Vrati se u suton
U trenutnom nedostatku nekih novih ideja o kojima bih večeras pisala, objaviti ću jednu moju ljubavnu pjesmu iz 1978. g. U vrijeme kad sam je napisala nisam čak niti sanjati mogla da će ona, za tamo neke 32 godine, zahvaljujući čudu u obliku interneta, moći ugledati svjetlo dana, kao i još mnoge druge moje davno napisane pjesme koje namjeravam povremeno objavljivati. |
Ljubav bez granica
Konačno sam danas do kraja pročitala zbirku Kolumni Danijele Trbović i baš sam ostala oduševljena naišavši u njima na neke situacije slične onima koje su se dogodile meni, te na neka njezina promišljanja tako slična mojima. No Danijelica je ipak u prednosti budući je estradna osoba, budući da ima svoj vlastiti stan, da živi u metropoli itd. itd. Danijelin je sin jednu godinu stariji od moje najmlađe kćeri i zavidim joj na vremenu koje ona ima samo za sebe i njega, dok ja ponekad zaista osjećam grižnju savjesti što zbog posla i ostalih obiteljskih obaveza nemam dovoljno vremena a ponekad možda niti snage za moje najmanje dijete koje nevjerojatno brzo odrasta, pratiti njezino odrastanje. Na pisanje večerašnjeg posta potaknule su me Danijeline Kolumne, zapravo počela sam se preispitivati da li ja premalo pažnje i vremena posvećujem svojem najmanjem djetetu. Ljubav je tu neupitna, iako bi se ona možda ponekad, kad se vratim sa nekog od mojih bjesomučnih sastanaka i kad nemam dovoljno koncentracije za odgovoriti na sva njezina pitanja, mogla zapitati da li je dovoljno volim. |
Godine nisu važne
Najprije želim od srca zahvaliti svima koji su mi čestitali tođendan jer su me Vaše čestitke vrlo obradovale. Danas sam primila od moje drage rodbine još jedan poklon koji me vrlo ugodno iznenadio - USB stik, no uz to je bila priložena i čestitka vrlo zgodnog sadržaja, u smislu kako se na mojoj torti broje samo svijećice iz prvog reda što stvara šalu na račun mojih godina pa stoga godine nisu važne, kao što kaže Ljupka Dimitrovska u jednoj svojoj prastaroj laganici, tamo negdje iz 1975. kad se vjerujem većina blogera još nije niti rodila a ja sam tada završavala šesti razred osnovne. |
Sretan mi rođendan!
Eto, konačno je stigao i taj moj rođendan. Nije važno koji, jer tko u mojoj dobi još broji godine. Ja inače uvijek kada ljudima čestitam rođendan tada im čestitam onaj od prije 10 godina jer čovjeku se ljepše vidi a mene ništa ne košta, pa sam se onda na isti način našalila i na svoj račun i svakom čestitaru spomenula onaj od prije 10 godina. |
"Idiličan" praznični dan na selu
Tko o čemu, a ja opet o mojem nezadovoljstvu životom na selu. Zasigurno ću opet dobiti negativne komentare kao što sam dobila na moj post "Ah ta farma", no jednostavno mi se čini da, uz dužno poštovanje, ljudima koji su rođeni u gradu i tamo su proveli cijeli život, oni ipak imaju pomalo iskrivljen pristup u svezi života na selu, zapravo idealiziraju stvari koje uopće ne poznaju. Možda ja koja sam svo vrijeme do sada živjela na selu imam krivi pristup što se tiče gradskog života i možda ga također favoriziram, no što se tiče sela i života tamo, tu zaista imam dosta iskustva i mogu iz jedne, ne samo osobne već i zbilja objektivne perspektive pojasniti kako tu stvari stoje a na pisanje o ovoj temi potakao me današnji praznični dan, proveden na nimalo idiličan način. |
Pjesme iz davnina
Kao što je naša poznata književnica Ivana Brlić Mažuranić nazvala svoju zbirku Priče iz davnina, tako će se moji postovi na kojima ću ponekad objaviti pokoju moju davno nastalu pjesmu, zvati Pjesme iz davnina. Da nebi bilo zabune, netko u kasnim četrdesetima, u kojima sam ja danas, zasigurno nebi napisao ovakvu pjesmu, no ona je nastala u vrijeme kad sam bila tinejdžerka. |
Miriše lipa
U mojem proškom postu pokušala sam pisati na način da u istom ne iznosim samo svoje osobne događaje i razmišljanja, zapravo pokušala sam dati osvrt iz svoje osobne perspektive na realyty šou Nove tv pod nazivom Farma, koji je upravo završio, no vidim da sam dobila uglavnom negativne komentare u svezi s istim i da većina blogera razmišlja poput većine mojih prijatelja i poznanika, odnosno nakostriješe se od pomisli na taj šou i sretni su što je napokon završio. Iz navedenih razloga, ovaj će post zaista biti tematski potpuno drugčiji, odnosno u potpunosti moj osobni. |
Ah ta farma!
