Noćas mi misli ponovno hrle
u zagrljaj moru,
moru koje me čeka raširenih ruku
poput starog prijatelja.
Istom onom moru
koje me očaralo svojom ljepotom
u doba opijenosti prvom ljubavi,
iskrenom, djetinjom i pravom.
Ljubavi koja je tog ljeta
čekala moj povratak,
sanjajući o sijenu,
mirisnom, pokošenom, tek spremljenom,
i čijim su mislima osim mene,
plovile tada i neke druge čežnje.
Vrijeme ljubavi, mržnje, porušenih mostova,
daljina, davno je otišlo u nepovrat.
Ostalo mi je samo more,
to jedino biće na svijetu
u kojeg sam ostala zaljubljena zauvijek
i koje se svaki put ponovno,
poput starog prijatelja,
raduje mom povratku.
Post je objavljen 13.08.2011. u 07:09 sati.