kolumna jedne superžene

Snovi o sreći

Dok u uzavreloj srpanjskoj noći
svira kraj mene muzika,
nekad davna mi i daleka,
a dvoje mladih sanjaju o sreći
koja će ih pratiti kroz život cijeli,
vraćaju me godinama nekim dalekim,
jednoj sparnoj srpanjskoj suboti,
ljubavi mojoj davnoj i snovima,
onima koji ostadoše samo snovi,
jer takva stvarnost ne postoji.

Sva proljeća, ljeta, jeseni i zime,
prohujaše uz nas kroz godine mnoge,
i uzalud još i danas moja raskošna
haljina bijela,
čeka spremna da je ponesem,
jer godine neazustavljivo
prođoše bez nas.

To vrijeme nepovratno stoji
između nas, a moji snovi
iz daleke noći srpanjske
ostadoše neostvareni i neuhvatljivi
u ovoj nemilosrdnoj igri
okrutne svakodnevnice,
koja nas zasigurno
nikada više zbližiti neće.