kolumna jedne superžene

Good by America, good by

Lutajući internetom, pronašla sam pjesmu i spot Kiće Slabinca istog naziva kao i moj današnji post i gotovo sam se rasplakala gledajući u njemu ljepote Lijepe naše. Niti slutila nisam da bi me jedna takva pjesma i spot mogli toliko raznježiti i da mi zapravo domovina znači više nego sam toga uopće bila svjesna, razmišljajući prije kojih dvadesetak i kusur godina kako bi bilo idealno otići živjeti i raditi van na zapad, no u tome me nikad nije podržavao moj mužić, jer on je često putovao kod rodbine na zapad koji ga nikad nije oduševljavao kao mene.
Nisam mogla ne proslijediti pjesmu i spot mojim prijateljima sa kojima se često dopisujem, a koji žive u Americi i Kanadi. Željno sam očekivala njihove povratne reakcije i prijateljica iz Amerike nije ništa komentirala iako znam da je vuče nostalgija zbog koje svako ljeto, bar 1 mjesec provede u rodnom kraju.
A prijatelj koji živi u Kanadi u koju je otputovao još za vrijeme osnovne škole, napisao mi je kako vjeruje da će jednom i on reći Good by America good by.
Vjerujem da sam ovom Kićinom pjesmom i spotom probudila u njima nostalgiju i pokoju suzu, no uostalom visok standard i niz mogućnosti koje nude razvijene zemlje Sjeverne Amerike imaju svoju cijenu a naši ih ljudi moraju platiti, ako ničim drugim, ono barem nostalgijom i čežnjom za krajem koji su mnogi od njih zauvijek napustili.
Lijep pozdrav svima, vjerujem da će i Vama, kao i meni, ova pjesma i spot izmamiti pokoju suzu.
Uživajte!