Noć je poput koprene crne
prekrila sav krajolik,
spremivši ga na počinak,
donoseći mu dugo čekano smirenje.
Osluškujem zvukove noći
kroz pjesmu cvrčaka svirača,
disanje vjetra, puste ceste
koje ne vode nikuda,
kroz buku ponoćnog velegrada
u daljini.
Noću svaka tajna postaje još tajnija,
svaka bol bolnija, sve do svitanja,
kojem se radujem, kao i suncu
koje me nosi u novi dan.
Post je objavljen 01.08.2011. u 21:43 sati.