kolumna jedne superžene

nedjelja, 27.11.2011.

Traganja

Još kao dijete,
sjedeći u toplom krilu moje majke,
sanjah o ljubavi sretnoj, ljubavi vječnoj,
ljubavi iz bajke.

Tražih to osjećanje u očima zelenim
moje ljubavi prve,
ljubavi što iznenada plane pa zgasne,
a od beskrajne sreće na kraju ostaju
samo krhotine, samo mrve.

I tako lutajući kroz život cijeli,
kroz godine mnoge, tražeći ljubav i toplinu,
pronađoh kadkad tek privid lažne sreće,
sreće što nastaje pri nekom vinu.

A godine proletješe nepovratno,
poput ptica selica što odlaze u daljine,
probudiš se svjestan tko si i gdje si,
čekajući kraj puta, odlazak u nebeske visine.

23. 11. 2011.

- 21:48 - Komentari (32) - Isprintaj - #

subota, 19.11.2011.

San zimske noći

Kad u neko hladno, noćno doba,
nježno poklope se kazaljke mog sata,
u mislima lutam mojom davnom plavom sobom,
koja poput amajlije mi je što nosim je oko vrata.

Sa starog ormara opojno mi mirišu
zrele dunje u hladnoj noći,
dok sanjam siječanjsko predvečerje
i ljubav koju sam čekala da će doći.

Blistaju neke stare, davno ostavljene ploče
u tišini sobe obasjane uličnim svjetlima,
ploče sa kojih mi melodija nježna
još i danas vjerno odzvanja u mislima.

Iako je davno nestalo vrijeme i sve te godine
od njih mi ostadoše tek snovi,
snovi o sreći i ljubavi što nikad ne prolazi,
drugačiji, ljepši, novi.

- 23:43 - Komentari (32) - Isprintaj - #

nedjelja, 13.11.2011.

Zimsko sunce

Dok blijedo zimsko sunce
nježno me pozdravlja
stidljivim svojim osmijehom
iza plavih oblaka,
sreća mi je u srcu
zbog ljubavi vječne,
ljubavi za kojom čezne
kroz život cijeli duša svaka.

I dok ću u dugim,
zimskim predvečerjima
ponovno budna sanjati
svoje djetinje snove sa suzom u oku,
isto to, daleko zimsko sunce,
snivat će iza golih grana
velikih crnih šuma,
u svojem snu duboku.

- 18:52 - Komentari (18) - Isprintaj - #

nedjelja, 06.11.2011.

Na jastuku od snova

Šareni jastuk na svojim krilima,
nosi me u miran, spokojan san,
san što traje sve do svitanja,
kad na prozor moje narančaste sobe
tiho pokuca dan.

Dan obojan u plavetnilo daljina,
bjelinu magle i mraza,
dan u kojem hiljade lica srećem,
ali ipak ostajem sama,
na toj beskrajnoj cesti bez putokaza.

Sunce mi je prijatelj
što kroz sve boli i čežnje
k sreći me vodi,
dok ja sanjam plavetnilo daljina,
sanjam o novoj ljubavi i slobodi.