Zažmiri i zaboravi
Što tražiš u toj prašnjavoj ladici među hrpom papira? Ona pisma u kojima sam riječi bacio u bezdan? - Ti nisi on. - rekla si. Nemoj više prekapati. Popucat' će i onaj zadnji komadić stakla u tebi. Ne trudi se zapaliti lomaču. Ostavi da riječ sniva. Za neka druga srca. Za neke sretnije priče. Bombončiću, dovoljno je linija iscrtano na našim licima. Šibali nas dani, ljudi i mi sebe sami. Nećemo se natjecati tko će koga jače. Zažmiri! - tražila si i prerezala uže koje nas je držalo skupa. Udaljenost kao spomenik stoji. Trijumf je bio isključivo tvoj. Bezbojna praznina i otisci u sjećanjima. Nemoj me gledati pogledom ranjene srne. Neću ti poručiti: "A jesam ti rekao...", raširiti ruke, dodirnuti tvoju haljinu od tila i ogoliti celofan s tebe. Nastavit' ću ulicom i proći pokraj tebe. Reći ćemo ti: "Dobar dan!". Neće se primijetiti vodeni odsjaj u zjenicama. A ja, neću se okrenuti za tobom. Niti čekati da te obzor milovanjem skrije. Ne puštam prste koji se za moje drže. - Ja nisam on. - dovoljno je da šutim. (Poster - Frank Moth) Oznake: zaborav, ljubav, vrijeme, sjećanja |