kolumna jedne superžene

ponedjeljak, 25.07.2011.

Ljetno predvečerje

U predvečerju, smiraju još jednog,
vedrog, ljetnog dana,
ponovno koračam sama,
stazama davnim, dok visoke,
hladne vlati, miluju mi ruke i lice,
baš kao nekada.

Iznad mene skupljaju se oblaci
žureći u daljine,
zakljanjajući mi poslijednje,
krvave zrake sunca
što umire na zalazu.

U daljini dim,
miris ognjišta, miris doma,
iznad kojeg jedna roda u niskom letu,
navješćujući rađanje novog života,
u ovo divno ljetno predvečerje.

- 23:03 - Komentari (26) - Isprintaj - #

subota, 16.07.2011.

U kući na osami

U kući na osami jutrom otvaram
davno zatvorene prozore snova,
otirući prašinu sa stranica dnevnika
iz godina nekih davnih,
bježeći od sebe i stvarnosti,
vraćajući se mojim nepreglednim,
cvjetnim livadama, u bojama duge
što ponekad nastaje nakon ljetne oluje.

U toj kući na osami, kraj velike ceste,
još tisuće sitnica stoji u odbačenosti
zaborava, čekajući me da ih otkrijem
i svaku od njih utkam u pokoji stih,
neke od mojih još nenapisanih pjesama.

A iza kuće, na mojim nepreglednim,
cvijetnim livadama, jata ptica u letu,
kao da baš poput mene, lete za
neuhvatljivim vremenom koje prolazi,
ljetima, koja mi svakim danom postaju
sve kraća i zimama koje mi počinju biti duge,
preduge, u kući na osami, kraj velike ceste,
tamo gdje sam nekad davno bila sretna.

- 17:35 - Komentari (27) - Isprintaj - #

utorak, 12.07.2011.

Snovi o sreći

Dok u uzavreloj srpanjskoj noći
svira kraj mene muzika,
nekad davna mi i daleka,
a dvoje mladih sanjaju o sreći
koja će ih pratiti kroz život cijeli,
vraćaju me godinama nekim dalekim,
jednoj sparnoj srpanjskoj suboti,
ljubavi mojoj davnoj i snovima,
onima koji ostadoše samo snovi,
jer takva stvarnost ne postoji.

Sva proljeća, ljeta, jeseni i zime,
prohujaše uz nas kroz godine mnoge,
i uzalud još i danas moja raskošna
haljina bijela,
čeka spremna da je ponesem,
jer godine neazustavljivo
prođoše bez nas.

To vrijeme nepovratno stoji
između nas, a moji snovi
iz daleke noći srpanjske
ostadoše neostvareni i neuhvatljivi
u ovoj nemilosrdnoj igri
okrutne svakodnevnice,
koja nas zasigurno
nikada više zbližiti neće.

- 14:56 - Komentari (16) - Isprintaj - #

petak, 01.07.2011.

Hvala svima!

Svim mojim dragim prijateljima najsrdačnije zahvaljujem na čestitkama koje su mi uputili za rođendan.
Posljednjih sam dana u nekoj dosta velikoj strci (moglo bi potrajati još kojih desetak dana) pa stoga mi ostaje jako malo vremena za druženje sa Vama.
No vjerujem da ću propušteno vrijeme ovdje uskoro uspjeti nadoknaditi.
Svima lijep pozdrav i za sve Vas jedna moja novija pjesma

x x x
U toplom srpanjskom jutru,
godine neke daleke,
koračah sivom, beskrajnom cestom,
u susret ljubavi prvoj,
domu o kojem sam sanjala
i maštala kako ću tu živjeti s njim.
Zastadoh tada na tom putu
vrativši se natrag,
mojem, tada velikom,
divnom domu.

A danas, u sparnom,
srpanjskom popodnevu,
jurim istom onom cestom,
u susret prijateljima.
A ljubav prva, iako blizu,
danas mi je godinama daleko,
godinama zbog kojih ga
više ne mogu ni prepoznati.

i jedna meni predivna Kemalova iz nekih dosta dalekih godina.