kolumna jedne superžene

ponedjeljak, 25.07.2011.

Ljetno predvečerje

U predvečerju, smiraju još jednog,
vedrog, ljetnog dana,
ponovno koračam sama,
stazama davnim, dok visoke,
hladne vlati, miluju mi ruke i lice,
baš kao nekada.

Iznad mene skupljaju se oblaci
žureći u daljine,
zakljanjajući mi poslijednje,
krvave zrake sunca
što umire na zalazu.

U daljini dim,
miris ognjišta, miris doma,
iznad kojeg jedna roda u niskom letu,
navješćujući rađanje novog života,
u ovo divno ljetno predvečerje.




- 23:03 - Komentari (26) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.