Kamo ljubav ode?
Razmišljajući o temi mojeg današnjeg posta, sjetih se Harolda Robbinsa i njegovog bestselera "Kamo ljubav ode" koji sam do sada pročitala dva puta, kao i mnoge druge njegove romane koje sam čitala prije kojih dvadesetak godina. |
Mladi ili još mlađi
Dok sam bila u ranim tridesetima, moji glavni odjevni predmeti za posao bili su strogo krojeni kostimi sa suknjama tek nešto iznad koljena, u nekoliko pretežno |
Doviđenja moja ljubavi
Oni malo stariji, ma ne, oni u najboljim srednjim godinama u kojima sam i sama, kao i oni malo mlađi od moje generacije zasigurno znaju da je to naslov jedne pjesme naše velike pjevačke legende Tomislava Ivčića koji je stradao u prometnoj nesreći u Zagrebu, negdje početkom 1993. g., čini mi se krajem siječnja ili početkom veljače. Neki dan slučajno sa jedne naše lokalne radio postaje do mene su doprli zvuci te prekrasne laganice koje se baš i ne sjećam iz onih nekih prošlih vremena a naknadno sam provjerila da je pjesma iz 1987. g i nalazi se na albumu "Poslijednji valcer" i odlično mi je poslužila kao ideja za ovaj post. |
I dok slušam kišu
Oni malo stariji zasigurno znaju da je to naslov pjesme Ksenije Erker iz nekih davnih godina, tamo 1978. ili 1979., no odlično će mi poslužiti kao naslov ovom postu budući da je danas konačno pala ta dugo očekivana kiša, cijelo je popodne tiho romorila a onda je naglo sve utihnulo i iza nje je ostao samo kristalno čist i svjež zrak zbog kojeg ću se noćas konačno nakon dugo vremena moći naspavati a vjerujem i svi vi. |
Da li se ponekad pitaš?
(Ovaj je post posvećen mojoj majci) |
Moja slabost prema krpicama
Tko o čemu a ja opet o krpicama koje mi, kako postajem sve starija, postaju sve veća i veća opsesija. Ne mogu ni sebi objasniti razlog za to, no to je izgleda nešto poput nikotina pušaču ili alkohola alkoholičaru. Da li je to liječenje depresije, bijeg od stvarnosti ili ostvarivanje mojih nekih snova i težnji iz mladosti, tamo negdje iz osamdesetih, kad sam još bila srednjoškolka i tako si silno željela neke dopadljive krpice, no tada ništa od toga što sam željela nisam mogla imati budući da su naše trgovine u bivšoj Jugi bile totalno neopskrbljene modnim krpicama, ono nešto što je bilo bilo je uglavnom, kako ja kažem, "demode", posrednici sa robom iz Italije koja je ličila na nešto bili su vrlo skupi, a put u Italiju su mi roditelji rijetko mogli priuštiti, svega nekoliko puta u vrijeme moje srednje škole, kad se uglavnom na Ponte Rosu kupovala sezonska roba na rasprodajama, no i unatoč tome morao si paziti na svaku potrošenu kunu, onda Jugoslavenski dinar. |
O ljetu i prijateljstvu
Nedavno mi je moja najstarija kći dala platnenu vrećicu punjenu lavandom, jer kaže, njoj to netreba i samo joj smeta u ormaru. Stavila sam je u svoj ormar sa pretincima niti ne razmišljajući o nikakvim mogućim moljcima i sad svaki put kad otvorim taj dio ormara zapljusne me njezin opojan, svjež miris i kao da me istog trena ponovno prenese na Hvar, u neke davne godine kad sam bila na tom otoku, prvi put u životu gledajući nepregledna ljubičasta polja i brežuljke, uz cestu između Starigrada i Grada Hvara, zapravo sve je u tom dijelu bilo ljubičasto, bio je početak lipnja i lavanda u punom cvatu, sve je izgledalo poput predivne cvjetne livade samo ne šarene već jednobojne. |
Nesretnici i geniji
