kolumna jedne superžene

Vrati se u suton

U trenutnom nedostatku nekih novih ideja o kojima bih večeras pisala, objaviti ću jednu moju ljubavnu pjesmu iz 1978. g. U vrijeme kad sam je napisala nisam čak niti sanjati mogla da će ona, za tamo neke 32 godine, zahvaljujući čudu u obliku interneta, moći ugledati svjetlo dana, kao i još mnoge druge moje davno napisane pjesme koje namjeravam povremeno objavljivati.
Vraćajući se u to vrijeme, čini mi se da su najbolje moje pjesme nastale u doba kad sam bila nesretno zaljubljena, a to sam u pubertetu, te kasnije kao tinejdžerka, bila vrlo često, budući da sam tada bila veoma sramežljiva i introvertirana, pa sam vrlo teško uspostavljala kontakte, posebno one ljubavne prirode, te sam nekim mojim predmetima obožavanja bila sklona pripisivati vrlo pozitivne osobine a zapravo ih nisam niti upoznala niti znala ništa o njima. Tko su uopće ti ljudi, glavni likovi u mojim pjesmama na vječno aktualnu temu ljubavi, gdje su oni danas, što rade, kako žive? Pojma nemam, niti me interesiraju, no ipak na neki način kroz te moje davno napisane pjesme kao da ponovno proživljavam osjećaj strašne čežnje za nečim što nisam mogla imati. A čini mi se da je kod nas ljudi ipak najveći čar u tome dok za nečim čezneš, a onda kad to ostvariš više ti u stvari ne znači toliko mnogo, ili ti ne znači ništa. Tako je to u našoj ljudskoj prirodi.
No kako god bilo, evo moje pjesme:


Vrati se u suton

Dali si ikada u ovo ljetnje predvečerje
promatrao krvavi sunčev zalaz?
Da li si ga ikada uspoređivao sa
predvečerjima naših života,
onog mog sjetnog
i tvog tako ugodnog?
Da li si ikada u predvečerje
poželio da se vratiš?
Ne , nisi!
Ti nisi znao da te još uvijek čekam
i plačem za prvim kišama,
žalim za snažnim ljetnim olujama.
I još te čekam, i još te molim,
posljednji put molim te da mi oprostiš,
da se vratiš onog nedjeljnog sutona.
Počet čemo opet od onih pogleda
kojima smo željeli isto,
i od plesa naših sjenki na nekom bijelom zidu,
tamo gdje sam davno, tako davno stajala.
Ali ne, to nisam bila ja,
već ona druga,
koju tada nisi želio.
(Napisano 28. srpnja 1978. g.)