kolumna jedne superžene

subota, 24.09.2011.

Jesen

Izgorjelo je ljeto
na latici crvene ruže
a teški oblaci
iz kojih miriše na kišu,
prijeteći se, već u prvom sutonu,
nakon zalaska sunca,
skupljaju na zapadu.
Jesen, poput najboljeg slikara
boji svojim zemljanim bojama
zelenilo ljeta.
U zraku mirisi
zrelog voća I grožđa,
opojni miris mladog vina.
Miriše na romantiku,
na nove ljubavi što se rađaju
u takvim jesenjim večerima
pod svjetlima mog rodnog grada,
dok njegovim ulicama poput rijeke,
teče miris pečenog kestenja.
Jesen nije kraj,
ona nije umiranje.
ona je početak s obiljem
svojih plodova
kojima nas bogato daruje,
početak jednog smiraja i sna
u koji će svatko od nas
presretan utonuti,
u nepreglednim sniježnim bjelinama,
budeći se u hladna, maglovita jutra,
u kojima će nas milovati
prve zrake izlazećeg zimskog sunca.

- 09:15 - Komentari (26) - Isprintaj - #

petak, 16.09.2011.

Jesen je

Jesen je u suhom, uvelom lišću
što svojim je bojama obojilo put,
ona je u slatkoći dozrelog grožđa
i u opojnom okusu mladog vina.

Jesen je u jatima ptica,
što skupljaju se pred odlazak na jug,
ona je u veselom žamoru djece
koja stoje pred školom čekajući prvo zvono.

Jesen je i u mojoj duši,
zbog odlaska ovog dugog, toplog ljeta,
ona je u suzi u mom oku,
zbog jednog rastanka koji će trajati vječno.

- 21:14 - Komentari (27) - Isprintaj - #

petak, 09.09.2011.

Jesen dolazi

U ranom svitanju
šum jablanova pokraj velike ceste,
dok vjetar vitla u svom plesu,
užarenim ljetom izgorjelo lišće.

Moj grad još spava.
U daljini tek zvuk željeznice
što sobom nosi prve,
još usnule putnike.

Jutros mi je vjetar
na brzinu, u prolazu,
nježno pomilovavši lice,
prišapnuo da jesen već dolazi.