Dok sam jučer u nekim ranim satima, pomalo mamurna zbog presparne noći koju sam više prohodala nego spavala, pripremala doručak, slučajno čujem komentar na jednoj lokalnoj radio postaji kako su svi veliki umjetnici, prvenstveno skladatelji, književnici i slikari, bili veoma nesretni u životu, te kako su upravo u trenucima kad bi se osjećali najnesretnijima, nastala njihova najbolja djela koja su poznata brojnim generacijama koje su rođene poslije njih. Od pisaca su spomenuli Šekspira, Tolstoja i Prusta, od skladatelja Wagnera i još mnoge druge vrlo poznate umjetnike svjetskog značaja. |
Za davne večeri i daleku glazbu
Riječi su ovo Clinta Eastwooda u romantičnoj drami Mostovi okruga Madison, koju sam večeras, nakon nekoliko godina, ponovno pogledala. Ja u stvari u poslijednje vrijeme dosta slabo gledam TV, jer vrijeme nakon 21.00 sat mi je rezervirano za blog, no večeras odlučih ponovno pogledati tu, meni jako zgodnu ljubavnu romansu u kojoj je Clintu partnerica Meril Streep. Očito su moji dojmovi o odgledanom filmu još vrlo svježi pa su mi ujedno došli i kao inspiracija za veerašnji post. |
Odlazak u prošlost
Danas, odmah nakon posla, unatoč tome što je žarilo na + 35, odlučih otići do moje stare kuće, koja je svega par kilometara od mjesta gdje radim i zaliti cvijeće koje raste u teglama na stepenicama ispred ulaza, koje je na svu sreću, već nakon podneva u potpunoj popodnevnoj hladovini. |
O prijateljicama i štiklama
Moram priznati kako sam bila jako sretna vidjevši čak 7 komentara na moj poslijednji post. U prošlom sam tjednu, dok sam bila na GO, gotovo svaki dan pisala o nekoj temi, no bila sam čak i razočarana vidjevši da nemam nikakvih komentara, čak me niti moje vjerne čitateljice nisu mogle pratiti zbog brzine kojom sam pisala, pa stoga odlučih malo usporiti. Vjerovala sam kako ću do odlaska na duži GO u kolovozu, proslaviti mali jubilej mojeg 50-og posta, no to se ipak neće dogoditi, ne želim pisati samo zbog toga da pišem, želim pisati tek onda kad osjetim potrebu da imam nešto reći. |
Potpuno pogrešan pristup
Lutajući u ovo pakleno dopodne blogom, pretražujući što ljudi pišu i na neki način tražeći srodne duše, zapravo ljude koji me razumiju i ljude koje ja razumijem, ostadoh nemalo neugodno iznenađena pročitavši post jedne blogerice, čiji se postovi zapravo vrlo često vrte istaknuti među najzanimljivijim blogovima. |
1000 nevažnih sitnica
Dok nam se sa naslovnica brojnih elitnih i onih manje elitnijih časopisa, prvenstveno namijenjenih nama ženama, smiješe poput sjenki vitke i pomalo anoreksične manekenke, kad malo zavirite unutra a ono hrpa preskupih modnih artikala od odjeće, obuće, nakita, parfema, posuđa, čak i namještaja. Drugim riječima 1000 i 1000 nepotrebnih artikala, koji nam se nude, posebno u ovo krizno vrijeme, jer iako mene osobno kriza još nije poharala budući mi je plaća redovna i za današnje prilike pristojna, recesiju sam itekako iskusila na vlastitoj koži jer moj muž već nekoliko mjeseci nije dobio plaću pa se to na kućnom proračunu itekako odrazilo u obliku polupraznog frižidera i prazne špajze, no trenutno mi je predhost što živim u provinciji i imam svoj vlastiti vrt što mnogi od Vas nemaju, pa berem mahune iz moje proizvodnje, sutra počinjem brati krastavce, salatu jedem već od ranog proljeća a sad će doći i paradajzi kojih ponekad bude do kasne jeseni, pa još malo stižu kelj i kupus i što može biti bolje i zdravije od ekološki uzgojenog povrća u vlastitom vrtu a uz to ništa ne košta, osim naravno mog vremena i truda, no rad u vrtu mi dođe kao jedan oblik korisne fizičke aktivnosti. No malo sam se udaljila, nisam mislila opet kukati, htjela sam staviti težište na skupe i luksuzne, a zapravo nepotrebne proizvode kojima nas marketinški trikovi različitih trgovačkih lanaca mame sa svih