kolumna jedne superžene

ponedjeljak, 26.12.2011.

Plovidba

Moja lađa plovi polako,
Kroz beskrajne plave daljine,
Na njoj zvuci mandoline i mjesec iznad nje
Što prosipa svjetlost u morske dubine.

Lađa je to što plovi u noći
Kroz mirne morske modrine,
Tek pokoja brodska sirena u daljini,
Prekida idilu noćne tišine.

A na obzoru kopno, toranj crkve
I podnevno zvono što na molitvu zove,
Dan od Boga dan,
Što otvara vidike mi nove.

12. 12. 2011.


- 16:24 - Komentari (29) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.