Lutam u toplom,
predproljetnom predvečerju,
pod svjetlima grada iz snova,
istog onog kojim sam
lutala jesenas, dok me opijao
miris pečenog kestenja iza ugla.
Večeras koračam ranjenih stopala,
u preuskim cipelama,
previsokih potpetica,
no ta je bol zanemariva
u odnosu na bol
koju osjećam u duši
zbog ljubavi koja
tako jako zna boljeti,
ma koje vrste bila,
kad shvatiš da si prevaren,
odbačen, ponižen.
A nedavno je jedan pjesnik rekao:
"Ljubav je ponos i bol".
I zato ja koračam dalje,
uzdignute glave, makar me i boli,
ali ja ostajem ponosna,
ponosna i svoja.
Post je objavljen 17.03.2011. u 18:16 sati.