kolumna jedne superžene

nedjelja, 27.03.2011.

Povratak domu

Obično jutro,
jedne sunčane subote,
na kraju ove hladne,
preduge zime.
Sanjam o povratku
u moj,
nekad divan,
topao dom.

Žurim mu u zagrljaj,
no umjesto topline
i mirisa jutarnje kave,
dočekaše me hladnoća
i zavijanje mladog,
proljetnog vjetra,
što juri pustim,
praznim sobama, mog,
nekad velikog doma.

O kako je bolan osjećaj
vratiti se domu
koji je davno prestao biti
tvoj dom.

- 12:11 - Komentari (26) - Isprintaj - #

četvrtak, 24.03.2011.

Lutanja

Opet noćas lutam sama,
daljinama neuhvatljivim,
poput mog prijatelja mjeseca,
koji luta sivim bespućima,
visoko gore među oblacima.

A znam da me ne vole,
baš kao što ni njega ne vole,
okrivljujući ga za sva zla
koja su se poslijednjih godina,
sručila na ovaj naš izopačeni svijet.

Ja lutam noćas maštajući o domu,
domu u kojem ću živjeti bezbrižna,
neopterećena onim što mi nosi
ova siva svakidašnjica,
materijalističkog vremena, izokrenutih vrijednosti.

Sretna sam jer me nitko,
baš nitko,
ne može zaustaviti
na mojem putu,
u mojim lutanjima.

- 18:54 - Komentari (18) - Isprintaj - #

četvrtak, 17.03.2011.

Ponos i bol

Lutam u toplom,
predproljetnom predvečerju,
pod svjetlima grada iz snova,
istog onog kojim sam
lutala jesenas, dok me opijao
miris pečenog kestenja iza ugla.
Večeras koračam ranjenih stopala,
u preuskim cipelama,
previsokih potpetica,
no ta je bol zanemariva
u odnosu na bol
koju osjećam u duši
zbog ljubavi koja
tako jako zna boljeti,
ma koje vrste bila,
kad shvatiš da si prevaren,
odbačen, ponižen.
A nedavno je jedan pjesnik rekao:
"Ljubav je ponos i bol".
I zato ja koračam dalje,
uzdignute glave, makar me i boli,
ali ja ostajem ponosna,
ponosna i svoja.

- 18:16 - Komentari (32) - Isprintaj - #

nedjelja, 13.03.2011.

Good by America, good by

Lutajući internetom, pronašla sam pjesmu i spot Kiće Slabinca istog naziva kao i moj današnji post i gotovo sam se rasplakala gledajući u njemu ljepote Lijepe naše. Niti slutila nisam da bi me jedna takva pjesma i spot mogli toliko raznježiti i da mi zapravo domovina znači više nego sam toga uopće bila svjesna, razmišljajući prije kojih dvadesetak i kusur godina kako bi bilo idealno otići živjeti i raditi van na zapad, no u tome me nikad nije podržavao moj mužić, jer on je često putovao kod rodbine na zapad koji ga nikad nije oduševljavao kao mene.
Nisam mogla ne proslijediti pjesmu i spot mojim prijateljima sa kojima se često dopisujem, a koji žive u Americi i Kanadi. Željno sam očekivala njihove povratne reakcije i prijateljica iz Amerike nije ništa komentirala iako znam da je vuče nostalgija zbog koje svako ljeto, bar 1 mjesec provede u rodnom kraju.
A prijatelj koji živi u Kanadi u koju je otputovao još za vrijeme osnovne škole, napisao mi je kako vjeruje da će jednom i on reći Good by America good by.
Vjerujem da sam ovom Kićinom pjesmom i spotom probudila u njima nostalgiju i pokoju suzu, no uostalom visok standard i niz mogućnosti koje nude razvijene zemlje Sjeverne Amerike imaju svoju cijenu a naši ih ljudi moraju platiti, ako ničim drugim, ono barem nostalgijom i čežnjom za krajem koji su mnogi od njih zauvijek napustili.
Lijep pozdrav svima, vjerujem da će i Vama, kao i meni, ova pjesma i spot izmamiti pokoju suzu.
Uživajte!

- 18:55 - Komentari (24) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 07.03.2011.

Sunce izlazi

U bistrom, burom
svježe okupanom jutru,
žurim na istok,
u susret suncu koje izlazi.

Tako ga dugo nije bilo
a tako mi je jako nedostajalo
u hladnim, tmurnim danima,
ove kasne zime.

To ranojutarnje sunce što izlazi
navješta dolazak proljeća,
kao glasnika ljeta,
mojeg najdražeg doba godine.

Ljeta koje će mi donijeti
mnoge divno provedene sate
uz prijatelje, glazbu, ples,
šum valova mora
i ponovni osjećaj stvarne sreće.

(A uz ovu moju pjesmu jedan meni predivan duet dvoje mladih pjevača - Saša Lendero i Miha Hercog).
Uživajte!

- 18:37 - Komentari (23) - Isprintaj - #

četvrtak, 03.03.2011.

San zimi

Hladno, bijelo snježno jutro.
U mojim snovima ljeto
koje dolazi,
putovanja, more,
glazba i ples.

Kako je teško biti sam,
zarobljen,
uslijed snježne bjeline,
kad ne vidiš puta naokolo,
čak ni u svojim snovima.