strana, a jedan od takvih časopisa upravo imam pored sebe. Ja zapravo često znam kupiti neki od takvih časopisa, pa malo, kako ja znam reći, napasam oči na svim tim preskupnim modnim stvarčicama koje u stvari nikom niti ne trebaju. A što bih ja samo sa smeđom torbom u kombinaciji tekstila i kože za 1860 kn, narančastom za 1960 kn, crvenom kožnom za 3900 kn ili onom tamnoplavom platnenom za 587 kn, kome trebaju traperice za 2300 kn, kožne sandale za 5300 kn, pareo za 1065 kn, platforme od eko-kože za 3890 kn, a sunčane naočale, nakit i kupaće kostime bolje da niti ne nabrajam jer već je i meni dosadilo nabrajanje. |
Nakon 28 godina
Kad sam danas, u kasnim popodnevnim satima odvela moju najmlađu kćer u jednu od njezinih posljednjih izvannastavnih aktivnosti ovog ljeta, slobodno vrijeme u trajanju od sat i pol odlučih iskoristiti u šetnji parkom jednog srednjekovnog dvorca, izgrađenog na samom kraju 15. stoljeća, smještenog u gradiću u predgrađu naše metropole. No prošetala sam samo dijelom parka budući da su na nekoliko klupa, smještenih uz samu šetnicu, sjedili mladi, uglavnom parovi, pa im stoga svojim prisustvom nisam htjela remetiti njihov mir i romantiku, a uz to, budući da sam alergična na komarce, a kako je sunce već naveliko zalazilo iza ogromnih borova kojima je okružen cijeli dvorac, nisam se htjela izlagati riziku u obliku kvrga na mojim nogama, na mjestu svakog uboda komarca. Ono što sam od tog dvorca danas uspjela vidjeti sa udaljenosti od nekih 50-ak m, zgrozilo me, jer je u vrlo oronulom stanju, stolarija sa prozora je u potpunosti otpala, tako da na mjestima gdje bi trebali biti prozori zjape samo crne odvratne rupe. Budući da sam bila sama, čak se nebih bila niti usudila prići bliže, kao što sam mu prišla prije punih 28 godina, kad sam istim tim perivojem šetala sa mojom kolegicom sa kojom sam studirala, tad smo bile tek na 1. godini, i sa njezinim prijateljem, sa kojim ona niti danas, nakon proteka toliko godina, još uvijek nema definiran odnos u smislu da li su prijatelji ili ljubavnici. Ovo drugo je danas manje vjerojatno s obzirom da se radi o gospodinu u vrlo zrelim godinama treće životne dobi. |
Moje obiteljsko stablo
Neznam da li je itko od Vas pokušao izraditi svoje obiteljsko stablo i do kojeg je koljena unatrag uspio doći, no ja moram priznati da meni to baš i nije najbolje pošlo za rukom budući da sam na tu ideju došla tek prije nekoliko godina, kad je već moja mama bila pokojna, a ona je zapravo bila jedina osoba koja bi mi pri izradi obiteljskog stabla zbilja bila pomogla jer je znala jako puno o svojoj užoj i široj rodbini, no u mojoj se glavi ideja o izradi rodoslovnog stabla očito prekasno rodila i tako sam eto nažalost zakasnila. U stvari, ta mi je ideja došla tek nakon mamine smrti, s obzirom da nemam braću, s obzirom da moja mama nije imala braću, a tatina sestra i brat koji su bili stariji od njega, umrli su još kao djeca. Mene su moji roditelji imali u vrijeme kad su već bili četrdesetgodišnjaci, tako da moje obiteljsko stablo, kad uzmemo nekoliko prethodnih generacija, zbilja po godinama seže u daleku prošlost pa mi stoga ne pada napamet niti jedna osoba koja bi mi u njegovoj izradi mogla pomoći, pogotovo što nemam uže krvne rodbine poput ujaka, stričeva, teta i sl. pa mi je tim više smrt moje mame, doduše sa navršene 83 godine, strašno teško pala, kao da mi je oduzet jedan dio života koji je otišao s njom jer moj muž i moja djeca pripadaju jednom sasvim drugom dijelu mog života koji s onim kojeg više namam, nema nikakve povezanosti. |
Što mi znači blog?
