kolumna jedne superžene

San zimske noći

Kad u neko hladno, noćno doba,
nježno poklope se kazaljke mog sata,
u mislima lutam mojom davnom plavom sobom,
koja poput amajlije mi je što nosim je oko vrata.

Sa starog ormara opojno mi mirišu
zrele dunje u hladnoj noći,
dok sanjam siječanjsko predvečerje
i ljubav koju sam čekala da će doći.

Blistaju neke stare, davno ostavljene ploče
u tišini sobe obasjane uličnim svjetlima,
ploče sa kojih mi melodija nježna
još i danas vjerno odzvanja u mislima.

Iako je davno nestalo vrijeme i sve te godine
od njih mi ostadoše tek snovi,
snovi o sreći i ljubavi što nikad ne prolazi,
drugačiji, ljepši, novi.