela njihovu jedinu djevojčicu. Bila je to nestvarna ljubav, romantično filmska. Svaki vikend su skupa došli na selo da ta dva dana budu s nama. Odradila je svoj radni vijek u Končaru. Sretno, zadovoljno i s lakoćom. Pred očima joj umre suprug, no od tada - tih dvanaest godina je zadivljujuća i motivirajuća. Taman im je za godinu dana trebalo biti četrdeset godina braka. Iako, na rođendan je uvijek tužna jer je njen suprug preminuo dan poslije njenog rođendana.

Sama, ali jaka. Uvijek nasmiješena. Dobra kao kruh. Manekenka u mini verziji i danas. Najljepših pet godina života sam provela s njom. Svaki dan bih joj poslala SMS poruku kada sam izašla sa sveučilišta za koliko vremena stižem. Odgovora nikad nije bilo jer zna samo pročitati poruku, nazvati i odgovoriti na poziv. Hrana me uvijek čekala u fotelji u njenoj sobi, uz TV da joj budem bliže, a dok sam jela pripremala je nescaffe da se podružimo uz njene serije. Najstrašnija uvreda je bila ne jesti ono što je pripremila s nevjerojatnom ljubavlju. Budila me s ljubavlju i uvijek dočekivala. Ta žena ne bi nijedne kune uzela za ništa, jedvice je pristala da joj se kupi jeftina bugarska boja za kosu koju smo slučajno otkrile u KTC-u. Kada je trebalo odabrati haljinu za maturalni ples, znala sam tko ide sa mnom... Moderna i mladenačkog duha. Znala je ponekad prišapnuti - "Šteta što nisam mlađa, i ja bih to nosila!". :) Nakon udaje na petoj godini fakulteta, svaki dan bih krenula najranijim vlakom iz Bjelovara da stignem kod nje prije 7 sati, a veliku većinu vremena i nakon predavanja. Nije bio problem doći doma u 23 sata i nakon svega par sati sna ponovno u Zagreb.

Bakica svaki dan vježba, kuha si, obavezno u sedam ujutro ide u šetnju, ponekad i popodne, sve obavlja sama i ne da se! Danas sam je nazvala pod pauzom od obaveza, pere žena sve prozore u stanu. Nije mi problem nazvati je ujutro prije početka dana i nakon završetka dana pa makar i da joj pročitam komentare na novinskim portalima jer se ne razumije u tehnologiju. Najslađa je kada pita dok dugo telefoniramo (ima mobitel na tipke) - "Mobitel mi je jako vruć, može li eksplodirati?". Onda kad mi mama kaže - "Ista si tvoja baka.", mislim daj Bože da jednog dana budem identična takva. Topla, brižna, najnježnija na svijetu, s borilačkim duhom za onaj jedan jedini život koji imamo, uz doze vječne mladenačke vedrine. Uvijek kada pomislim da je život pretežak, uzor si.

Sretan ti rođendan, najdraža moja bako! Neka mi budeš uvijek zdrava i sretna!






Oznake: baka, ljubav, rođendan, obitelj, sreća, dobrota

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.