kolumna jedne superžene

Htjedoh ti reći

Htjedoh ti danas reći da te volim
Ispod bagrema rascvjetana,
Jer nitko nezna koliko nam je još ostalo
Zajedničkih, bezbrižnih ljetnih dana.

Uskoro dolazi jesen što sobom nosi
Tamne, olovne oblake,
Što slutim ih već iz daleka,
Kao teške, umorne korake.

I zato volim te danas
Isto kao I nekada prije
A ljubav našu ni ovo okrutno vrijeme
Izbrisati uspjelo nije.

Živimo sretni, radujući se,
Vjerujmo u naša zajednička jutra,
To vrijeme nitko nam uzeti neće
Naši snovi bit će još ljepši od sutra.