Eto, konačno je sinoć, nakon punih 13 tjedana trajanja, završio i taj poznati realyty šou Nove tv. Možda se većini ljudi od samog spomena navedenog realytyja diže kosa na glavi, što zaključujem po tome što većina mojih prijatelja i poznanika isti nije pratila jer su alergični na emisije takve vrste, no unatoč tome, meni je baš bilo zgodno navečer u 9.00, kad god sam imala priliku, virnuti na Novu i pogledati što se tamo događa, no nisam bila ovisnik o gledanju šoa. Prvenstveno čestitam pobjedniku Kristijanu Rahimovskom i baš mi je drago što je taj mladi dečko pobjednik ove sezone, no zapravo se divim svoj petorici finalista koji su tamo uspjeli izdržati 13 tjedana. Razlozi za moje poštovanje prema njima, iako su mi neki od navedene petorice malo više, a neki malo manje simpatični, prvenstveno su u tome što sam cijeli svoj život provela na selu, no doduše posljednjih 26 godina od moje udaje nešto lagodnije, no godine mog djetinjstva i mladosti provedene na selu sa tadašnjom mojom obitelji koja je radila na poljoprivredi i živjela od toga rada, meni su ostale u tako jasnom sjećanju i vjerojatno su i obilježile moj daljnji životni put, onaj na kojem sam i danas. |
Mala ponoćna promišljanja
Prije pola sata stigla sam sa još jednog u nizu mojih bjesomučnih poslovnih sastanaka koji se održavaju izvan mog redovnog radnog vremena, odnosno u večernjim satima, tako da sam išla s posla istovremeno kad i ljudi koji rade drugu smjenu u obližnjoj tvornici, koja im je završila u 23.00 sata. |
Ponovno o šopingu na +40
Iako je jučer žarilo i palilo duž cijelog kontinenta, ipak odlučih odmah nakon posla krenuti u novootvoreni šoping centar u mom rodnom gradu, ovaj put doduše sama, kako bih imala što više vremena i koncentracije za razgledavanje i eventualnu kupovinu. Zapravo sam šoping u navedenom novootvorenom šoping centru ovaj mi put niti nije bio prioritet već samo onako usput, jer je glavni razlog bio zamjena sportskih sandala kupljenih u jednoj drugoj trgovini obućom koje su nakon dva nošenja osvanule u raspadnutom stanju. Budući su kupljene na sniženju, čak sam se pribojavala kako mi za njih neće uvažiti reklamaciju, no prodavačica je bila vrlo ljubazna prema meni i nakon što sam joj predočila račun predložila mi je da odaberem bilo koji od raspoloživih modela obuće u mojoj veličini. Budući da nisam pronašla odgovarajuće sandale, odlučih uzeti, naravno uz nadoplatu, meni jako zgodne smeđe kožne cipele koje će mi dobro doći u jesen i proljeće, a uz to su naš domaći proizvod, jer već pomalo postajem alergična na kineski škart u našim domaćim trgovinama koji je nekvalitetan i neudoban a podvale nam ga kao pod nekakav kvalitetniji proizvod, budući je kupljen kod našeg domaćeg proizvođača obuće. |
Money, money, money!