Na početku moram zahvaliti mojim vjernim čitateljicama na uglavnom pozitivnim komentarima, no ujedno im dugujem i ispriku za brojne greške u mojem, sinoć napisanom postu jer opet je moje čudo od tehnike zakazalo a trenutno ne razmišljam o kupnji novog compa ili nedaj Bože laptopa, jer meni je ipak važniji moj već rezervirani godišnji odmor sa mužem i najmlađom kćeri a pridružiti će nam se nakon dva dana i moja najbolja prijateljica iz djetinjstva sa mužem i kćeri. |
Nešto o recesiji
Kad sam danas popodne, onako iu put, skoknula do najbližeg bankomata podići kojih 100 kn, ostadoh nemalo zatečena listićem - transakcija odbijena zbog nedovoljnog salda na računu, budući da sličnu situaciju nisam doživjela u posljednjih najmanje 10 godina, budući da imama odobren minis na tekućem računu u visini moje tri prosječne plaće. No nije tu sad problem to što sam ja osobno zaglibila u maksimalni minus, a moja plaća će zasigurno sjesti za koji dan, i to čak ona iznad prosjeka u Lijepoj našoj, no u trenutnom financijskom problemu sam se djelomično našla i uslijed toga što moj dragi mužić koji rinta u nekoj lijevoj građevinskoj firmi nije dobio plaću već dva mjeseca a obaveze i računi samo stižu i stižu. Pitam se kako žive drugi ljudi u familijama u kojima radi samo jedan član ili nedaj Bože nitko. Pitam se kako živi moja kolegica s posla koja ima dosta manju plaću, muž također u lijevoj firmi mjesecima bez plaće a jedna kći još studira, druga je srednjoškolka. Pitam se kako žive mnoge druge obitelji u kojima radi samo jedan član a drugi je na zavodu ili pak radi a ne prima plaću a uz to još moraju školovati i djecu. Eto to je na žalost naša svakodnevna stvarnost. |
Da li ću te i tada voljeti?
I noćas sam željna glazbe, |
Samoća iz moje perspektive
Na pisanje večerašnjeg postao potaknuo me blog Donin svijet, pod naslovom "Samoća ili usamljenost" u kojem blogerica, kako se bar meni kao laiku čini, iz svoje profesionalne perspektive, pokušava rasčlaniti, onako laički rečeno, navedena dva stanja svijesti. Nisam nikad prije znala da između ta dva stanja postoji razlika, koja ne samo da je ogromna, nego su samoća i usamljenost dvije potpuno različite stvari. |
Ljeto, moda i boje
Ideju za pisanje o ovoj temi dao mi je sinoćnji 50-ti Splitski festival, na kojem su prikazane mnoge poznate pjesme koje su ugledale svjetlo dana na tom festivalu unatrag 50 godina, no ipak mi se čini kako je naglasak stavljen na razdoblje između 1975. i 1990., u kojem je po mom mišljenju, i nastalo najviše pjesama koje su se održale sve do danas. No nemam pojma o glazbi pa stoga ostavimo prosuđivanje njezine kvalitete glazbenim kritičarima jer ono na što se ja prvenstveno planiram osvrnuti u ovom postu je ljeto, moda i boje. |
Obično vruće popodne
Iako je još uvijek nesnošljivo vruće, odlučih napisati par riječi budući da mi je večeras vrijeme između 21. i 23. sata rezervirano za gledanje retrospektive Splitskog festivala povodom njegovih 50 godina postojanja. Presretna sam što se ponovno mogu podsjetiti na neke pjesme sa tog, meni najdražeg našeg festivala, paralelno se prisjećajući nekih trenutaka moje mladosti sa kojom su neke od navedeneih pjesama tako usko povezane. |
< | srpanj, 2010 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv