kolumna jedne superžene

petak, 26.08.2011.

Morsko jutro

U osvit zore,
na jastuku još punom snova,
upijam tišinu noći na odlasku,
kroz pjesmu cvrčaka
i zvuk brodskih sirena iz daljine,
kroz korake zakašnjelog prolaznika
nasred puste ceste.
Jutrom se budi i moje more,
teško poput boje
na svježe oslikanoj slici slikara,
dok mi šum valova njegovih
šapuće da se bliži kraj ljetu
te mi opet valja poći svakodnevnici
koja me nemilosrdno melje,
svakodnevnici pred kojom sam
pobjegla moru, kao starom,
nezaboravljenom ljubavniku.
Posljednja zvijezda noći
spušta se pored mojeg prozora
i pada u more, a ja sam opet,
već po tko zna koji put,
poželjela istu želju,
vratiti se ponovno početkom
slijedećeg ljeta mojem moru,
jedinom i najboljem prijatelju
koji me uvijek radosno očekuje.

- 23:07 - Komentari (28) - Isprintaj - #

subota, 13.08.2011.

Povratak moru

Noćas mi misli ponovno hrle
u zagrljaj moru,
moru koje me čeka raširenih ruku
poput starog prijatelja.
Istom onom moru
koje me očaralo svojom ljepotom
u doba opijenosti prvom ljubavi,
iskrenom, djetinjom i pravom.
Ljubavi koja je tog ljeta
čekala moj povratak,
sanjajući o sijenu,
mirisnom, pokošenom, tek spremljenom,
i čijim su mislima osim mene,
plovile tada i neke druge čežnje.
Vrijeme ljubavi, mržnje, porušenih mostova,
daljina, davno je otišlo u nepovrat.
Ostalo mi je samo more,
to jedino biće na svijetu
u kojeg sam ostala zaljubljena zauvijek
i koje se svaki put ponovno,
poput starog prijatelja,
raduje mom povratku.

- 07:09 - Komentari (31) - Isprintaj - #

subota, 06.08.2011.

Tebi oče

Dok ti bezbrižno koračaš
nepreglednim nebeskim poljanama,
ja hodam tvojom zemljom,
osjećajući na svakom koraku tragove tvoje.

Tvoji unuci danas su ljudi
koji te se više ne sjećaju,
koji te ne prepoznaju na izblijedjelim slikama,
isto kao što ti nebi prepoznao njih da ih sretneš,
već kao stranac produžio dalje,
bez riječi, bez pozdrava.

A ja, satima hodam nekad našim domom,
danas samo mojom usputnom stanicom,
u kojem još uvijek ljubomorno i samo za sebe,
čuvam bezbroj sitnica koje me na tebe podsjete,
nekoliko tvojih čestitki za rođendane moje davne,
onda kad ih nisam znala ni pročitati,
ne naučivši još niti prva slova u školi.

Oprosti mi za sve, baš onako kao što sam ja
tebi već odavno sve oprostila,
oče, prijatelju moj, kojeg više nemam.

- 20:46 - Komentari (27) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 01.08.2011.

Noć

Noć je poput koprene crne
prekrila sav krajolik,
spremivši ga na počinak,
donoseći mu dugo čekano smirenje.

Osluškujem zvukove noći
kroz pjesmu cvrčaka svirača,
disanje vjetra, puste ceste
koje ne vode nikuda,
kroz buku ponoćnog velegrada
u daljini.

Noću svaka tajna postaje još tajnija,
svaka bol bolnija, sve do svitanja,
kojem se radujem, kao i suncu
koje me nosi u novi dan.