Oni malo stariji zasigurno znaju da je to naslov jedne od najpoznatijih pjesama legendarne Švedske grupe Abba, tamo iz neke daleke, čini mi se 1975. g., kad sam još bila klinka u osnovnoj školi, no te su riječi i danas tako aktualne, jer htjeli mi priznati to ili ne, činjenica je da se i danas, čak više nego ikada prije, sve vrti oko novca. Iako imam redovna mjesečna primanja, čak veća od prosjeka za vrlo skromne prilike u Lijepoj našoj, nikako da prestanem voditi borbu s novcem, zapravo nikad ga nemam dosta i čini mi se da unatoč svemu, iz mjeseca u mjesec tonem u sve deblji minus. Ovaj moj post nastavak je nekih mojih primišljanja iz mojih ranijih postova poput onih "Neka vrag nosi modu" i "Moja maštanja o super sedmici na lotu 7/39". Iako sam jedno vrijeme zaobilazila trgovine u širokom luku, ponovno kao da me uhvatila neka manija šopinga i kad god se osjećam loše, depresivno i bezvoljno, tada obavezno moram kupiti poneku krpicu jer čini mi se da mi je odmah bolje, iako je to samo osjećaj kratkotrajne, prividne sreće. Pitam se često da li je to normalno u mojim kasnim četrdesetima, jer obično znam da manije za šopingom najviše osjećaju žene u nekoj mlađoj dobi nego što sam ja sada. S druge pak strane opravdavam svoje povremene želje za šopingom sa činjenicom da prije kojih dvadesetak godina, kad sam bila u kasnim tridesetima, nisam kupovala ama baš ništa od krpica jer mi to moja ondašnja bijedna plaća u propaloj tvrtci, kao niti financijske obveze vezane za višečlanu obitelj a kasnije i školovanje djece, nisu dozvoljavale pa si vjerojatno sad dajem oduška u smislu što kupim ono što mi se trenutno svidi, bez obzira da li ću to kasnije nositi ili ne. Baš neki dan sam ponovno malo zavirila u jednu od kolumni Jelene Veljače, koju izuzetno cijenim iako je tek nešto starija od moje najstarije kćeri, gdje također piše o svojoj ovisnosti o šopingu i peglanju kartica, što mi je iz vlastitog iskustva vrlo poznata stvar. Doduše Jelena daje i savjete kako mjesec dana izdržati bez šopinga i peglanja kartica, no to nažalost u mojem slučaju nije primjenjivo s obzirom na financijske obveze koje imam prema sedmeročlanoj obitelji. U prošlih desetak dana, bez obzira na moje stanje na tekućem, nisam nikako mogla odoljeti, prolazivši novootvorenim šoping centrom koji je određena novina u mom rodnom gradu, a da ne kupim jedne traperice i dva para laganih ljetnih mokasina, budući da sam ranije kupovala samo cipele i sandale na povišenu petu koje su mi, očito zbog godina, postale strašno neudobne tako da unatoč krcatom ormariću za cipele, nisam imala što obuti. |
Moja maštanja: super sedmica na lotu 7/39
Večeras opet na lotu 7/39 nije pogođena super sedmica niti sedmica pa će one stoga u slijedećem kolu, ukoliko budu pogođene, iznositi 15.000.000,00 kn, odnosno očekivani jack pot za sedmicu 2.800.000,00 kn. Ponekad, u proteklih 15 mjeseci, od kad intenzivno, svake srijede i subote igram loto 7/39, promišljam što li bih ja ovako skromna sa tolikim novcem kad bi on kojim slučajem postao moj. Zapravo, super sedmicu ne igram, no i obična sedmica u visini od 2.800.000,00 kn ogroman je novac i većina ljudi razmišlja o tome kako bi im taj novac, kad bi ga zaista i osvojili, u potpunosti promijenio život na bolje. Ja sam jedna od onih izuzetaka koji razmišljaju u potpuno drugom pravcu. Naime, loto sam počela igrati prije 15 mjeseci, kad u početku nisam niti znala kako se popunjava listić, a onda kad sam to svladala, počela sam za svako kolo popunjavati novi listić dok konačno nisam shvatila da je to besmisleno, pa u poslijednjih godinu dana stalno uplaćujem jedan isti listić. Razlozi koji su me potaknuli na igranje lota tako su bizarni, jer dogodilo se to u vrijeme kad sam doživjela neke vrlo negativne stvari od okoline na rdnom mjestu pa sam bila prisiljena da bih spasila ono preostalih malo krhkih živčića otići na duže bolovanje, promišljajući u smislu kako bi bio divan neki veći zgoditak jer u tom se slučaju tada zasigurno nebih više bila niti vraćala na posao od kojeg sam tjednima imala noćne more. No kako svako dobro i zlo prođu, tako je nestao i taj period krize u mom poslovnom životu i sve se opet, nakon nekog vremena, hvala Bogu vratilo u normalnu, ustaljenu kolotečinu. U navedenih 15 mjeseci imala sam 4 pogotka na četvorci, koji su bili u iznosima od 20,00 do 25,00 kn, te jednu peticu u iznosu od nekih 135,00 kn. |
Kamo je nestao moral?
