Proljetna
nećemo gledati vijesti kupati se u svetoj vodi glasno raspravljati nema pomoći ti bi onako ja bih ovako oni su tako mi ne bi sigurno ne činiti ništa žvakati tuđe sudbine nepoznatima zabijati nož u leđa pusti nam pjesmu "što je danas lijep i sunčan dan" idemo kupiti sladoled ljubiti se u parku brojiti hrušteve promatrati eksponate utapati se u suncu trčati za bumbarima da ozbiljna sam i sretna idemo tko zna što će nas kasnije dočekati ispred vrata Oznake: proljeće, vikend, Sunce, sreća, život, partner |
el amor existe
ostala je gola ispred njega skinula krhkost izula jad odvezala strah ne ostavljaj me na hridi inače hvala na odvojenom vremenu mogu shvatiti nisi čovjek za mene sretno i doviđenja voljela sam prije tebe njegova ljubav je boljela bila je plava bila je ljubičasta zelena žuta sebe sam voljela više i preživjela evo me ovdje sam vjerujem u ljubav Oznake: ljubav, život, žena, partner, odnosi |
Cipelice za šetanje do snova
Noge su mi umorne nakon kamenog puteljka, stopala više nemaju volje. Stoji plašljivo na vrhu brežuljka iza trnovite haljine. Nosila sam svjetlucave cipelice i polako ušetala... Vrata i prozore sam jedvice otvorila. Zidovi su bili puni plijesni, a parket je ispuštao zvukove cvileža. Klimave drvene stepenice prema visinama, a na tavanu gnijezdo stršljena. Krov je prokišnjavao posvuda. Evo me u radnom odijelu. Stojim sa špahtlom i kistom u ruci. Bršljan je počeo rasti iznad poluraspadnutog kreveta. Miris vlage para nosnice. Alat me čeka u podrumu gdje puzaju žohari. Kuća se smješkala padu zidova, rasutoj cigli i stvaranju rupe koja guta sve oko sebe. Nije htjela novog vlasnika. Umorila se i iscrpila od svih prethodnih stanara. Miševi i štakori trče uz rubove prostorija. Skoro sam svaku kost polomila kako bih obnovila kuću u koju sam vjerovala. Osvojila me odbačena i poluraspadnuta. Napokon sjedim na izglancanom podu. Postavila sam posvuda ogledala da sama vidi odraz čistoće. Oprosti što ponekad promatram i ležim bez riječi. Hajde reci, kakva sam stanarka? Jesam li ozlijedila tvoje zidove? Pustila sam nježne note da lelujaju između tvojih prostorija. Sjećaš li se koliko smo dugo bili bez struje? Zaigraj šah prije počinka uz izgaranje svijeće. Možda potraje dugo u noć i ponovno završimo u zagrljaju koprene ušutkanog neba. Priznajem, namjerno sam provalila i ušetala u skrovište gdje želim biti do kraja života. Nisam otrčala iza spaljene zemlje, a sve je u zjenicama izgaralo. Od ulaska, premda i bez kamina mi je bilo toplo. Otvaram oči, držim se za kvaku kojoj nije trebao ključ. Cipelice su same našle mapu i put za useljenje do pravog srca. Dotakni svoje zidove, znam da se crvene. Tvrđavo moja, vidim da si baš to htjela. Vrtjeti me bez prestanka u praznoj plesnoj dvorani, a tvrdila si da najgore plešeš. Oznake: ljubav, snovi, život, partner, veza, brak |