kolumna jedne superžene

ponedjeljak, 26.12.2011.

Plovidba

Moja lađa plovi polako,
Kroz beskrajne plave daljine,
Na njoj zvuci mandoline i mjesec iznad nje
Što prosipa svjetlost u morske dubine.

Lađa je to što plovi u noći
Kroz mirne morske modrine,
Tek pokoja brodska sirena u daljini,
Prekida idilu noćne tišine.

A na obzoru kopno, toranj crkve
I podnevno zvono što na molitvu zove,
Dan od Boga dan,
Što otvara vidike mi nove.

12. 12. 2011.


- 16:24 - Komentari (29) - Isprintaj - #

subota, 17.12.2011.

Kasna jesen

U ranom prosincu
U tuđim vrtovima još cvatu
Zadnje žute ruže,
Dok olovni oblaci skupljaju se u visine
I satima, prijeteći nad njima kruže.

Dok jablanovi kraj velike ceste
Svojim zadnjim, zlaćanim lišćem
Nježno šušte,
Slute se kasne jesenje kiše,
Što nad nama hladne i dosadne pljušte.

Zalazi veče u smiraju tmurnog,
Vjetrovitog dana,
Nosi nam san,
Svu ljepotu minulih,
Sjajnih sunčanih strana.

- 21:46 - Komentari (32) - Isprintaj - #

utorak, 06.12.2011.

Zimsko predvečerje

Kad u predvečerje, hladnog zimskog dana,
prve ulične svjetiljke se pale,
sanjamo daljine nedohvatljive,
ljeto, šum valova morskih, njegove obale.

I dok gusta olovna magla
danima ne zaustavlja svoj neprozirni dah,
čini nam se da sve nestaje, priroda, ljudi, život,
sve tone u nepovrat, u pepeo i prah.

Iako hladna noćna tama rukama svojim grubim, crnim,
bez milosti obavija cijeli svijet,
ponekad i u toj tami nikne neka sreća,
neka nova ljubav, predivna kao ružin cvijet.

02. 12. 2011.

- 22:19 - Komentari (26) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.