Sa pojmom MORAL prvi sam se put susrela u 3. razredu gimnazije, u okviru nastavnog predmeta psihologija koji mi je bio jedan od najlakših i najzanimljivijih predmeta u gimnaziji. Sjećam se još napamet naučenog teksta o tome kako je moral skup nepisanih pravila koja su prihvaćena od strane neke društvene zajednice koja ih primjenjuje. Kako u posljednje vrijeme čujem posvud samo grozne i loše stvari, naročito na relaciji odnosa stari - mladi, pa se zapravo pitam kamo je nestao moral. Naime, generacije koje su odrastale između pedesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća, odrastale su u teškim uvjetima nestašica, nije bilo u trgovinama kave, deterdženta, ulja, nije bilo goriva na pumpama pa su bile ograničene vožnje automobilima utorkom, četvrtkom i vikendima, kad su jedan tjedan vozili parni brojevi na registarskim oznakama a drugi tjedan neparni. Bio je komunizam, jednoumlje, nije se smjelo javno isticati pripadnost katoličkoj crkvi i vjera u Boga, no unatoč svemu navedenom, čini mi se da su u tom razdoblju ipak moralne vrijednosti bile na mnogo većem nivou nego što su danas kad imamo demokraciju, višestranačje, potpune političke i vjerske slobode. Pa gdje je nestao moral i zbog čega je nestao? Da li možda zbog previše liberalizma u društvu koji vjerojatno ima i svoje negativne strane a to je anarhija, netolerantnost, sebičnost, bezobzirnost, bahatost i neznam koje bi tu još sve ružne riječi mogla upotrijebiti. |
U iščekivanju godišnjeg odmora (2)
Neznam da li na većinu ljudi ovo, danima kišno i tmurno vrijeme, djeluje depresivno i negativno kao na mene, pa onda da bih bar malo ublažila svu tu depresiju i bezvoljnost, već naveliko maštam o ovogodišnjem godišnjem odmoru. Zapravo vidim da iz godine u godinu sa sve većim nestrpljenjem očekujem godišnji odmor i odlazak na more jer tih tjedan u kojima 24 sata dnevno provedem sa mojim mužem i najmanjom kćeri koja upravo završava 3 razred osnovne škole, tako mi puno znači, jer sama pomisao da smo kao obitelj na okupu daje mi neku dodatnu sigurnost, a uz to godišnji odmor na moru meni je jedino vrijeme u godini kad se mogu opustiti, potpuno neopterećena od obaveza na poslu ili privatnih obaveza u smislu punjenja frižidera, plaćanja računa i svega ostalog što jedno sedmeročlanu obitelj svakodnevno pritišće. A sve oko našeg ovogodišnjeg godišnjeg odmora već je unaprijed isplanirano i za devet tjedana (računajući od sutra), krećemo. Ove godine posebno se veselim budući da ljetujemo u istoj zgradi gdje i moja najbolja prijateljica sa svojim mužem i kćeri, samo na različitim katovima, tako da ćemo se i na godišnjem odmoru moći svakodnevno družiti, biti zajedno na plaži, navečer zajedno šetati, otići s curama na sladoled, u lunapark i sl. Vjerujem da ćemo nas dvije uvijek naći zajedničke teme, jer sjećam se kad smo ja i moja najmanja kći, koja je tada, 2005. g., bila mala djevojčica od 4 i po godine, ljetovale s njima, vrijeme nam je strašno brzo prošlo i iako smo ponekad znale pričati do ranih jutarnjih sati, prvenstveno se prisjećajući nekih prošlih zajedničkih vremena, nikada nam nije ponestalo teme za razgovor. Naši muževi nisu toliko bliski kao nas dvije no i oni se poznaju već više od četvrt stoljeća tako da će i oni vrlo lako naći zajedničke teme za vrijeme druženja na godišnjem. |
Nešto o mojim kućnim ljubimcima i šopingu
Već gotovo tjedan dana nisam ništa pisala jer jednostavno mi je nedostajalo inspiracije a pogotovo kad vidim da nitko ne komentira većinu mojih postova jako sam razočarana i jednostavno razmišljam o promjeni sadržaja bloga u smislu da isti bude sa temetikom prirode ili još bolje sa temetikom kućnih ljubimaca. Kad sam već kod kućnih ljubimaca, odnosno mačaka, imam ih ukupno 6, to je zapravo jedna cijela mačja porodica koja se sastoji od mame, jedne potpuno bijele mačke koja je mješanac domaće i perzijske mace a koja je dolutala kod jedne gospođe koja je privremeno, na svega nekoliko tjedana, boravila u mojem susjedstvu. Kad se približavalo vrijeme da otputuje u jednu prekomorsku zemlju, žena je bila u živoj brizi što će s mačkom i ja sam joj poslala poruku po mojoj kćeri da bismo mi htjeli udomiti tu mačku, iako tada nisam ni znala kako izgleda. I vjerujte, nismo požalili jer mačka je prava maza a prije dva mjeseca rodila je 4 preslatka mališana, kako ih ja zovem tri curice i jednog dečkića. Koliko li je samo brige i pažnje, posebice u prvim tjednima života, posvećivala svojim mališanima i bila strašno ponosna na njih. |
< | lipanj, 2010 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv