Dok blijedo zimsko sunce
nježno me pozdravlja
stidljivim svojim osmijehom
iza plavih oblaka,
sreća mi je u srcu
zbog ljubavi vječne,
ljubavi za kojom čezne
kroz život cijeli duša svaka.
I dok ću u dugim,
zimskim predvečerjima
ponovno budna sanjati
svoje djetinje snove sa suzom u oku,
isto to, daleko zimsko sunce,
snivat će iza golih grana
velikih crnih šuma,
u svojem snu duboku.
Post je objavljen 13.11.2011. u 18:52 sati.